Gledajući se na prošlogodišnjeg pobjednika Salvadora Sobrala, mnoge su zemlje zaigrale na kartu emotivnih balada. Ali, svjedočili smo i nevjerojatnom fenomenu, čak troje predstavnika iz nekog se razloga učinilo da je plakanje legitiman dio scenskog nastupa.

Tako su u nastupu njemačkog predstavnika Michaela Schultea koji je pjevao o smrti oca, Portugalke Cláudije Pascoal koja je pjevala o baki i Litvanke Ieve Zasimauskaitė koja se na kraju uhvatila s mužem za ruku suze postale rekvizit koji treba ganuti mase.

Za Source portal o ovogodišnjem Eurosongu govorio je Fuad Backović-Deen, koji je rekao da ovo muzičko natjecanje raste iz godine u godinu.

"Ono što je bilo primjetno da je Eurosong napredovao u produkcijskom smislu. Sjajan zvuk kod nastupa takmičara omogućio je da mnogi od njih zvuče kao da pejvaju na plejbek, rekao je Deen. 

Pobjeda izraelske predstavnice Nette na Lisabonu, Deena nije iznenadila jer je i prije takmičenja visoko kotirala na kladionicama.

"Ona je bila ubjedljivo prva na svim kladionicama od momenta kad je izadala pjesmu. To je još jedan dokaz da kladionice kada je u pitanju prvo ili drugo mjesto na Eurosongu vrlo rijetko pogriješe. Otprilike se znalo da će se borba voditi između Kipra i Izraela, što se na kraju i desilo. Izraelska pjesma je produkcijski veoma jaka, scenski nastup je tendenciozno urađen, jer se kao takav najviše dopao mlađoj publici, koja je u principu i najbolje glasačko tijelo", rekao je Deen.

Bio je ovo još jedan Eurosong na kome BiH nije zabilježila svoj nastup. Backović smatra da odlazak na Eurovoziju zavisi isključuvo od našeg javnog operatera i tima ljudi koji imaju ili nemaju određeni entuzijazam da vrate državu na Eurosong.

"Konstatno se priča da su finansijska sredstava najveći problem, ja ne mislim da je to tako, jer može se otići na Eurosong i predstavljati svoju zemlju, to ne zahtjeva veliku finansijsku potrošnju. Problem je plaćanje svega ostalog što obuhvata takmičenje, kako bi smo bili rame uz rame sa ostalim zemljama, a ne da se takmičar osjeća kao jado i troši svoje lične pare da bi napravio nešto, a ne napravi ništa", govori Backović i dodaje da su dva Eurosonga na kojima je on predstavljao našu zemlju bile dvije potpuno različite priče.

"Prvi put 2004. godine sa pjesmom 'In the disco' osvojili smo deveto mjesto. Bio je to sjajan nastup, fenomenalan rezultat, bilo je to vrijeme kada je cijela naša ekipa bukvalno ginula za taj projekat, sve je bilo poptuno drugačije od 2016. godine, kada sam pozvan da ponovo predstavljam našu zemlju un Štokholmu. Bio je to najteži prijekat na kome sam radio u 20 godina svoje karijere. Jako puno problema, prepreka, stvorila se vrlo ružna energija od strane građanstva i medija u BiH. Nismo imali podršku, isto kao da su svi molili Boga da mi ne prođemo u finale, i da više ne učestvujemo na Eurosongu. Ni danas mi nije jasno odakle ta negativna energija i kome smo smetali. Mi kao izvođači smo radili poslove koje su trebali raditi timovi od 100 ljudi. Ja više nikad ne bih radio Eurosong na taj način, jer je to ravno samoubistvu. Bolje je da ne idemo, dok se ne obezbjede uslovi da se na pravi način predstavlja u naša zemlja na takvom takmičenju, koje predstavlja vrhunac karijere, pogotovo kod pjevača koji dolaze sa ovih prostora", zaključio je Fuad Backović-Deen.


Novinar: Admir Oručević