Pandemija koja je iza nas ostavila je brojne posljedice, nakon čega su, zbog rata u Ukrajini, uslijedila i društveno-politička previranja, inflacija i brojni drugi izazovi.

Kako sa psihološkog aspekta ovako zahtjevni izazovi utiču na sve nas te kako u svemu tome sačuvati mentalno zdravlje, detaljnije u intervjuu za portal Source govori Kučuk. 


SOURCE: Koliku generalno danas ulogu imaju psiholozi u društvu? Sve je više priče o značaju psihologa, ali kakvo je realno stanje?

Kučuk: Psihologija je nauka o duši, tako je nazvao još Sokrat u vrijeme filozofskih rasprava kojima su još antički filozofi pokušavali odgonetnuti čovjekovo ponašanje i  njegve potrebe. Psihologija je naučna disciplina koja se bavi ljudskim bićem u cjelini imajući u vidu da smo mi složena bića i da posjedujemo um, tijelo i duh i shodno tome psihologija izučava i tretira sva tri neodvojiva entiteta od kojih smo sačinjeni. Psiholog je osoba koja posjeduje znanja, alate i vještine koje služe za bolji kvalitet našeg života. Stoga, kao stučno lice koje nije emotivno involvirano u naš život, psiholog, usudit ću se reći, potreban je svima nama. 

SOURCE: Pandemija je iza nas, ali su odmah nakon toga uslijedila društveno-politička previranja, rat u Ukrajini, inflacija itd.. Kako sa psihološkog aspekta ovako zahtjevni izazovi utiču na nas? 

Kučuk: Pandemija - Covid 19, karantin u kome smo bili prostorno ograničeni, mnogi gubitci koje smo doživjeli u toku pandemije, suočili su nas sa potrebom rada na sebi. Postoje dva razloga zbog kojih se ljudi mijenjaju, prvi je jako velika motivacija, drugi je veliki bol. Nažalost, mnogo češće se ljudi odlučuju na promjene iz velikog bola. S tog aspekta, unatoč predrasudama o odlasku psihologu polahko se povećala svijest o potrebi za konstruktivnim razgovorom, savjetovanjem i poromjenom. Svaka promjena i rad na sebi je bolan proces i mi psiholozi dijelimo bol na konstruktivni, to je onaj u toku rada na sebi i destruktivni bol, onaj bol koji trpimo kada se vrtimo u istim obrascima ponašanja, unatoč tome što nam to stvara bol i gubitke. 

SOURCE: Određeni psiholozi i sociolozi navode kako krize generalno ne moraju biti nužno loše, jer ujedno mogu pokrenuti i određene promjene ili buđenje svijesti. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? 

Kučuk: Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima historiju punu ratnih sukoba, nestabilne socio-ekonomske situacije, zemlja je u razvoju, sa stalnim tenzijama. Panedmija je kod mnogih ljudi evocirala sjećanja na ratna zbivanja, na taj način ljudi su bili pod konstantnim stresom. Stres se u psihološkoj literaturi opisuje kao situacija koja prijeti našem postojanju. Stres je povezan sa svim vidovima aktivnosti i mogli bismo da ga izbjegnemo jedino kada ništa ne bismo radili. Stres je svaka promjena u vanjskom okruženju ili u našem tijelu, koja utječe na nas, pozitivno ili negativno, odnosno fizička i psihička reakcija organizma na svaki podražaj koji remeti uobičajenu homeostazu organizma. 

Kao i svi psihološki procesi i doživljaj stresa nije kod svih ljudi isto, ovisi od percepcije. A percepcija je složeni proces koji ovisi od prethodno stečenog iskustva, znanja, biloškog stanja organizma, vanjskih faktora itd.  Biološki i evolucijski imamo tri moguća odgovora na stres.

Prvi je priprema za borbu, drugi je priprema za bijeg, treći je zamrzavanje. Ti mehanizmi odbrane od potencijalno opasne situacije naš organizam pripremaju van naše svjesne kontrole i s vremenom, troše naš imunitet i naše resurse za borbu protiv stresora.

