Vladimiru Putinu 2024. godine, kada navršava 72 godine, ujedno ističe mandat, iako još uvijek ne znamo da će to zvanično biti kraj njegovog političkog angažmana. I iako se još ne zna koji će biti Putinov naredni korak pri isteku njegovog mandata, nakon rata u Ukrajini više ništa neće biti isto. Mišljenja o Putinu su podijeljena; U ovom trenutku on je zasigurno jedno od najpoznatijih imena u svijetu, neko ko cijelu planetu drži na ivici nesigurnosti, ali i neko za koga kažu da je podijelio svijet. Za jedne on je on diktator, okupator i zločinac, a za druge oslobodilac i neprikosnoveni lider.

Vuk Bačanović, historičar i urednik portala Preokret za Source će reći kako je „Putin zločinac taman koliko i svaki američki predsjednik u posljednjih 20 godina“, što će i obrazložiti: 

„A zašto? Pa zbog toga što je to takav posao, posebno kad su svjetski odnosi zasnovani na principu ekspanzionističkih ekonomija i pravilu da ako se ne širiš ti, hoće neko drugi, pa čak i na tebe samog. Zapadnom svijetu je trenutačno u interesu da Putin bude opisan kao zločinac u ravni sa Hitlerom, a što je logično jer su s njim u otvorenom ratu. Što se tiče ostatka svijeta koji nije zapad, rekao bih da su, opet shodno svojim interesima ravnodušni, i da s njim posluju kao i sa svakim drugim ozbiljnim partnerom. Što se tiče Rusije, ne znam koliko možemo vjerovati ruskim državnim statistikama, ali u nedostatku velikih pobuna, rekao bih da je ta podrška za sada vrlo značajna i većinska“, naveo je Bačanović za Source. 

Ono što je nezabilježeno u historiji Rusije jeste da je Putin u četiri mandata bio predsjednik Rusije uključujući i trenutni. Sa čak 78 posto glasova podrške 2018. godine pobijedio je na izborima gdje će zvanično biti predsjednik sve do 2024. Poslije predsjednika Bjelorusije, Aleksandra Vukašenka, Putin je drugi predsjednik po stažu u cijeloj Europi. Već preko 20 godina uživa povjerenje građana Rusije i, iako su ga njegovi protukandidati optuživali za krađu izbora, on je na svakim izborima odnosio ubjedljivu pobjedu. 

Gdje počinje Putinova priča? 
 
Vladimir Putin rođen je u tadašnjem Lenjingradu, sadašljem Sankt Peterburgu.
Njegova majka Marija Ivanova Putina bila je zaposlena kao radnica u fabrici, a otac Vladimir Spiridonovič Putin je 1930. godine bio regrutovan u sovjetsku mornaricu, a kasnije je radio u NKVD odnosno u Narodnom komesijarijatu unutrašnjih poslova, što je naziv za bivšu tajnu policiju Sovjetskog saveza. Putinov djed Spiridon Putin bio je lični kuhar Vladimira Lenjina i Josefa Staljina.

Ono što je zanimljivo jeste da je u srednjoj školi je učio njemački jezik, što će mu kasnije itekako poslužiti u razvoju dalje karijere. U knjizi „Novi car - uspon i vladavina Vladimira Putina”, autora Stevena Lee Myersa, navodi se da je Putin kao dijete bio opčinjen ruskim filmom „Štit i mač“ u kojem hrabri sovjetski tajni agent radi na suzbijanju nacista. Putin je kasnije izjavio kako ga je iznenadilo kako jedan špijun može da odluči o sudbini hiljade ljudi. 

Bačanović će za Source portal navesti kako svijet nikad nije imao državnika kojem ne trebaju informacije i tajne agente u svojoj službi.
 
„Svijet nikada nije imao državnika kojem ne trebaju informacije i koji nije trebao špijune u svojoj službi da bi ih dobio, tako da špijunska karijera ne može, a da ne koristi državniku kada je već imao mogućnost da je stekne. Dobar državnik je, između ostalog i onaj koji filtrira informacije koje dobija, jer poltronske ličnosti često, ulizujući se, friziraju podatke da bi se što više dopali onome koji je na vlasti i obezbijedili sebi bolje pozicije“, navodi Bačanović. 

Godine 1975. Putin je diplomirao međunarodno pravo na pravnom fakultetu u Lenjingradu. Iste godine se pridružio komunističkoj partiji čiji je član bio sve do 1991. godine. 

