"Priča je počela prošle godine, nedostajalo mi je novca, pa sam došao na ideju da uzmem svoju gitaru, zaputim se do glavne ulice u mom gradu,  i odsviram nekoliko pjesama. Početak nije loše prošao. Ove godine je to bilo mnogo ozbiljnije, bolji repertoar, na jednom mnogo većem i boljem nivou, i više novca se zaradilo", kaže mladić iz Tuzle.

Ovaj dvadesetogodišnji Tuzlak, student je prve godine Filozofskog fakulteta u ovom gradu. Na ulici nije kako bi ga neko sažalijevao kaže, već iz razonode, koju je pretvorio u priliku da finansijski pomogne sebi i svojoj prodici.

"Postoje dva aspekta mog boravka i sviranja na ulici. Prvi je  taj što volim svirati, živim muziku, volim interakciju s ljudima, volim da gledam kako reagiraju na moje sviranje, kako posmatraju to što radim. Drugo, u pitanju je  značajan novac. U početku je to bio samo džeparac, sada je to jedna plata, pa sam potpuno neovisan. Tako da mi je korisno i za taj muzički aspekt i za ekonomski", navodi Babović za Source.

Iako ima onih koji će, kaže, sa podsmijehom i osudom možda gledati na to što on radi, ali ne obazire se. Više mu znači podrška porodice i prijatelja, tako da mu uopće nije bio problem pojaviti se s gitarom na ulici pred masom.

"Nije mi bilo teško izaći na ulicu, bez obzira što sam mlad i što to mnogima izgleda čudno. Uvijek sam bio otvoren prema novim idejama, volio sam se takmičiti. Uvijek mi je bilo zanimljivo tjerati sebe na korak više. Poznanici i porodica su uvijek gledali sa odobravanjem i pozitivnim reakcijama. Primjetio sam i osude sa strane ali ne marim za to, na svjetskim ulicama je to normalno, to je kao zanat. Ima još kolega u gradu koji se bave uličnim sviranjem. Težim da izvučem pozitivnu priču iz toga, da nema osuda i sažanjenja", navodi Babović.

Mladi Tuzlak za Source kaže kako sviranje nije njegova jedina ljubav, bavio se i sportom, i to na visokom nivou, ali je morao napustiti. 



"Bavio sam se i bilijarom, bio u našem državnom sevezu, u ligi. Imao sam dobre rezultate i išao na takmičenja. Međutim, napustio sam bilijar zato što živim u Tuzli, a to je grad koji nema dovoljno resursa da bih se ja nastavio takmičiti. Morao sam stalno putovati,  ići u druge gradove, a sve je to finansijski veoma teško, tako da sam odustao od tog sporta", kaže Denil.

Ovaj vrijedni student, mladima poručuje da ne gube svoje vrijeme uzalud. Navodi kako treba da se pokrenu, da svoje ideje pokušaju realizovati, bilo o čemu da se radi.

"Ako ne pokušate, neće ni napraviti ništa. Ako se trudite i rezlutat dođe, kad tad. Morate biti pametni i uporni. Ja sviram negdje u pauzama između fakultetskih obaveza. Imaju dva perioda na dan kada se isplati svirati, to je od 10 do 13 sati popodne i navečer od 19 do 22 sata, jer tada ima najviše ljudi, ne možete svirati kada nema ljudi. Mjesečno mogu zaraditi jednu doktorsku platu, dakle do hiljadu maraka", kaže na kraju Babović.

Cilj mu je da usavrši muziku i da napreduje. Volio bi da ostane u muzičkiom svijetu kaže, da koncerte radi. To bi ga činilo sretnim, jer muzika je nešto što ga zaista zanima. Nije školovan muzičar, ali je, navodi, okružen ljudima koji se razumiju u muziku, tako da i on svakog dana uči i bori se za korak neprijed.

(Alen Avdić)