Na dionici autoputa A1 Kakanj - Visoko u augustu se desila saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovali putničko vozilo i teretno vozilo Man. Vozač putničkog automobila je udario u zadnji dio kamiona prilikom čega je zadobio tjelesne povrede. 

Na magistralnom putu Čađavica – Dragaljevac kod Bijeljine u septembru se desila saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovali kamion i kombi, a jedna osoba je povrijeđena. Do nesreće je došlo kada je kamion koji se kretao iz pravca Bijeljine usljed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom i prešao u drugu traku, te udario u kombi koji se kretao iz pravca Brčkog. Oba vozila su se od siline udara prevrnula, a vozač kamiona je teže povrijeđen. 

U nesreći koja se prije 14 dana desila u Donjoj Golubinji kod Žepča smrtno su stradali 27-godišnji Vjekoslav Martinović iz Čitluka i Vahidin Hasičević iz Maglaja. U nesreći su teško povrijeđeni Emir Šahbaz i Sabir Mehmedović, obojica iz Maglaja. Tijelo Vahidina Hasičevića, koji je bio suvozač u kamionu, proletjelo je kroz vjetrobransko staklo, dok je Martinović ostao zaglavljen u kombiju, a njegovo tijelo izvukli su vatrogasci. Na mjestu nesreće mogli su se čuti komentari da je Martinović usljed umora zaspao za volanom i prešao u suprotnu traku.

Česte su saobraćajne nesreće u kojima su učesnici vozači kamiona i kombija, a upravo je umor jedan od najčešćih razloga zbog kojih se profesionalni vozači susreću s problemima na cestama. Pauze koje bi trebali imati u potpunosti ili nikako ne iskorištavaju kako bi udovoljili zahtjevima poslodavaca ili klijenta, a pri tome se uopšte ne razmišlja o sigurnosti vozača i drugih učesnika u saobraćaju, kao ni o kršenju zakonskih propisa. 

Damir vozi kamion već 15 godina, prvo je to radio širom BiH, a sada iz naše zemlje vozi u Evropu. Veliki zahtjevi i umor za njega su svakodnevnica. 

“U 90 posto slučajeva od vozača se traži da vozi više nego što je dozvoljeno. Kod nas može svakako, vozi se na tuđe kartice, a evidencija se ne vodi. Poslodavac dogovara utovare, istovare i sve termine. Imaš kompanija gdje je terminska roba i mora tačno stići. Teško je zbog svega toga posao obavljati regularno. Skoro da nema ture da čovjek ne osjeća umor i da nije pospan. Na granici te izmore, cijeli dan izgubiš dok sve pregledaju, a već kasniš i onda voziš po noći. Za Austriju, recimo, nemamo dozvolu i onda u Sloveniji čekamo pa vozimo tokom noći da bismo izbjegli austrijsku policiju”, kazao nam je Damir.

Ništa drugačije nije ni u Austriji, u postavljanju rokova najmanje se razmišlja o vozaču. 

"Termini su veliki problem jer je vozač odgovoran za svoje radno vrijeme, za robu, utovar i istovar. Naprimjer, producent cvijeća u Holandiji želi da od utovara do istovara u Austriji prođe samo devet sati, a za put do Austrije je potrebno 15 do 18 sati. Producent vrši pritisak na špediciju, špedicija na vozača. Vozač pri tome nema ništa protiv jer će brže doći kući i bit će dobro plaćen pa vozi 18 sati u komadu, bez pauze. Ako ga zaustavi policija, onda to nazivamo pehom. Iako firme i producent plate sve kazne. Moja posljednja kazna je bila 2.400 eura. Sve je firma platila. Iako su kazne velike to firmama nije problem. Ako voziš robu u vrijednosti od 1.2 miliona eura onda kazna nije ništa", ispričao je za Source.ba Jasmin, bivši vozač kamiona u Austriji.

Vozačima u Austriji dozvoljeno je devet sati vožnje, s tim da je nakon četiri i po sata dužan napraviti pauzu od 45 minuta. Nakon devetosatne vožnje minimalna pauza mora biti devet sati. U BiH bi nakon devet sati vožnje trebala uslijediti pauza od 11 sati.

"Ukupna vožnja sedmično ne smije preći 45 sati. Za dvije sedmice 90 sati. Sedmična pauza mora biti 45 sati. Iako se samo gleda vrijeme 'čiste' vožnje. Utovar, istovar i bilo kakvo čekanje policiju baš i ne interesuje", ističe Jasmin. 

“Maksimum je 56 sat radnih sati u toku sedmice. Vikend pauza traje 45 sati kad se dođe s ture. U inostranstvu se to mora ispoštovati, a kod nas se to obično skrati na 24 sata. Sad su uveli digitalne kartice i digitalni tahograf i ne bi se smjelo ništa ‘mutiti’. S tim da se zloupotrebljava tako što se vozi na tuđu karticu, koleginu ili šefovu”, tvrdi vozač iz BiH. 

Uprkos tome što je kao vozač kamiona dobro zarađivao, Jasmin je ovaj posao prestao raditi upravo zbog radnog vremena.  

“Za 260 do 280 sati se dobije oko 2.000 eura. Ista plata je za vožnju autobusa, ali za 190 sati vožnje. To je ujedno i razlog zašto sam se prebacio na autobus. Osim toga, nema utovara, nema prljavštine. Iako je odgovornost jako velika”, navodi Jasmin. 

“Kod nas je otprilike plata minimalac od 400 KM. Neko radi za dnevnicu, neko na kilometar, neko na procenat, sve zavisi od politike firme. Ja za sedam dana dobijem 250 eura, ako budu tri ture dobijem 750 eura, plus plata. U nekim firmama se dobija 0,20 KM po kilometru. Ako napraviš 4.000 kilometara dobiješ 800 KM od ture. U EU imaju i naknadu za odvojen život, beneficirani staž, ali kod nas nije tako. Meni da računaju sate ja bih na jednoj turi imao preko 200 sati. Spavam u kamionu, a to se u inostranstvu posebno plaća. Težak je ovo posao, gadi mi se sve”, zaključuje Damir.

Ističe da je u BiH zbog nedovoljnog plaćanja sve manje vozača koji uglavnom odlaze u Sloveniju ili Hrvatsku, a novih je sve manje jer im treba skoro 5.000 KM i tri godine da dobiju dozvolu za sve kategorije. Damir kaže da je nekada jako volio kamione, uživao je u njima i zato je taj posao i počeo raditi. Danas ga radi zato što mora. 

(Adna Zukanović-Zilić)