Broj sklopljenih i razvedenih brakova varirao je u posljednih devet godina. Statistika izgleda ovako: 

2006. godina - broj sklopljenih brakova 21.193; broj razvoda 1.246, 2007. godina - broj sklopljenih brakova 23.277; broj razvoda 1.329, 2008. godina - broj sklopljenih brakova 18. 153; broj razvoda 1. 007, 2009. godina - broj sklopljenih brakova 22.146; broj razvoda 1.145, 2010. godina - broj sklopljenih brakova 20.563; broj razvoda 949, 2011. godina - broj sklopljenih brakova 19.731; broj razvoda 1.143, 2012. godina - broj sklopljenih brakova 18.980; broj razvoda 1.471, 2013. godina – broj sklopljenih brakova 18.387; broj razvoda 1.608.

S obzirom na vjerovanje da je ljubav smisao života, pretpostavit ćemo da većina u brak stupa upravo iz ljubavi. No, koliko god ona bila velika, lijepa, uzbudljiva, čista i nevina, nažalost, u mnogim slučajevima nije održiva i vječna. 

Elma se razvela prije tri i po godine. Nije se pokajala, trebala joj je stabilnost koju u braku nije imala jer je njen bivši suprug postao ovisnik i nasilnik.

“Izgubili smo dijete, odao se alkoholu, drogama i postao fizičku nasilan. Nisam dala da bilo ko utiče na odluku, ali sam o njoj detaljno razmislila i vrlo brzo odlučila da ne želim živjeti u takvoj zajednici jer imamo dijete s poteškoćama u razvoju. Moj život se jako promijenio, naročito zbog mentaliteta kakav je kod nas”, priča Elma. 

Kaže da su razvedene žene u BiH na margini, suočene s brojnim osudama. 

“Mene to ne dotiče mnogo. Kad uporedim život u lošem braku i osude zbog razvoda, osude su mnogo bolje nego psihička i fizička tortura koju sam prolazila. Ipak, jedno se mora prihvatiti. Šanse za upoznavanje nekoga ko će vas cijeniti iako ste, kako se to ovdje kaže, raspuštenica, su jako male, naročito kad imate dijete i to dijete s poteskoćama u razvoju. Osim toga, nemate toliko vremena, drugačije poimate veze i zbog složenosti života koji živite rijetko ko će se odlučiti da ostane. No, drago mi je da se razvod više ne gleda kao tabu, barem ne toliko, mada je to daleko od onoga kako bi trebalo biti jer osude i marginalizacija razvedenih žena je itekako prisutna”, ističe naša sagovornica. 

Osim problema u društvu, nakon razvoda dolaze i finansijske poteškoće. Posebno ukoliko ste žena s djetetom. 

“Po zakonu Federacije BiH samohrani roditelj je samo onaj čiji partner nije živ. Postoji neka pomoć od države, kod mene je dodatno komplikovano jer je dijete u kolicima pa je pronalazak posla još teži, ali se može izboriti ukoliko želite. Onaj ko ima sreću da bivši plaća alimentaciju ima neke osnovne uslove za život. Ženama bih poručila da loš brak utiče na sve, naročito na ženu i dijete i onda je bolje razvesti se. Ipak, ako ima i minimum šanse za lijep život, neka to pokušaju spasiti. Postoje neke stvari koje se ne smiju tolerisati. Fizičko i psihičko nasillje. Ne vjerujem u ono samo je jednom, jer ko udari jednom, opet će”, zaključuje Elma. 

Merisa se prije 20 godina razvela zbog ljubomore. Dugo joj je trebalo da donose odluku jer se bojala reakcije roditelja i okoline. 

"Razvod je nastupio zbog ogromne ljubomore od strane muža, bilo je i maltretiranja, i psihičkog i fizičkog. Znala sam da ljudi na razvedene žene gledaju baš ružno, zovu ih pogrdnim imenima. Vaganje je trajalo do momenta dok roditelji nisu vidjeli šta se dešava i rekli mi da imam njihovu podršku i da se razvedem. Moj život poslije razvoda je bio pakao, što se tiče okoline, prijatelja, rodbine... Bilo mi je zaista teško. Trebalo mi je 13 godina da bih se odlučila na novi korak ", kaže Merisa. 

