Riječ je o mjestima na kojima se Allahu dž.š. upućuju dove, a na kojima se desilo "čudo", odnosno, gdje je Allah istrajnim vjernicima uslišio molitve. Međutim, ovim mjestima se ne smije davati karakter svetosti jer su to mjesta na koja muslimani dolaze kako bi se molili i zahvalili Bogu.

Ajvatovica i legenda od Ajvaz-dedi

Najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni je Ajvatovica. Priča o Ajvatovici je vezana za Ajvaz-dedu koji je 1463. godine sa sulatnom mehmedom Fatihom došao II u Prusac sa zadatkom da među bogumilskim stanovništvom širi islam.

Za Ajvaz-dedu legenda kaže da je pronašavši dobro planinsko vrelo nastojao dovesti vodu u Prusac, koji je oskudijevao vodom. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena, a narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Ova priča se vijekovima prenosi s koljena na koljeno. 

Danas se hiljade vjernika okupljaju na Danima Ajvatovice gdje se osim vjerskih sadržaja prikazuju narodne nošnje i defiliraju konjanici. Imami i učeni ljudi se slažu u jednom, a to je da oni koji pohode Ajvatovicu ne trebaju i ne smiju očekivati čuda nego trebaju izvući pouku iz priče o Ajvaz-dedi, a ona glasi da trebaju vjerovati u Boga, biti istrajni i strpljivi, a Allah će ih sigurno nagraditi. 

Dovište Lastavica

Osim Ajvatovice, veliki broj vjernika svake godine posjećuje i Lastavicu, mjesto koje se nalazi između Kaknja i Zenice. Još u vrijeme bogumila vjernici su prvog ponedjeljka u augustu, na Aliđun, zahvaljivali Bogu na prinosima koje su te godine imali. Ovo bogumilsko zborište 1463. godine, dolaskom Osmanlija, preraslo je u muslimansko dovište. Ljudi danas dolaze u Lastavicu da zahvale Bogu na rodnoj godini ili da zamole za bolju godinu ukoliko je prethodna bila sušna. Osim dovišta, na Lastavici je moguće uživati i u tradicionalnim sportskim aktivnostima kao što su penjanje na motku ili bacanje kamena s ramena. 

Mjesto gdje je, prema legendi, djevojci od straha prepuklo srce

U Brateljevićima kod Kladnja nalazi se dovište Djevojačka pećina, koja je, prije nego što je postala dovište, bila sveto mjesto gdje su hodočastili sljedbenici bosanske crkve. I ovdje se muslimani okupljaju kako bi molili Boga za rodnu godinu. Svakog augusta hiljade ljudi prisustvuje Kišnoj dovi koja se decenijama održava na ovom lokalitetu. Za ovo mjesto vezana je legenda o djevojci čiji se mezar nalazi na uzvišenju na kraju pećine. Prema jednoj od njih, djevojka je došla s ibrikom po vodu, a iz pećine se nikada nije vratila jer joj je od straha prepuklo srce. Od Djevojačke pećine posjećenija je jedino Ajvatovica. 

Muško dovište Karići kod Vareša

Jedno od posjećenijih dovišta u BiH svakako je i ono u Karićima kod Vareša. Karići su dobili ime po Hajdar-dedi Kariću koji je na ovom mjestu sagradio džamiju. Posljednje nedjelje u julu ovdje se održava tradicionalna dova kojoj prisustvuju samo muškarci. Na Karićima se održavaju predavanja, vazovi i mevludi, a nakon jacije u subotu, posljednje sedmice mjeseca augusta, organizira se tradicionalni derviški zikr koji traje do sabaha sljedećeg dana.

Osim navedenih, poznata dovišta u BiH su i Divič kod Zvornika, Vrelo Bune u Blagaju kod Mostara, Husremovac podno Treskavice, Dovište u Avdibašićima, Šehova Korija (Sarajevo), Živčići-Vukeljići (Fojnica), dovište Solun kod Olova, dovište Ratiš između mjesta Srebrenik i Gračanica, dovište na rijeci Spreči, dovište u Toplicama kod Živinica, dovišta u Preljubovićima, Turkovićima, Miletine, Točlice, Petov do (Vratar), Gvoždevići, Kruševci, Šaševci, Vrući (Ozren), Drinčići, Dumanjići (Borike), Kutino groblje (Rogatica), Poljanici (Rogatica)…

Iako dovišta nisu sveta, Islamska zajednica u BiH insistira na očuvanje te tradicije. Stav Rijaseta IZ BiH je da su dovišta bosanski specifikum. S obzirom da se ljudi se na tim mjestima okupljaju, nema prepreke ni smetnje da klanjaju namaz u džematu i prouče dovu. Osim toga, ta okupljanja mogu biti dobro iskorištena za širenje i promovisanje dobra, te za mobiliziranje naroda na činjenje hajra. No, u suštini, dova se Bogu može uputiti na bilo kojem čistom mjestu na zemlji.

(Adna Zukanović-Zilić)