Kako je Nela završila u Belgiji, i u kojem ste gradu život s porodicom zasnovali?

"Naš odlazak u Belgiju je odavno već bio samo pitanje vremena, ali sam ga ja uporno prolongirala, što zbog obaveza prema predstavi "Ja, Mahaluša", što zbog emotivne vezanosti za svoje okruženje u BiH. No, kako je moj suprug Belgijanac, rođen i odrastao u prelijepom Brizu,  u kojem sada živimo, tako je i po završetku jednog poslovnog ciklusa u našoj zemlji, došlo vrijeme njegovog povratka u porodičnu kuću i rodni grad. Smatrali smo to uzbudljivom i novom stranicom u životu, koju smo odlučili zajednički okrenuti. Da skratim, ovdje sam isključivo zbog ljubavi", kaže za Source glumica Nela Đenisijević. 

Ko je muž bh. glumice, koji ju je uvjerio da napusti svoju zemlju,  i kako je to uspio?

"Moj suprug Thomas Deleu je muzikoterapet po profesiji, a moje srce je osvojio predanim i dugogodišnjim humanitarnim radom.U BiH je bio najaktivniji u Srebrenici, u kojoj je ostavio osam godina volonterskog rada, kao i na odjelu Dječije psihijatrije KUCS-a. Častan je čovjek, altruista, odmjeren i introvertan, predan otac i moj najbolji prijatelj", opisuje Nela svog muža.



Je li Vam bilo teško odlučiti se za odlazak, ovdje ste radili, školovali se, borili. Tu je Vaša porodica, prijatelji?

"Trebalo je dosta hrabrosti za napustit svoju zonu komfora, cijeli jedan identitet koji je građen godinama. Ali, tek kada se usudiš krenuti iznova, i ispisivati praznu stranicu, shvatiš koliko toga još možeš biti, postati, naučiti, upoznati, zavoljeti. Premalo znamo o sebi samima. Promjena sredine je odličan budilnik u tom smislu", navodi bh glumica.

Kako Vaš život sada izgleda, šta radite, čime se bavite u Belgiji?

"Prije svega se školujem, i obavljam dužnosti i obaveze vezane za kuću i porodicu. Jedina sam žena u domaćinstvu sa tri generacije muškaraca, dvije mačke, tri koke, dva zeca, jednom ribicom(smijeh). Dok ih samo sve nahranim(smijeh). Šalu na stranu, pohađam nastavu jezika, član sam jednog vokalnog i jednog dramskog ansambla, a najviše vremena provodim u bašti u kojoj uzgajamo preko deset vrsta voća , povrća, i začinskog bilja", kaže Đenisijević.

Je li istina da imate farmu i da radite sve te poslove koji spadaju u posao farmera. Šta sve imate na imanju i na koji način živite taj život?

"Pa izraz farma je ipak možda prejak za nas, tačnije ću se izraziti ako kažem da imamo ogromnu baštu koja zahtijeva puno rada, ali daje i toliko puno zadovoljstva i ljepote. Nismo proizvođači u toj mjeri da prodajemo neke proizvode. Sve trošimo sami. Tako je bolje , ako kažem porodično imanje, a ne farma. No, to je za mene osoba, ta bašta. Ja sa njom razgovaram, pijem kafu. Oni koje vole rad sa zemljom i prirodom će me shvatiti. Stati bosim nogama na travu uz prvu jutarnju kafu, to je za mene bogastvo", poručuje Nela. 

Kako ste se snašli tamo, kada je u pitanju jezik, kultura, svakodnene obaveze, škola, komšije, institucije?

"Olakšavajuća okolnost za mene je ta što sam već šest godina unutar belgijske porodice. Nemam tu standardni iseljenički profil koji podrazumijeva da smo se svi, i moj muž i djeca i rodbina, morali adaptirati i snalaziti. Ja već odavno ovdje imam i djetetove tetke, i rođake, i dedu, svi Flamanci generacijama. Tako da je samo na meni bilo da se uklopim, Thomas i naš sin su bili posteđeni toga, oni su samo došli na svoje. Ponekad nije bilo jednostavno, ali te obaveze i sistem nekako primoraju da to pregrmiš", kaže glumica za Source.