Ona smatra da žene ostaju u lošem braku i trpe zbog osuda, odgajanja djece ili zato što ne rade. Upravo su nezaposlenost i strah od samostalnog života s djetetom bili razlozi zbog kojih je Minela trpjela probleme prije nego je odlučila staviti tačku na svoj brak.

"Najveći razlog mog razvoda bili su suprugovi roditelji, sve vrijeme su se miješali u naš brak, odnosno, upravljali su našim životima i zahtijevali da živimo po njihovim pravilima. Pored toga, mene nikad nisu prihvatili kao snahu. Živjela sam u porodici koja još uvijek živi po nekim prijašnjim običajima, gdje roditelji upravljaju životima svoje djece, gdje je bitna okolina i ono šta će narod reći, gdje žena nipošto ne ide na posao jer joj je mjesto u kući. Napustila sam fakultet zbog takvog života. Moj bivši suprug je bio krivac jer je sve to dozvoljavao", priča Minela. 

Svoj brak naziva paklom, kaže da je bila žrtva psihičkog nasilja, te da joj je već nakon pola godine zajedničkog života trebala stručna pomoć.

"Posljednjih pola godine braka sam razmišljala da se obratim centru za socijalni rad jer je već bilo nemoguće živjeti, ali nisam smjela jer bi centar odmah reagovao, a ja sam pod svaku cijenu htjela da spasim brak. Razmišljala sam o razvodu, ali bilo me je strah krenuti dalje sama, sa malom bebom, bez posla. Možda bih takvim načinom života još uvijek živjela, ali mene su otjerali, tačnije, svekrva me je istjerala iz kuće sa djetetom u naručju, bez ičega. Trenutno živim kod oca, i dalje nemam posla, ali sam vratila izgubljeno samopouzdanje i sretna sam", kaže naša sagovornica. 

Adela je bila u braku 10 godina, no, nakon pet godina počela je osjećati nezadovoljstvo. 

"Moj muž je pio svaki dan, nije to bilo opijanje, ali s dolaskom djeteta sve mi je više smetalo. Naš odnos se prvobitno zasnivao na prijateljstvu, iako sam bila ludo zaljubljena u njega svih tih godina. Međutim, on je mene shvatao 'zdravo za gotovo ', te se u neka doba i počeo ponašati kao da smo samo najbolji prijatelji i cimeri, zanemarujući apsolutno bračne dužnosti i mene kao ženu. Nismo se nikad svađali. Jedne noći sam izrekla svoju misao naglas: 'Ja nisam sretna, nisam zadovoljna, ne gledam te više istim očima i ozbiljno razmišljam o razvodu", kaže Adela. 

Još nekoliko godina su živjeli zajedno, kolebala se iz dana u dan, a onda je odlučila "dići sidro" jer je smatrala da nije pošteno biti s nekim koga ne voliš. 

"Naš razvod je protekao normalno, mirno i bez većih oscilacija. Uz kafu. Naše dijete smo 'posjeli' ispred nas i lijepo mu objasnili da se razvodimo, šta to znači za njega, šta znači za nas. Sjedili smo u trpezariji i pričali o razvodu, naš sin je bio vani, ispred zgrade. Ušao je po neku igračku i kad je ugledao nase 'kisele' face pitao je: 'Šta je vama dvoma svaki dan više?' Rekla sam mu da se razvodimo, da smo i babo i ja tužni, a on je odgovorio: 'Pa šta ako se razvodite? Konačno se razvedite jer ti stalno plačeš, a babo stalno ima tu neku lošu facu. Ja ću malo tamo, malo ovamo, pa nećete crknuti ako ćete se razvesti'. Na samom startu je bilo teško. Sam taj moment njegovog odlaska, zatvaranja vrata, nijemi plač, bio je grozan, i nadasve bolan. Iako sam bila prezaposlena i nisam imala pretjerano puno vremena, noćima sam plakala i bolovala. Sad, četiri godine od razvoda, ja sam sretna zena!Vrlo sretna zena! Živim sa svojim djetetom i presretna sam sto nas dvoje imamo vrlo dobar izgrađen odnos, rekla bih prijateljski", navodi naša sagovornica. 

Elma, Merisa, Minela i Adela su se razvele svaka zbog različitih razloga, svaka od njih je pronašla svoju sreću i slažu se u jednom - dobar razvod je bolji od lošeg braka. 

(Adna Zukanović-Zilić)