“Imamo jako dobar street food  (brza ulična hrana) gdje smo mi šampioni u tome pogotovo sa našim ćevapima, aščinicama, raznim vrstama pita, i svim ostalim tako da mi jednostavno nemamo prostora za to vrhunsko voditeljstvo u kulinarstvu”, rekao je za Source.ba Nihad Mameledžija.

Naime, bosanska kuhinja  je mješavina orijentalne, mediteranske i centralnoevropske kulinarske tradicije, a za pripremu jela uglavnom se koristi meso i povrće, ali sa dolaskom stranaca gastro ponuda je postalA još raznovrsnija.

“Globalni trend razmišljanja o tome šta jedemo i kako jedemo ima veći broj ljudi koji paze na hranu, ali i jako veliki broj stranaca koji imaju velika primanja, tako da se osjeti i na raznovrsnosti ponude jer to više nisu samo tradicionalna jela, poput: burek, ćevapi i slično”, rekao je za Source.ba Vjekoslav Kramer – Vjeko.

Svakako da smo zadovoljni ponudama i specijalitetima, ali ne možemo, a da ne spomenemo koliko je prije bilo na neki način na još većem nivou i nismo niti u jednom trenutku kaskali za evropom jer smo imali škole i kadar koji je osposobljavao mlade kuhare kroz obavezne prakse u restoranima i hotelima, dok danas zbog situacije u kakvoj smo je zbog manjka finasijskih sredstava teško dovesti još kvalitetniji kadar.

“Podvući ću paralelu od prije 30-tak godina, pa sve do danas. Sarajevsko ugostiteljsvo koje je tada bilo na zaista jednom visokom nivou jer smo imali razvijene škole i imali smo restoran “Nacional” gdje su se svakodnevno vršile prakse mladih kuhara i nekoliko velikih hotela gdje se radilo zaista profesionalno, a također, imali smo i čuvenog  slastičara Hasan Vilića koji je bio profesor i internacionalni sudija i predsjednik slastičara bivše Jugoslavije u internacionalnom žiriju. Tako da sa te strane možete reči da nismo zaostajali za evropskim i svjetskim ugostiteljstvom ali i načinom usluge i kuhinja”, rekao je za Source.ba Mameleđija.

Dodaje: “Dok danas imamo situaciju da je malo raznovrsnija ponuda i ima više internacionalne kuhinje, talijanske, orijentalne, japanske, kineske, međutim škole i institucije koje treba da obrazuju kadar nekako su u deficitu i zaostatku da isprate taj standard, a rezultat toga je da je dobar kuhar blaga vrijedan i svi ga traže i zovu sa svih strana”, rekao je za Source.ba Nihad Mameleđija.

U nastavku pročitajte gdje trebate otići kada dođete u Sarajevo bilo da se radi o nacionalnim specijalitetim, internacionalnoj kuhinji ili pak restoranima sa sjajnim pogledom ili zanimljivom historijom.

Tradicionalni bosanski “fast food” restorani su aščinice u stilu kafeterija, buregdžinice, gdje se služe pite (jufke punjene raznim sastojcima) i ćevabdžinice, u kojima možete uživati u ćevapčićima i ostalom mesu prženom na grillu. Poput: “Staklo”, ”Željo”, “Bosna”, “Kastel”

Sarajevo ima i odlične međunarodne restorane, gdje možete uživati u ukusnim jelima, ali i izboru veoma kvalitetnih vina. Za brzu i ukusnu italijansku kuhinju odaberite “Vapiano”,  “Casa El Gitanu”, “Sushi San”, “ Mala Kuhinja”, “4 sobe gospođe Safije”.

Dok su brojni restorani koji pored odlične kuhinje nude i predivan pogled na panoramu Sarajeva i koji imaju neku historiju, poput: “Inate kuća”, “Plava Prizma”, “Bijela tabija”, “Pivnica HS”, “Morića Han”. 

“Ima par restorana koji pokušavaju i imaju nešto normalno, ali mi je to još nedovoljno. Ja bih volio da se kuhari više posvete privatnom poslu i da otvaraju više restorana koji trebaju biti pristupačni  i naravno da eksperimentišu, možda i da država stimuliše, kao bi napravili nešto i sa street food hranom koja može biti na jako visokom nivou ako su kuhari ozbiljni”, rekao je za Source.ba Nihad Mameleđija.

Također, zadnjih godina je postala raznovrsnija i bogatija ponuda pića, a također otvorili su se i neki barovi u kojima je moguće piti najbolja vina, a ako se želi nešto kvalitetno pojesti tu je svakako pečenje.

“Drago mi je da je vinska ponuda postala jako kvalitetna i da se forsiraju domaća vina. Također, bih što se tiče restoranske ponude reducirao menije jer više nije moderno da kada se dođe u restoran na meniju ima 200 jela”, rekao je za Source.ba Kramer.

Dodaje: “ Kada mi dođe neko od prijatelja ja ih u principu vodim na nešto tradicionalno, npr. u neku aščinicu, recimo Inat kuća, jer je domaća kuhinja ono što prvo moraju probati kada dođu u Sarajevo, nakon toga idemo u Jablanicu na jagnjetinu”, rekao je za Source.ba Vjekoslav Kramer – Vjeko.

Niz je pitanja koja se otvaraju sa ovom temom, ali mi se nadamo da će se u budućnosti riješiti mnoga pitanja i da će mnogi mladi ljudi dobiti priliku da pokažu svoje znanje.

(Ajla Hurko)