Odlazak iz srednje škole i upis na fakultet je potpuno novo poglavlje. Generaciji kojoj je ove godine pripala ta čast, bit će možda još teže zbog toga što se zadnjih godinu i pol radilo po online sistemu školovanja, koji, kako smo se mogli uvjeriti, ni po jednom osnovu ne može biti dobra zamjena za školske klupe.   

Kako će se pandemija odraziti na obrazovni sistem, ostaje nam tek da vidimo. Naša ekipa razgovarala je sa nekoliko maturanata iz sarajevske Prve gimnazije. Pitali smo ih kako gledaju na na period proveden u srednjoj školi.

"Naslušao sam se i ja dosta tih priča da je srednja škola najljepši period života, ali ova situacija sa koronom nama je to pokvarila. Skoro dvije godine kao da nismo ni išli u školu. Nemaš druženje sa drugovima iz razreda, to nam je mnogo nedostajalo. Na neki način sam se faktički odvikao od škole. Na kraju, drago mi je što sam završio školovanje, ali mislim da će mi nakon određenog vremenskog perioda biti malo i žao", rekao je za naš portal Arman Curo, maturant Prve gimnazije iz Sarajeva. 

Njegova kolegica iz razreda, Sara Goletić, dijeli slično mišljenje.

"Vrlo je teško oformiti definitivno mišljenje, jer smo bili distancirani od tog klasičnog školskog sitema dug period. Na primjer, meni je sada počela pripremna nastava za medicinu i odjednom je tu mnogo obaveza i nije lako vratiti radne navike koje smo izgubili. Što se tiče srednje škole, nedostajat će mi drugovi i navika da moram ići u školu, ali na sve što dolazi gledam kao stepenicu više u svom životu", kazala nam je Sara.

Jahja Zukić smatra da je srednja škola jedna od najvećih životnih prekretnica.

"Dolazi vrijeme kada sami moramo da tražimo nove prilike, da stvaramo radne navike i da se navikavamo na situacije koje život sa sobom donosi. Fakultetsko obrazovanje je veoma bitno, ali u mnogim slučajevima, pogotovo u našoj zemlji, ne određuje ono čime ćemo se u životu baviti", govori Zukić. 

Zbog pandemije i online sistema školovanja ostali su uskraćeni za mnoga zajednička iskustva.

"Pamtit ću sve ono što smo preživjeli tokom prve dvije godine. Bilo je tu dosta zajedničkih putovanja, na koja vjerovatno u tolikom broju više nikada nećemo ići", govori nam Jahja.

"Što se tiče znanja, mislim da smo u velikom zaostatku, iako se mnogo lakše dolazilo do dobrih ocjena u ovom periodu. Vjerujem da će mnogi od nas imati probleme na prijemnim ispitima na fakultetima, jer skoro godinu i pol nije bilo potrebe da mnogo učimo", priča Arman.

Ostati ili otići iz BiH?

"Namjeravam upisati Farmaciju, a gledat ću da negdje 'upadnem' na budžet. Znam da je mnogo mladih ljudi otišlo, kao i da mnogi to tek planiraju, ali ja ne gledam tako na svoju budućnost. Da sam primoran, možda bih i ja otišao, ali mislim da se i u našoj zemlji uz adekvatno znanje može naći dobar posao i živjeti solidno", rekao na je Arman Curo.

"Imala se već nekih ponuda da se obrazujem vani, ali mi je ipak  preovladao osjećaj da ostanem ovdje. Mislim da u BiH imamo dobre fakultete koji nas mogu usmjeravati na pravi način u životu.  Najradije bih se ovdje obrazovala do kraja i tu ostala, ali ukoliko to bude teško ostvarivo i ako se pojavi mnogo bolja opcija, vjerovatno ću se odlučiti za tu soluciju. Uglavnom nam stariji savjetuju da napustimo zemlju, jer ovo je kako kažu 'lonac koji prokuhava'", govori nam Sara.

"Žao mi je što nam je obrazovni sistem nerazvijen. Malo je fakulteta koji nam mogu garantovati dobar posao u budućnosti, osim Elektrotehnike i Mašinstva. Imao sam želju da upišem Akademiju scenskih umjetnosti, ali kada sam pogledo kakvo nam je stanje u kinematografiji, odustao sam od te opcije. Kada ne bih mogao naći posao sa dobrom platom za naše standarde, otišao bih izvan granica svoje zemlje", zaključio je za kraj razgovora Jahja Zukić.