Radite li neki projekat kada je u pitanju Vaša profesija, i gdje je i kako sada pozicioniran Vaš glavni posao, glumice?

"U ovom prvom periodu po dolasku, moja karijera definitivno nije bila prioritet. Jednostavno nisam imala vremena. Nemam ga ni sad, dan mi počinje tako što ustajem u 6.30, pripremam ukućanima doručak, i biciklom vozim sina u skolu. Ne znam kako bismo izveli sve dnevne obaveze ako bih ja ponovo odlazila po probama, turnejama. Thomas je taj koji radi i ima gust raspored, a ja mu to omogućavam. Naravno, po malo razmišljam i biram šta bih radila.Već imam svoju kasting agenticu, i moram reći da sam već bila u prilici i da odbijam uloge. Zbog još uvijek nedovoljnog poznavanja jezika. Prošle sedmice su mi ponudili da snimam kao model u reklami za aviokompaniju. Ipak, odlučila sam pričekati narednu ponudu", navodi Nela.

Jeste li bili zadovoljni svojim glumačkim angažmanom u BiH? Poznato je da posla nedostaje, da mnoge Vaše kolege nemaju platu, da jedni rade sve vrste reklama kako bi zaradili?

"Ja sam BiH napustila kad mi je bilo najslađe. "Mahaluša" je harala, i sami znate cifre i statistiku. I prije te predstave sam neprekidno radila iz projekta u projekat 15 godina. Borila sam se, svaki  dinar zaradila na misiće, ali sam bila umjetnički i emotivno ispunjena do zadnjeg atoma. Svaki glumac se mora sam izboriti za taj osjećaj. Svako od nas ima ugrađen alarm koji se oglasi kad smo nadomak kompromisa na koji ne bismo trebali pristati,  svi mi odlično znamo, ako nešto što radimo nema vrijednost. Zato valjda neki od nas imaju sjaj u oku, a neki samo kritikuju i i ništa im ne valja. Moja poenta je da nije bilo lako, ali moj izbor je bio nezavisnost po svaku cijenu. I vrijedilo je. I ako trebam dati neki savjet to je to.To je jedini način da glumac bude sretan", kaže Đenisijević.

Šta je bolje u Belgiji u odnosu na BiH? Šta imate što niste imali ovdje, a šta Vam nedostaje iz BiH? 

"Sigurno da je bolji školski i zdravstveni sistem. I za korisnike i za radnike u njemu.Volim arhitekturu Briza, volim njegove parkove i vožnju biciklom uz kanal. Volim poštivanje kućnog reda, ljubaznost, osmijehe. A ono što mi nedostaje iz BiH, je totalni kliše. Naša kuhinja! Naravno, u mojoj kuhinji se jedu naša, domaća i zdrava jela, ali generalno mislim da se ovdje društvo previše oslanja na polugotova i gotova jela. Ne sviđa mi se što će prosječni Belgijanac uvijek u prodavnici posegnuti radije za već mariniranim komadom mesa, narezanim krompirom u kesi, začinjenom salatom u plastičnoj ambalazi, nego za sirovim nepripremljenim proizvodom. Ljudi ovdje kupuju gotove palačinke, u kesi po deset komada, pa ih podgrijavaju.Smiješno", navodi bh glumica. 

Na kraju, kažite nam, kada jedni osuđuju odlazak iz BiH, a drugi na sve načine pokušavaju preći granicu, kakav je Vaš stav o napuštanju zemlje, u kojoj za mnoge nema perspektive nikakve?

"Svako ima svoje razloga, i za odlazak i za ostanak. Morala bih znati te razloge da bih dala sud. Podržavam svakoga ko je otišao za poslom, obrazovanjem, edukacijom, napretkom. A iskreno se nadam da će se jednog dana , nekim čarobnim stapićem, vratiti sjaj našim Univerzitetima, pozorištima,vrtićima, parkovima, odmaralištima, svemu onome što treba biti u službi našeg čovjeka, pomagati mu i olakšavati, a ne obrnuto. Nekad smo tako blizu, a tako daleko, od one tačke u kojoj humani uslovi prestaju biti luksuz", kaže Nela na kraju.

(Alen Avdić)