Završio je Elektrotehničku školu. Dok vršnjaci sjede u kafićima i besposličare, Zoran nije čekao i nadao se prilici. Prije tri godine je počeo da se bavi servisiranjem bicikala i sada ima svoj posao. 

"Od malih nogu sam volio da čačkam oko bicikala, i vremenom sam naučio po osjećaju da popravljam. Upravo u ovom momentu jedno servisiram i sve nekako ide po osjećaju i zvuku. Ljudi se zaprepaste kada vide kako ja to radim, to treba doći i vidjeti. Devedsetpet posto stvari radim sam, i samo ponekad, ako nešto ne mogu sam, onda zovem nekoga iz kuće da mi pomogne. Vjerovali ili ne, sve je po osjećaju", kaže ovaj slijepi mladić.

Centrira točkove bicikla, krpi gume, popravlja, servisira. Ljudi često kaže ne veruju da je slijep. Posao mu kaže, olakšava to što prostor u kojem se kreće poznaje iz vremena kada je bolje vidio. Dok radi, mora biti uključen radio prijemnik. Bez muzike ne bi mogao ništa da radi, poručuje. 

"Radim sve što je vezano za bicikla. Cijeli servis radim, od najobičnijih bicikala do onih najmodernijih, hidrauliku, kočnice, sve, apsolutno sve. Posla imam zaista mnogo. Kad sam tek krenuo da radim, radio sam u jednom servisu i nije bilo puno bicikala, a sada imam stvarno dosta mušterija. Ljudi mi dovoze bicikla koja vrijede i po deset hiljada maraka, toliko mi vjeruju. Tokom sezone mogu zaraditi jednu solidnu prosječnu platu", navodi Simić.


(Foto: Modricainfo)

Zoran je čak sam osmislio i metalno pomagalo koje mu olakšava posao. Napravio je stub koji mu sasvim precizno pomaže da popravi sve što je na točku bicikla. Kaže da nikad nije volio da ga neko zbog njegovog problema smatra manje vrijednim i da ga sažalijeva. Naporno radi i ulaže u svoj posao, tako da se na kraju trud mora i isplatiti.

"Ljudi su stvarno zadovoljni mojim radom. Ja uvijek kažem, ne želim da mi ljudi dolaze iz sažaljenja, nego ako misle da ja to znam i mogu, neka dođu da im popravim biciklo, ako ne misle neka i ne dolaze. Hvala Bogu, nikada mi se još nije desilo da je neki čovjek došao i vratio biciklo. Ljudi uglavnom iznenađeno reaguju ali pozitivno, nema onih koji sumnjaju u moj posao i mene, ali ja opet ponavljam, ako ne vjeruju u moj rad ne moraju mi ni doći", kaže ovaj mladić iz Modriče.

Na kraju nam kaže da je zadovoljan svojim poslom i životom. Da ima prijatelje s kojima slobodno vrijeme provodi i porodicu koja mu pomaže. Iako mu mnogi ne vjeruju, osim što poravlja bicikla, on sa prijateljima i vozi biciklo.

(Alen Avdić)