SOURCE: Što mi kao pojedinci možemo učiniti u kriznim situacijama kako bismo sačuvali mentalno zdravlje?

Kučuk: Mi, ljudi smo socijalna i emocionalna bića, upijamo emocijama iz naše okoline. To ćemo bolje razumjeti ako zamislimo da smo kao spojene posude iz kojih se voda međusobno preljeva. U tom kontekstu, svi imamo odgovornost. Odgovorni smo za svoje ponašanje, riječi koje izgovaramo, odgovorni smo za vlastiti rast i razvoj. Odgovorni smo da iskoristimo maksimalno svoje kapacitete i sposobnosti, da svoj život učinimo boljim i ljepšim, ne možemo biti odgovorini za tuđe reakcije i ponašanja. Odgovorni smo da izaberemo na šta ćemo trošiti svoje vrijeme, gdje ćemo postaviti granice.

Svi smo mi ključni sudionici slagalice zvana mentalno zdravlje i svi mi dužni smo prema sebi, da naučimo osluškivati sebe, svoje potrebe i vapaje za pomoć. Tada ćemo biti u stanju biti dobri slušaoci. Oni koji mogu saslušati drugog i pomoći mu. I svi smo ključni sudionici u razbijanju stigme od odlaska psihologu kao osobi koja nije emotivno involvirana u naš život, osobe koja nas neće osuđivati za naše stanje ili postupke već nam ponuditi objektivne smjernice. Ne smijemo zaboraviti tehniku iz uputa u avionu, da bi spasili bližnjeg svog, moramo spasiti sebe. Dakle, masku za disanje prvo stavljamo sebi.

SOURCE: Generalno važan segment očuvanja mentalnog zdravlja ogleda se i u tome kako da prepoznamo i zaštitimo se od manipulativnih osoba. Zanimljivo je da ćete upravo na ovu temu uskoro imati i radionicu. Možete li nam reći nešto više o tome? Kako generalno prepoznati toksične osobe u svom okruženju i koji je najbolji način da se zaštitimo? Naravno, možete nam navesti i kada će biti održana sama radionica  i gdje, ko se može prijaviti i na koji način? 

Kučuk: Moramo biti svjesni činjenice da u toj slagalici svi utičemo jedni na druge, uklapamo se i ispreplićemo, nadovezujemo i kontaminiramo jedni druge. 

Odgovorni smo da tražimo znanje i povećavamo svoju svijest o nama samima i onome što se dešava oko nas. Sve promjene kreću od nas samih. U tom svjetlu organizujem radionicu na temu manipulacije i manipluatora, 25.decembra, u online formi. Sve prijave moguće je izvršiti putem e-maila emina.kucuk@gmail.com. 

Što se tiče manipulativnih osoba, to su ljudi koje popularna psihologija naziva emocionalni vampiri. Osobe koje se mogu naći svuda oko nas, na poslu, u porodici, mogu biti naši emotivni partneri i to su osobe poslije kojih se osjećamo loše, ruše našu sliku o nama samima, uništavaju nam samopuzdanje i izazivaju od anksioznosti do depresije, zavisno kakvog je osoba mentalnog zdravlja. Vrlo često takve psihičke nasilnike ne prepoznamo na vrijeme, a već upadnemo u začarani krug iz kojeg je teško izaći. Da bi naučili prepoznati takve osobe, zaštiti se ili izvući se iz takvih odnosa, preživjeti ih, jer mnogi ljudi takve osobe imaju kao nadređene, potrebno je naučiti adekvatno se nositi sa istim.

Osim toga, jako važno je da napomenuti da svi znamo da živimo u doba globalizacije, ekspanzije informacija i saržaja svake vrste, sve nam je na dohvat ruke i vrlo svjesno moramo odlučiti i birati saržaje koje pratimo, kako i na koji način koristimo mogućnosti komunikacijskih alata i socijalnih platformi koje koristimo. Naš mozak ima ograničeni kapacitet informacija koje može da primi i još manje od toga da obradi. S toga, preuzmimo odgovornost izbora.



Novinarka: Aldina Rovčanin