Narod kupuje samo osnovne namirnice u količinama mnogo manjim od realno potrebnih prosječnom domaćinstvu, a glavno pitanje je kako žive porodice sa manjim primanjima ili penzioneri. 

Iz Institucije ombudsmana za prava potrošača u BiH kažu da troškovi života jedne četvoročlane porodice u BiH iznose oko 1.200 maraka i oni obuhvataju troškove ishrane i komunalne troškove. 
Međutim, koliko je porodica koje imaju tu vrstu primanja? Realno stanje pokazuje, barem tako tvrde iz Udruženja potrošača, da je plata kod mnogih porodica mnogo niža. 

"Nije to prosječna plata, tih 830 KM se računa iz sume u koju su ušle plate iz državnog sektora, iz državne administracije, gdje su malo više plate, gdje su i obrazovaniji ljudi, za razliku od realnog sektora gdje imamo zanatlije, a gdje se prosječne plate kreću od 400 do 600 KM. Mi smataramo da su prosječne plate u realnom sektoru daleko niže, da se kreću od 450 do 650 KM, a u državnom sektoru od 700 do 1.500 KM. Ne može se to sjediniti, to je kao da uzmete sarmu, pa jedni jedu kupus a drugi meso", navodi Gordana Bulić iz Udruženje potrošača TK.

Procjene pokazuju da je jednoj porodici za normalan život mjesečno potrebna jedna i po plata, ali da se odrekne nekih važnih stavki,  kao što je korištenje automobila ili odlazak na odmor.

Navodi se da građani štede najviše na hrani, pa se ljudi samim tim hrane nezdravije i jednoličnije, što stvara dodatne probleme, bolesti,  i onda su potrebna sredstva i za lijekove.

S obzirom da je standard i ekonomski položaj bh. građana iz godine u godine sve teži, mnogo je onih koji neizvjesnije žive u 2016. godini nego u periodu odmah poslije rata.

"Za jednu četveročlanu porodicu potrošačka korpa, dakle samo ono što se jede i higijena, ono što može stati u korpu, prema našim procjenama je od 550 do 600 KM. U tu potoršačku korpu ne ide ni obuća ni odjeća, ni namješataj, jer to uglavnom ljudi kupuju na kredit. Zatim, građani moraju izdvojiti i sumu za režije, za obrazovanje, za zdravstvo i sve sitnice koje nisu luksuz. Nažalost većina ne može ni to priuštiti", navodi Bulić.

Za stanovanje i komunalne usluge potrebno je otprilike 500 maraka mjesečno, a kilogram voća mnogima predstavlja luksuz, a o mesu i ne razmišljaju. 

"Najviše se potrošači žale na komunalne usluge, jer te bi usluge ljudi da smanje, da naprimjer isključe grijanje u jednoj sobi, ili zavrnu vodu, ali mnogi vodovodi ne dozvoljavaju da ljudi uvedu vodomjere, tako da štedjeli ili ne,  vama račun dolazi isti, a tako je i za grijanje. Ljudi bi da sebi olakšaju, kako bi mogli kupiti nešto drugo, ali vodovod neda. Dolazi neki okvirni račun, bez obzira da li vi bili u stanu ili ne", kaže Bulić.

Mnogo je onih koji se već zaduže i prije nego što dobiju platu, a onda je kasnije i ne vide, a mjesec treba preživjeti. Najteže je ipak navode onima čija primanja su manja od 300 ili nikakva. Oni kažu i ne žive.

Posjetili smo jednu tržnicu i pitali ljude kako žive od svojih primanja. Pogledajte priču u videu iznad.

Novinar: Alen Avdić
Snimatelj: Alen Alilović
Montaža: Ramiz Uzunović