Nakon ove odluke Mamić se do 14. maja morao javiti na izdržavanje kazne u Remetinec. Očekivano, nije javio u Remetinec na izdržavanje zatvorske kazne. 

Vrhovni sud je još u martu potvrdio presudu osječkog suda iz 2018. godine kojom je Mamić, zbog navodnog izvlačenja oko 116 miliona kuna iz Dinama, osuđen na šest i pol godina zatvora. Prije izricanja nepravosnažne presude, pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo ima.

Zdravko je 2018. osuđen na šest i pol godina zatvorske kazne, što je značilo automatski odlazak iza rešetaka i prije pravomoćnosti presude, zbog čega je on pobjegao u Međugorje. Ipak, uprkos egzilu, vrlo je aktivan u svom voljenom klubu.

"Nikad nisam otišao i ostat ću u Dinamu do smrti“, rekao je Mamić potom objasnivši svoju ulogu u upravi hrvatskog prvaka: „Ja sam u ulozi savjetnika i ako vas zanima mogu vam reći da sam u svakodnevnoj komunikaciji s upravom i zaposlenicima i da se jako uvažava ono što imam za reći. Mi kao što smo nekad radili, ništa se nije promijenilo“, kazao je u intervju za RTL televiziju..


Ko je Zdravko Mamić 


Kao i stariji brat Ante Stojan (1957.) te mlađi Zoran (1971.), bio je zaljubljenik u nogomet. Zdravko i Ante Stojko počeli su igrati nogomet u Mladosti iz Ždralova pokraj Bjelovara, odakle su obojica prešli u Dinamo.

Zbog toga im se otac, stolar koji se kao gastarbajter u Münchenu bavio ugostiteljstvom, vratio u zemlju i prodao upravo podignutu porodičnu kuću te kupio građevinski plac u Sesvetama. To je napravio kako bi mu sinovima bilo lakše ostvariti nogometnu karijeru u velikom klubu, jer Sesvete su bliže Zagrebu i Dinamu.

Premda talentovanog, pa čak i pionirskog reprezentativca Jugoslavije, Zdravka Mamića je u njegovoj 15. godini u Dinamu otpisao profesor Zdenko Kobešćak jer ga je, kao i cijelu njegovu generaciju, ocijenio neperspektivnim nakon što su izgubili kod Crvene Zvezde, prenosi Index.hr. 

 "Uvijek kada bi Dinamo izgubio utakmicu, izašao bih na ulicu i lupao glavom o asfalt", govorio je Mamić. Govorio je i kako je neuspjeh njega kao nogometaša samo poslužio tome da mu se ranije aktivira osjećaj biznismena.

Nerijetko je Mamić u izjavama za medije spominjao djetinjstvo kojeg se rado sjeća.

"To je bilo fantastično. Odrastali smo u neimaštini i moram priznati da mi je guzica sva izrešetana mecima od zračnice jer smo obožavali krasti trešnje i jagode. Ovo što ja pričam to su istine kojih se ne stidim. Nekad me žena pita zašto tako pričam, ali to je doista prava istina. Odrastao sam u selu pored Bjelovara, nisam imao guvernantu. Kad bi jednom izašli van iz kuće, smjeli smo ući samo jednom unutra i opet van. Kad smo bili gladni dobili bi masti i kruha, pa ako hoćeš slatko, staviš gore šećer, a ako hoćeš slano, staviš soli i crvene paprike i to je bilo to", kazao je Mamić.


Anegdote s Levyjem, Gazidisom i Abramovičem


Mamić je tokom prethodnih 15-ak godina prodao pregršt fudbalera u Arsenal, Tottenham , Juventus, Napoli itd., te se tim povodima sastajao sa svjetski poznatim imenima koji su dolazili na pregovore s njim.

Alfa i omega zagrebačkog Dinama kaže kako su svi oni mislili da Dinamove igrače mogu kupiti za 'siću', ali da im je on pokazao koliko cijeni i Dinamo i igrače i sebe kao pregovarača.

Tako je na kraju krajeva i uspio da ostvari nekoliko višemilionskih transfera kao što je onaj Modrićev u Tottenham, Eduardov u Arsenal ili Pjacin u Juventus.

Ipak, postoje i oni pregovarači koji su zadavali muke i velikom Maminju, a najteži je za njega bio Daniel Levy, vlasnik Tottenhama.

On i Mamić su pregovarali oko Modrića u ljeto 2008. godine. Mamić kaže da je to najteži pregovarač kojeg je ikada sreo.