Nakon diplomiranja upisao je školu u kojoj je obučavan u kontrašpijunaži, počevši da radi u II odjeljenju KGB-a, a potom je prebačen na I odjeljenje gdje mu je zadatak bio nadzor stranaca i službenika u tadašnjem Lenjingradu. 1984. godine, Putin je poslat u Moskvu za dalju obuku u  Krasnoznamenski institut KGB-a, njegov pseudonim je bio „Drug Platov“. Testirali su njegovu fizičku izdrživost i snalaženje, nakon čega je postao specijalista kontraobavještajne službe. Njegove analitičke sposobnosti dobile su visoku ocjenu, dok je njegov karakter negativno ocijenjen. 

Od 1985. do 1990. godine bio je na dužnosti u Istočnoj Njemačkoj gdje je proveo pet godina. Analitičari Putinovog političkog profila smatraju da je upravo tamo, poprimivši njemačko disciplinirani pogled na svijet, taj petogodišnji dril KGB-a u Dresdenu oblikovao u osobu za mjesto vođe čvrste ruke. 

Nakon što je Anatoly Sobchak izabran za predsjednika Sankt Petersburga, Putin je postavljen na mjesto predsjednika odbora za vansjke poslove. Zadatak mu je bio da bude uključen u pitanje privlačenja investicija kao i saradnju sa stranim kompanijama. Pomagao je ulazak nekoliko njemačkih kompanija, među kojima je bila i jedna od banaka sa stranim kapitalom u Rusiji - BNP Drezden banka. Nakon toga je postavljen za zamjenika gradonačelnika, zadržavši položaj šefa komiteta za spoljne poslove. 

Lider partije Naš dom Rusija, postao je 1995. godine te se godinu dana godinu kasnije seli u Moskvu gdje postaje član administracije tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina. Od 1998. godine do augusta 1999. godine radio je kao šef ruske obavještajne službe FSB te kao sekretar u službi za sigurnost.

U augustu 1999. godine sam Jeljcin Putina je imenovao za premijera u vladi Rusije. On je tada bio peti premijer u posljednjih 18. Mjeseci te su mnogi smatrali da će biti ubrzo i on smijenjen. Međutim, Putin se za samo mjesec dana nametnuo kao lider, postavši omiljeni politčar u zemlji. Krajem decembra 1999. godine Jeljcin je podnio ostavku i imenovao Putina za predsjednika, kada je nakon toga na izborima osvojio 52,9 posto glasova, pobijedivši u svim guvernijama osim u Čečeniji. 

„To koliko Putin jeste ili nije bio državnik od formata, vidi se upravo iz načina kako jeste ili nije znao procijeniti takve ljude u svojoj okolini. To je jedan od najtežih zadataka kada je vladanje u pitanju. U pogledu označavanja bilo kojeg predsjednika moćne države ili velike sile kao zločinca ili ne, valja biti jako oprezan da se ne zapadne u besplodno moralisanje tako karakteristično za senzacionalističke i manihejske pristupe stvarnosti“, navodi Bačanović za Source portal. 


„Prljavi poslovi“ 

Tokom godina njegovih mandata, bilo je mnogo informacija koje se odnose na mnoge „prljave poslove“ kako ih nazivaju. Mnogi Putinovi politički protivnici, novinari koji su istraživali o njemu, završili su mrtvi te su mnogi njihova ubistva vezali upravo za Putina.

Jedan od njih je i Boris Nemtsov, političar koji je bio veoma kritički nastrojen po pitanju slobode u Rusiji. Predvodio je masovne proteste 2011. godine nakon parlamentarnih izbora za koje je tvrdio da su pokradeni, a također je pisao i o kurpciji u samom vrhu države. U februaru 2015. godine, samo nekoliko sati nakon što je pozvao narod da se pobuni protiv ruskog vojnog angažovanja u Ukrajini, upucan je četiri puta u leđa, blizu Kremlja.

Još jedan od nerazriješenih slučajeva je Boris Berezovski, insajder Kremlja koji je također kritikovao Putina. U jednom trenutku on je pronađen mrtav u kupatilu u svome domu, u UK, gdje je pobjegao nakon što se zarekao da će srušiti Putina.

Bivši agent KGB-a Alexander Litvinenko koji je javno kritikovao Putina umro je tri nedjelje nakon što je u hotelu u Londonu popio šolju čaja u kojoj je bio smrtonosni otrov polonijumom-210. 


„Ličnost godine“ i „najuticajnija osoba na svijetu“ 

2007. godine magazine Time, Putina je proglasio ličnošću godine, u periodu kada su on i George Bush, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) bili u dobrim odnosima. 

