Obećavaj im - bolje sutra, stabilnost, grad za sve, život kakav žele... I svi oni su siguran izbor, ali samo nekima od njih je uspjelo da postanu poznati, ali iz za njih (ne) pogrešnih razloga. To je čuveni bosanski humor, trenutak nepažnje, neiskustva, loše procjene, nepripremljenosti i postaješ predmet ismijavanja. Svi oni koji su odlučili da 02. oktobra okušaju svoju sreću, trebali su to znati, trebao im je neko reći. No, je li svaka reklama i dobra reklama, vidjet ćemo za nešto manje od mjesec dana. Ismijavanje nikako ne znači nečiji poraz. Dokaz za to je i Esed Radeljaš. Smijali smo se njegovoj fotografiji s prstićem u ustima, diskutovali o njegovom obrazovanju i imovini, a on nam se u međuvremenu smiješio iz klupa Skupštine Kantona Sarajevo. Da je najvažnije domoći se stolice, dokaz je i Rasim Smajić, koji se zajedno sa kolegama Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom izjasnio kao Srbin. Tokom svog mandata koji traje već dvije godine, Smajićeva postignuća su jedno zastupničko pitanje i obaranje drugog zastupnika. I Radeljaša i Smajića je neko izabrao, a svi zajedno plaćamo. Zaključak – ne mogu oni biti toliko smiješni i toliki neradnici, koliko mi malo pameti možemo imati.

Isti je slučaj i s predstojećim izborima. Ismijavamo nečije ime ili prezime, kažemo da Austrija ima Kurza,  Vogošća Elvira Kitušu, a Ilijaš Sameda Mušanovića, smiješni su nam i Irman Kendić s zavojem preko oka, Igor Vukašinović sa sunčanim naočalama, Amer Bekan koji se odriče plate i službenog automobila, a nudi stipendiranje studenata pa se onda šali na vlastiti račun i kaže da njegovu stisnutu šaku u zraku kopira Milorad Dodik, smiješan nam je i Jala, “prestavnik” BiH na Eurosongu pa ga upoređujemo sa Senadom Nurković, poznatijom po nadimku Maca diskrecija… Brinemo je li Sabina Bitić Nebić u raji poznatiji kao biti ili ne biti, šalimo se na račun kilaže ili brkova neke kandidatkinje, a s druge strane organizujemo izbor za mis izbora na kojem trenutno vodi Šemsa, a slijede je dvije Tanje, Sanda, Tamjana, Slađana… Vodimo brigu o onome što nije naša briga. 

Mislite da Irmana zanima kako izgleda na fotografiji, ili da Jalu sikira štamparska greška na plakatu, ili da neka od kandidatkinja brine što mislite da je debela? Šemsi, Tanjama i ostalim sigurno laskaju komplimenti, ali sigurno bi im više laskali iksići u kockicama pored njihovog imena. Njima i ostalima čije fotografija danima kruže društvenim mrežama nije važno vaše mišljenje o njihovom izgledu ili prezimenu, važan im je vaš glas. Sigurno je i to da među nama ima i onih koji će glasati za Kitušu zbog prezimena, ili za Šemsu jer je lijepa ili za Sameda jer nekoga podsjeća na austrijskog ministra. Iz takve šale su izabrani i Radeljaš i Smajić. 

Činjenica je da su neki mogli izabrati bolji trenutak za poziranje, da su mogli platiti nekog ko će im smisliti izbornu poruku ako to već nisu u stanju sami, na kraju, činjenica je i da se neki nisu trebali ni kandidovati. No, od gore navedenih stvari važnije je bi bilo da uključimo mozak i dobro razmislimo ko će zastupati naše interese. Ali, mi smo takvi, prvaci u zbijanju šala, ismijavanju, kukanju, jaukanju i psovanju, naravno, samo na društvenim mrežama i portalima, sve strogo anonimno. Istovremeno, u skupštinama, parlamentima i vladama nam sjede isti oni koji su nam bili urnebesno smiješni i 2014. i 2012. godine. Razlika je samo što se sada oni smiju nama. 

(Adna Zukanović-Zilić)