Pretorian MMA Sarajevo je najuspješniji klub u BiH koji se bavi ovim sportom.

U toku svog višegodišnjeg postojanja klub je iznjedrio nekoliko profesionalnih MMA boraca, što s obzirom na mala ulaganja, nopostojanje saveza u našoj zemlji, predstavlja veliki uspjeh.

Klub je osnovan 2008. godine, a njegov pokretač bio je Edin Zrno profesionalni trener borilačkih vještina.

Edin Zrno danas živi i radi u Švicarskoj, a ulogu glavnog trenera preuzeo je Ermin Hodžić. U izjavi za naš portal Hodžić je rekao da je ovaj sport kod nas još uvijek na niskom nivou.

"Ne postoji još MMA savez u BiH. Jiu Jitsu se polako širi, ali za MMA još uvijek očigledno nema mjesta. Ja lično sam oduvijek bio ljubitelj ovog sporta. Mirko Filipović je to lijepo objasnio, kada je rekao da je MMA sigurno najteži sport današnjice. To je istina, znam šta vam pričam, jer i sam sam se borio i živio sam na taj način. Toliko poslije borbi budete umorni da nemate vremena za ženu i za dijete, vapite za svakom minutom sna", rekao je Ermin Hodžić za Source portal.

Još jedan član Pretorian MMA kluba je i Ahmed Vila, kojeg mnogi smatraju kao jednog od najperspektivnijih MMA boraca na našim prostorima.

"Za mene je ovo način života. Za nekoga ko gleda sa strane, možda izgleda brutalno, ali smatram da je ovo sport kao i svi drugi. Ja lično sam putpuno posvećen treninzima i imam malo vremena za neke druge stvari. Na sreću nisam imao priliku da svoje vještine moram primjeniti i na ulici. Pokušavam da se klonim sredina gdje mi se mogu desiti takve situacije. Ne izlazim u kafiće i noćne klubove, izbjegavam ljude koji žele fizičke konflikte", rekao nam je mladi Ahmed Vila.

Dr. Shelby Karpam više od 10 godina vodio je istraživanje i provodio medicinska ispitivanja na oko 1700 boraca. Istraživanje je uključivalo 1180 MMA boraca i 550 boksera. Otkriva da MMA borac ima veće izglede da će biti povrijeđen u borbi, ali isto tako i da će ozljede biti lakše.

Objavili  su da 59.8%  MMA boraca zadobije nekakvu povredu za vrijeme borbe, što je značajno više u odnosu na boksere s 49.8%. Većina njih su modrice, posjekotine i kontuzije (nagnječenja). No, veća je vjerovatnoća da će bokser tokom borbe izgubiti svijest - 7.1% u odnosu na 4.2% kod MMA boraca, dobiti potres mozga, slomiti kost ili zadobiti ozbiljnu povredu oka.

Bokseri će isto tako dobiti duže ljekarske suspenzije zbog povreda zadobivenih u borbi.



Najbrutalniji sport

Ipak u sjeni boksa i MMA sporta, postoji jedan borilački sport koji je još krvaviji i brutalniji od oba prethodna. On se zove 'Bare knuckle boks', mnogi ga nazivaju i najbrutalnijim sportom na svijetu, a ovo je priča o njemu.

Otvaraju se vrata, silaziš niz stepenice, ulaziš u dugačak hodnik u podzemlju najčešće stare, zapuštene zgrade. Hodaš hodnikom, u daljini sve se jače čuje navijanje mnoštva. Ulaziš u veliki prostor nalik starom, trošnom hangaru, mnoštvo ljudi navija, a u sredini publike dvojica se tuku do iznemoglosti. Ovo je najčešća scena u filmovima o borbama, često upravo o bare knuckle boksu.

Izraz “bare knuckle” označava boks golim rukama, bez rukavica. Bare knuckle je originalan oblik boksa usko povezan s drevnim borilačkim sportovima, a razlikuje se od ulične borbe po tome što je borba između dvoje ljudi uređena pravilima. Pa tako, u njoj nema udaraca u međunožje.




Prvi bare knuckle šampion bio je Englez James Figg koji je tu titulu osvojio davne 1719. godine. Rekord za borbu najdužeg trajanja drže James Kelly i Jonathan Smith koji su se 1855. godine borili čak šest sati i 15 minuta, a borba je završena kada se Smith predao nakon 17 rundi. Zamislite koliko su dobro ova dva spomenuta dvojca bila pripremljena ako su se tako dugo borili. Borac s najdužom profesionalnom karijerom je Jem Mace koji se borio više od 35 godina, a zadnju borbu odradio je 1909. kada je imao 79 godina. 

Da, drugačije je nego u borilačkim sportovima na koje smo naučili, ovo je ipak najbliže ulici. A ulica je ipak pojam za sebe!

Stoga je snimljen i dokumentarac o “najstarijem borilačkom sportu na svijetu” i subkulturi čija se historija proteže na stoljeća, ali koja još uvijek nije penetrirala u mainstream širokih masa. Međutim, on je itekako prisutan u Velikoj Britaniji i zahvaljujući činjenici da tamo postoji jaka nova scena bare knuckle boksa, mnogi se nadaju da bi on mogao postići popularnost UFC-a.

Danas se ovaj sport polako vraća. Mnogi uglavnom bivši UFC borcim, nakon završenih karijera počinju sa takmičenjem u ovom sportu.

Bare-knuckle boxing', definitivno spada među najbrutalnije sportove na svijetu, jer završava sa velikim  brojem prijeloma kostiju kako na glavi, tako i na samim šakama. Jednu takvu borbu u aprilu ove godine imala su dva bivša UFC borca, Artem Lobom i Jason Knight. a pobjeda je pripala Artemu Lobovu. Ali, po koju cijenu? Borci su putem društvenih mreža podijelili fotografije svojih lica koje najbolje pokazuju koliko je ovo brutalan sport.




Zbog čega borilačke vještine?

Mnogi ljudi žele naučiti borilački sport koji će im dati osnovu i priliku da se odbrane ukoliko dođe do uličnog konflikta.

Odgovor koju borilačku disciplinu je najbolje učiti jednom prilikom da je trener poznatog George St-Pierra, UFC prvaka koji se povukao kao neporažen, Firaz Zahabi.

"Na ulici najbolje je naravno znati kombinovane borilačke sportove kako bi se mogli odbraniti, ali većina ljudi nema toliko vremena da se može posvetiti učenju više različitih stilova u isto vrijeme. U tom slučaju preporučujem učenje Brazilske Jiu Jitse. Jiu Jitsa je najbolja disciplina da se možete odbraniti na ulici ukoliko nemate vremena da učite više njih."

Vjerujemo da mnogi "udarači" ne dijele mišljenje po pitanju ove teze, ali isto tako i da će mnoge koji se nisu susreli sa ovom vještinom zainteresovati koja je njena snaga.


(Admir Oručević)