Nakon toga 2010. magazine Forbes ga je proglasio najuticajnijom osobom na svijetu. 

Njegovo lično bogatstvo je često bilo predmet špekulacije, iako ga nema na Forbesovoj listi, niti se gdje može pronaći koliko tačno je bogat predsjednik Rusije, pojedini nagađaju da je u njegovom vlasništvu oko desetina milijardi. 

Navodno ima preko 20 predsjedničkih kuća na raspolaganju, preko 700 automobila i 60 letjelica, dok su jedno vrijeme pisali i o njegovoj palati na obali Crnog mora čije je vrijednost procijenjena na preko milijardu dolara. 


"Geopolitika je okrutna stvar"

Osvčući se na to da mu se Putinu bliži kraj mandata, Bačanović će navesti da mi još uvijek ne znamo da je Putin na kraju mandata te da je rat u ukrajini proces koji je započet mnogo ranije. 

„Kako znamo da je na kraju mandata? Ako ciljate na rat u Ukrajini, to je proces koji traje još od 2014. i suštinski predstavlja geopolitički obračun koalicije zapadnih zemalja na čelu sa SAD i Britanijom sa Rusijom u kojem je Ukrajina rasparčana na prozapadni i proruski dio.

Geopolitika je okrutna stvar i tu 'slava' i 'neslava', opet, nisu adekvatni opisi bilo kakvih akcija. Neslavno u svemu je patnja običnog čovjeka bio on Ukrajinac ili rusofoni proruski Ukrajinac, ali to se dešava i u Nagorno Karabahu i u Palestini i u Jemenu i širom svijeta, posebno tamo gdje se interesi velikih sila sučele.

Demonizacija isključivo Putina u svijetu u kojem se svi vladaju po postojećim okrutnim bespravilima je već stvar klovnovskog licemjerstva zapadnjačke političke retorike koju više niko ozbiljan ne mora ni komentarisati“, navodi Bačanović. 

Boris Reitschuster autor knjige „Vladimir Putin: kamo vodi Rusiju?“ („Wladimir Putin; Wohin steuert er Russland?“) navodi kako Putin sam sebe smatra demokratom, ali da njegovo viđenje demokratije nije u ravni sa viđenjem demokratije Zapada. 

„Rusko viđenje demokratije“, objašnjava Reitschuster, „je takvo da ljudska prava vrijede sve dok se građani ponašaju patriotski, a pravna država se realizira onda kada se činovnici za svoju samovolju moraju pozivati na neki zakon. Demokratija ne znači da odlučuje volja birača nego da birači moraju potvrditi moćnika na dužnosti.“

Autor također navodi kako za Rusiju „mjesto u senatu nije samo stvar prestiža, nego i mjesto zaštite od kaznenog progona. Prema Europolu, oko 20% članova Dume može se svrstati u kriminalni milje. Ovdje se ne radi o nekoliko klanova podzemlja povezanih s političarima, nego o usko povezanom, neporoznim i široko razgranatom spletu kriminalaca, sudova i policije. Privatizacija je za podzemlje bila posao stoljeća. Prema Europolu, oko 40% privatnog gospodarstva i poduzetništva i oko 60% državnih pogona u rukama je kriminalaca ili pripada kriminalnom miljeu. Stanje ruskog društva autor opisuje u rečenici: Korupcija nije toliko propust koliko stil života: cement koji cijelom sistemu donekle daje čvrstinu.“ 

Upravo zbog toga, ključno pitanje koje postavljaju analitičari jeste: Vlada li Putin Rusijom ili je on samo spona na koncu većih igrača? 

Reitschuster će još navesti kako većina Rusa smatra da je „demokratija samo igra, ideološko pokriće za stare nepodopštine“. 

Jedno je sigurno, cijenu zvaničnog i direktnog razilaženja Zapada i Moskve nije samo cijena koju plaća Rusija ili Putin, nego cijeli svijet. U svemu tome nezahvalno je govoriti o konačnom ishodu onoga što je pred nama i što još uvijek traje. Ipak, sasvim sigurno  - više ništa neće biti isto. 

„Svi smo mi rođenjem ušli u istoriju, a ne samo politički lideri. Dakle i Vi i ja smo dio istorije. A što se tiče Putina, još uvijek nije umro, niti je njegova vladavina završila da bismo izabrali određen događaj. Moje mišljenje je da se radi o čovjeku koji Rusiju ponovo iz regionalne želi uzdići u svjetsku silu. Uspjeh te tednencije je proces čiji kraj još uvijek ne možemo nazrijeti“, zaključio je Bačanović za Source. 


(A. Rovčanin)