"Pregovori sa tako velikim imenima mi izazivaju i ponos i bol - ponos jer nikada nisam dao da neko podcijeni Dinamo ili mene kao pregovarača. Uvijek su svi bili u startu podcjenjivački nastrojeni. 'Ma, vi ste tamo neki mali Hrvati, vas ćemo kupiti za neku malu lovu'. I uvijek je ponuda bila 'hajde, napravit ćemo transfer za neku malu sitnicu, pa ćemo nešto napraviti i za vas'. Ja sam rekao ne, nego ćete vi platiti toliko, pa ću ja sam sebi napraviti nešto ako meni treba. To je bio način da sam cijenio Dinamo i naše igrače i nisam pristajao na "prvu loptu" na dogovor. Pojednostavit ću to. Dovoljno je da dovoljno puta kažete 'ne' a da ne prekoračite, da se ne zafrknete i kažete onaj jedan previše. To je govor tijela - kako sjedite, ako nastupate. Po tome vidite svog partnera koliko je on spreman platiti odnosno daleko otići, odnosno on vidi koliko ste vi jeftini ili teški. To je talenat, to je vrlo važno", kaže Mamić u uvodu i onda se osvrće na Levyja.

"On je najteži pregovarač na svijetu, najteži! Klubovi uvijek kažu da nikada neće pregovarati s njim, ali s obzirorom da Tottenham uvije ima dobru robu, moraju doći njemu na pregovore i onda ih on 'ubija'. Ali, nevjerovatno, lakše se dogovorite s njim oko jedne velike cifre, ali nema šanse da vam onda on na to što ste dogovorili ne uzme euro ili više hiljada eura. Nevjerovatno, ima taj opjevani židovski smisao i talenat. Ja se sjećam, nekoliko puta sam radio i pregovarao s njim. Opsjednut je s tim da bude pobjednik, makar za jedan euro. Ja se sjećam kada smo mu prodali Modrića za 22,5 miliona eura, za uspomenu sam htio imati pa sam mu rekao da mi spremi 5 Modrićevih dresova, znao sam da će svi navaliti u Zagrebu... Uglavnom, došla je faktura za tih pet dresova", prisjetio se Mamić.

Nadalje, prisjeća se i kako je predsjednik Arsenala prije nekoliko godina došao da uzme Matea Kovačića i Šimu Vrsaljka u paketu. Mamić ga je odbio 'kao s nokta' jer je ovaj u startu pogriješio.

"Sjećam se predsjednika Arsenala koji je došao po Kovačića i Vrsaljka u paketu sa privatnim avionom gdje sam ga ugostio na večeri, a on je u startu ponudio 10 miliona eura gotovine. Ja sam mu rekao, "predsjedniče, dobrodošli u Zagreb, večeras ću vam ptičijeg mlijeka dati na dlanu ako treba, ali smatrajte da smo ovog trena završili naše pregovore, ni jednu riječ više ne možemo razmijeniti". Jasno sam mu dao doznanja da ne može tako razgovarati s Dinamom niti sa mnom".

Onda slijedi i priča oko Romana Abramoviča, vlasnika Chelseaja koji je također imao priliku da se uvjeri ko je zapravo Mamić. I njega je prvi čovjek Dinama ostavio u šoku.

"Bio sam i u vili kod Abramoviča. Poslao je privatni avion po mene zbog Modrića. Isto su mislili da me mogu izblefirali i kupiti ga za siću. Ja sam se samo digao, zahvalio mu se i izašao iz njegove kuće. Čovjek je ostao u čudu. A, njegova bliska suradnica iz tog vremena sada je prijateljica mog sina. Chelsea je sada Kovačića platio 50 miliona eura Realu, a vodio ga je moj sin", rekao je Mamić za Elta HD televiziju.

Kao srednjoškolac rezao je stiropor i prodavao ga na Maksimiru kao stolice, što Mamić naziva svoji prvim biznisom.

"Stadion je bio betonski i kad je kiša, kad je hladno, ja bih u Diokiju kupio nekoliko kamiona stiropora, razrezao u formate veličine sjedalica, podijelio dečkima koji bi bili raspoređeni po svim ulazima na stadionu te bismo to prodavali. Nakon utakmice pokupim tih 30 hiljada sjedalica i skladištim ih te ih ponovo prodam. Tako da dva puta prodam iste sjedalice. To sam radio možda dvije, tri godine. Imao sam puno poslovnih projekata. Od kafića, diskoteka, gradnje nebodera pa sam bio dioničar Badela Sesvete, pa sam bio vlasnik bjelovarske Iverice. Mogao sam prodati krepanu mačku pod dobru janjetinu", kazao je Mamić.

Sukobi sa novinarima

Tokom svoje poslovne karijere Mamić se često nalazio u otvorenim i javnim sukobima sa novinarima, za koje u takvim situacijama nije birao riječi.

U nastavku pogledajte neke od njih, po kojima je Mamić prepoznatljiv u cijelo regionu.







(Admir Oručević)