Njihovi najveći strahovi su se ostvarili: Pokajao sam se što nisam otišao iz Srebrenice!
Naša ekipa je prije četiri godine upoznala Senahida Ahmetovića i njegovu porodicu u Potočarima. Senahida smo zatekli u Memorijalnom centru, radio je na iskopovanju mezara uoči dženaze 11. jula. Iste godine je ukopao i oca.
Tada nam je rekao da se u Potočare vratio da živi i umre. Kazao je da je sretan i miran i da nikada više ne bi otišao. U njegovom životu se u međuvremenu mnogo toga promijenilo. Posao iskopavanja mezara zamijenio je onim u firmi, jedan privremeni smještaj zamijenio je drugim, a imao je i zdravstvenih problema.
Kaže da Srebrenica živne samo kada je 11. juli, a oni koji ovdje žive i bore se za opstanak, najbolje znaju kako je ostatak godine. Priča oko bosanskog jezika trenutno je utihnula, ali za roditelje je ona gorući problem. Senahidovi i Merimini najveći strahovi su se ostvarili - narušena su prava njihove djece, pravo da se obrazuju i uče jezik kojim govore.
U Srebrenici nije rat, onaj kakvog pamte, srećom, ali jeste jedan drugi, podjednako bolan i težak.
Novinar: Adna Zukanović-Zilić
Snimatelj: Ramiz Uzunović
Montažer: Emir Preljević