Zoran je kako rekosmo spletom okolnosti  spasio tri fudbalera, jednu devetogodišnjakinju i motociklistu.

Priču o njegovim herojskim djelima počinjemo 1996. godine, kada se desio se prvi slučaj u kojem je Zoran pokazao svu svoju sposobnost u spašavanju ljudskih života. Tada još kao 18-godišnjak spasio je fudbalera koji je nakon jednog zračnog duela ostao nepomičan na zemlji. Uspio mu je isčupati jezik i u zadnji tren mu omogućiti neometano disanje.

Skoro isti scenario dogodio se prije dvije godine. Tokom jedne utakmice, fudbaler Nemanja Marić u jednom trenutku ostao je da leži na zemlji. I pored pomoći ljekarskih ekipa, Nemanja nije davao znakove da mu je bolje. Naravno Zoran je i tada znao kako postupiti.

"Bila je to teška povreda mladog Nemanje Marića . Doktori su pokušavali, ali nisu ništa napravili. Ja sam mu bukvalno uspio razvaliti i vilicu i možda i po neki zub i tek u drugom pokušaju izvući mu jezik. Marić je nakon toga imao amneziju, odnosno nije se sjećao ničega što se desilo deset dana prije te nesreće. To dovoljno govori o kakvoj povredi je bila riječ", otkriva Zoran.

Ništa manje ozbiljna sitaucija desila se sredinom Novembra ove godine, kada je po treći put na fudbalskim terenima Zoran Mijić morao pomoći drugima.

"Pred kraj utakmice, primjetio sam da krv lije iz uha mladom Dianu Haliloviću, odmah sam urgirao da sudija prekine meč. Otrčao sam do Halilovića, koji je tada izgubio svijest. Pomogao sam mu da dođe sebi, nakon čega sam ga odmah, zajedno sa trenerom Trkuljom, prevezao u dubički Dom zdravlja", govori Zoran.



Još dva puta je Zoran gledao smrti u oči. Posebno će mu ostati urezano u sjećanju kada je djevojčicu  Sanelu Čustović dok se vozila na biciklu udario automobil.

"Došao sam kući s treninga. U trenutku kada sam namjeravao da malo prilegnem i odmorim  čuo sam veliki prasak. Izletio sam iz kuće i vidio sam da je automobil udario malu djevojčicu. Imala je ozbiljne povrede glave, a osim jezika njoj sam izvadio i žvakaću gumu koja je dodatno otežavala situaciju kod njenog spašavanja. Najbitnije je da se sada ona opravila i da je dobro",riječi su hrabrog Zorana. 

Drugi put u saobraćaju Mijić je pomogao motociklisti. Zoran je kako nam je rekao tada jednostavno predosjetio da bi se mogla desiti nesreća. Pitali  smo ga zbog toga da li se smatra fenomenom kako drugi za njega kažu ili da čak posjeduje nekakav dar od Boga.

"Bio sam i u crkvi i u džamiji. Vjerujte i na jednom i na drugom mjestu su mi rekli da je riječ o nekoj višoj sili. Kod svih tih slučajeva , moram reći da mi faktički niko nije pomogao i da je uglavnom ljude hvatala panika u tim situacijama. S druge strane, mene više raduje što sam ja sada dobrodošao gdje god da krenem. Ja nikada nisam ljude razdvajao zbog različitosti u vjeri. Mnogima to smeta, ali ja prvenstveno u životu nastojim da budem dobar čovjek", rekao nam je Mijić

Na Zorana su pomenuti događaji ostavili ipak veliku traumu, čak u tolikoj mjeri da je morao posjećivati i psihologa.

"Prije sam išao redovno kod psihologa zbog svega što se desilo. Izgleda da ću morati opet. Veliku traumu sam doživio i ja i moja porodica. Iako me svi cijene zbog toga što sam uradio, ja bi poželio da niko nikada ne doživi takve trenutke u svom životu", zaključio je Zoran.




Za svoju hrabrost junak iz Bosanske Dubice dobio je niz priznanja, a mi mu poželimo da se u budućnosti nikada više ne zatekne u sličnim situacijama.


Novinar: Admir Oručević