Vlada se na ovaj potez odlučila, kako tvrde, jer su analize Veterinarske stanice i Veterinarskog fakulteta pokazale da je više od 62 posto pasa u KS bolesno. Neformalna grupa građana koja se jučer okupila ispred zgrade Vlade KS ističe da ne postoji nijedna služba koja to može garantovati.

"Masovno hvatanje pasa ne može biti rješenje budući da mi nemamo gdje da smjestimo toliki broj pasa u ovom trenutku. Ti psi se odvode u veterinarske stanice iz kojih dalje idu u azil Prača, ali glavni problem je što veliki broj tih pasa ne dospije ni u azil jer je ih nemoguće smjestiti s obzirom da je isti pretrpan. Mi samo želimo da se Zakon o dobrobiti i zaštiti životinja poštuje", kazala je predstavnice neformalne grupe građana Hana Hukara. 

Njihov prijedlog je gradski azil u kojem bi volonteri radili besplatno. 

"Nama stranci finansiraju hranu, ništa nam ne treba osim azila jer nemamo mogućnosti da mi sami to napravimo. Psi se hvataju i uspavljuju se, a nemamo tačne podatke koliki broj pasa je eutaniziran i zbog čega. Mi sami možemo smjestiti pse u azil, nisu nam potrebne ni kafilerijske službe, sami bismo sklonili pse, veliki broj sklanjamo individualno ne samo ispred Udruženja Aw-mau. Međutim, ogroman je broj pasa i mi ne možemo sami to da riješimo", kaže Hukara. 

U dopisu koji su u maju poslali premijeru KS Elmedinu Konakoviću naveden je spisak raznih organizacija i pojedinaca, među kojima su javne ličnosti, studenti i obrazovani ljudi, koji su spremni pomoći. U istom dopisu su tražili da volonteri idu na teren s kafilerijskim službama, da imaju pristup veterinarskim stanicama kako bi znali gdje su psi završili. Nadležni im, tvrde, nisu izašli u susret. 

"Mi pokušavamo da odgovorimo na brojne pozive, svaki dan dobijamo pozive o ugrizima,  napadima i ranjenim životinjama koje sklanjamo o svom trošku. Mi ne možemo više uraditi, pokušali smo ih sklanjati, svi smo u dugovima, sve smo dali od sebe da pokušamo riješiti taj problem. Ovdje postoje agresivni psi koje niko ne može da uhvati. Najviše prijava imamo na Breci za ženku koja se hvata godinama, još uvijek niko uspio da je uhvati. Oni hvataju pitome pse, a agresivni i dalje borave na ulicama", tvrdi naša sagovornica. 

Strani donatori, među kojima je najveći Veliki Britanija, svakog mjeseca šalju velike količine hrane za pse u azilu, donirali su i posude i opremu. Snosili su troškove i za obnovu krova u Prači, a njihovim sredstvima se plaća i pregled veterinara. 

"Kada bi naš sistem veterine htio da nama pomaže u liječenju pasa mi bismo rado pristali na saradnju. Postoje psi koji se zaista ne mogu liječiti i gdje je jedino rješenje eutanazija, ali veliki broj pasa se uspava samo da se ne bi ulagala sredstva. Nama nije u interesu da nekoga pas ugrize i da se osoba zarazi, mi samo hoćemo da znamo da su urađeni nalazi i da dobijemo podatke za koji broj pasa i na kojim lokacijama, te koje su bolesti koje su prelazne na ljude. To bi moglo biti bjesnilo, ali nemamo zabilježene slučajeve. Dogs Trust nakon sterilizacije očisti pse od parazita i da im sredstvo protiv bjesnila. Dakle, na ulici imamo potpuno zdrave pse", tvrdi Hana Hukara. 

Sarajevskoj Hitnoj pomoći svakog dana obrate se dvije do tri žrtve pasa lutalica. Protiv Kantona Sarajevo je podneseno 127 tužbi za naknadu štete zbog napada pasa. Javnost je zgrožena, ali i relevoltirana zbog sve učestalijih napada, posebno slučajevima u kojima su žrtve djeca, trudnice i starije osobe. Jedna djevojčica je nakon napada i pretrpljenog stresa dobila epilepsiju, drugoj je dijagnosticiran dijabetes, starici je amputirana ruka, a jedna trudnica je pretrpjela prekid trudnoće. 

"To su psi koji su gladni i naravno da će napasti. Mi neosporavamo da psi napadaju i da zaista ima kritičnih slučajeva, ali do sada nikad ni od koga nismo dobili konkretne dokaze sa imenima i prezimenima ljudi koji su napadnuti. Želimo te podatke. Ovo je sad pred izbore, zakon se sedam godina ne poštuje i odjednom se pokušava napraviti hajka. Odjednom imamo ogroman broj ugriza, odjednom imamo puno ljudi koji su napadnuti, a prije toga se šuti i ne zna se ko je kad napadnut i zašto. Idem u azile i nikad nisam doživjela da me psi napadnu. Vjerujem da ljude napadnu da li iz straha, zbog gladi ili ljudi nepravilno postupaju prema tim psima. Ne znam šta bih uradila da pas napadne člana moje porodice, vjerovatno bih ga prijavila ili bih pokušala da nađem organizaciju koja bi pomogla da se pas skloni. Mi smo imali ljude koji su se javljali i sklonili smo pojedine pse koji su napadali", ističe Hukara. 

Kad se spomenu udruženja i organizacije kao što je Aw-mau i Dogs Trust nerijetko je prva asocijacija novac koji iste dobijaju od stranih donatora. Mnogi građani vjeruju da se taj novac najmanje koristi za pse. 

"Taj novac koji mi dobijamo je za pojedinačne slučajeve i nije samo za pse. Nedavno smo imali macu koja je upucana iz vazdušne puške s prozora na Bistriku, niko ne reaguje. Mi smo slali dopise kako bi riješili ovaj problem nikad nismo dobili odgovore", kaže naša sagovornica. 

Večernji list je prije nekoliko dana objavio podatak da je dječiji doplatak u KS 33 KM, dok se istovremeno za čuvanje psa u azilu izdvaja 157 KM. Hukara, s druge strane, tvrdi da nikada nisu dobili sredstva od nadležnih. 

"Taj podatak je iznesen da se skupe bodovi pred izbore. Meni je smiješno da nas neko proziva za dječiji doplatak. Taj iznos koji je naveden za pse ja bih iskreno voljela da nam se kaže za  svaku marku za šta i kome se daje. Mi za pse u azilu nijedan fening nismo dobili. Nama država ne daje ništa ni za čuvanje ni za pomoć psima. Za te pare mi možemo završiti kompletne papire za svakog psa. Da imamo taj iznos mnogi psi više ne bi bili u BiH nego udomljeni vani", zaključuje Hana Hukara. 

Podatak da u gradu trenutno ima oko 14.000 pasa lutalica je više nego zabrinjavajući. Prošle godine zabilježena su čak 804 napada, a samo u prvih šest mjeseci tekuće godine ljekarsku pomoć zbog ugriza zatražilo je 349 građana. Iako nema naznaka da će najavljena akcija uklanjanja pasa uspjeti, jer nijedna do sada nije, krajnje je vrijeme da se nađe rješenje u kojem će sigurnost i zdravlje građana biti na prvom mjestu. 

(Adna Zukanović-Zilić)