Biste li svoju majku ostavili u kolektivnom centru?"Imam dva sina, ali ne vidi te niko"
Biste li svoju majku ostavili u kolektivnom centru? Mnogo je odgovora na ovo pitanje i sigurno je da svako od nas ima svoje razloge za određene postupke.
Međutim, kakav god vaš odgovor bio na ovo pitanje, znamo da vam neće biti svejedno kada vidite gdje su smješetene Rahima i Hajra, a nisu same na svijetu, obje imaju po dva sina.
Belvedere je kolektivni centar kao i svaki drugi u našoj zemlji. Tu je više od trideset porodica, raznih navika i mentaliteta. Svaki dan je tu drugačiji, ponekad je mirno kao da je sve napušteno, dok drugog dana možete potpuno nevini stradati.
Tako je bilo i prilikom naše posjete. Kada smo stigli u centar vladala je harmonija, a kada sm krenuli nazad započela je žustra svađa bez velikog povoda.
Tu žive uglavnom oni koji nemaju nikakvog drugog izbora, tj. socijalne kategorije ljudi koji žive iz dana u dan, uglavnom bez ikakvih primanja i nade za bolji život.
Rahima Džaferović već šesnaest godina boravi u kolektinom centru. Ostala je sama. Muž joj je preminuo prije nekoliko godina.
Njena komšinica Hajra Kanlić u centru je pet godina. I ona živi sama. Sudbina slična Rahiminoj.
Više od trideset stanbenih objekata čini kolektini centar Belvedere, koji se nalazi u Goraždu. Tu uglavnom žive ljudi iz raznih dijelova Goražda, Foče, Višegrada.
Rahima svakog jutra pije kafu sa Hajrom. Kažu da jedna drugu razumiju i da su u sličnoj situaciji kada je u pitanju njihova porodica.
Obje imaju po dva sina, Rahimini su u Sarajevu, a Harini jedan u Americi, drugi u Sarajevu.
Dok se mnogi žale na život u centru, i navode kako je teško živjeti bez primanja, Hajra svojim rukama, pletenjem čarapa, zarađuje dodatni novac, što joj kaže uz penziju bude dovoljno.
Kod Rahime su primanja mnogo manja, ali je svjesna i situacija u državi, pa se i ne žali mnogo.
Navečer im je najteže kažu, kad legneš razmišljaš o najmilijama, o teškom periodu koji je proživljen i životu koji je prolazi.
Žive iz dana u dan. Svaki je isti. Ujutro piju kafu, a poslijepodne jedna plete, druga okopava baštu i slaže drva.
Zahvalne su kažu što su još uvijek pri zdravoj pameti, s obzirom na sve ono što se može vidjeti u kolektivnom centru, a prestale su se nadati boljem životu.
Novinar: Alen Avdić
Kamera: Alen Alilović
Montaža: Ramiz Uzunović