"Dođem kući i mlađi sin mi kaže samo tri riječi 'Tata Jan je poginuo'. Bili su na liniji u Azićima. Uzeo je jednu zolju, koja je zakazala i izgubio je život", kaže Zoran.

Jan, njegov otac Zoran i mlađi brat Ilja, već prvih dana rata, prijavili se u Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine.

"Bio sam na rovovima, kopao sam, a mlađi sin vodio je civilnu zaštitu, dok je Jan vodio jedinicu", navodi Doršner. 

Ostali su u Sarajevu. A mogli su otići. Ali, takvu opciju u kući nikad nisu razmatrali kaže Zoran.

"Nismo mi ta vrsta ljudi, da napuštamo kuću, ako treba mi ćemo do kraja ostati i izginuti", navodi.

Jan je rođen 1969. godine. u Sarajevu, kao dijete Slovenca i Hercegovke. Poginuo je 2. decembra 1992., a sahranjen dan poslije. Iako je bolno, Zoran i Dragica koriste svaku priliku da posjete groblje Sveti Josip.

"Zatražio je cigaretu, dala sam mu dvije i otišao je. Samo je mahnuo rukom. Na njemu i njegovom drugu su bile bijele košarkaše tene, jedna nestavrna slika. Bodro su otišli, kao da ne idu na ratište", kaže Dragica.

Jan je bio vrhunski sportista, član reprezentacije RBiH u alpskom skijanju, ronilac, jedriličar, teniser.

"Donosio je te medalje, ja nisam imao gdje da zakačim", kaže Zoran.

Iako je volio razne sportove, skijanje je imalo posebno mjesto u njegovom životu.

Dragica kaže, da nije imala mnogo riječi za sina studenta, koji je uzeo pušku u ruke i krenuo u borbu.

"Rekla sam mu čuvaj se dijete. Briga je uvijek postojala. Da li je on mislio na to da se treba čuvati, vjerovatno jeste, ali eto, čudni su životni putevi", navodi Drgaica. 

Za sinovu smrt saznala je od svog brata, prilikom povratka sa radne obaveze. 

Jan je bio ponosan kažu, samouvjeren, brinuo je za druge, volio knjige, omiljen i u društvu i kod djevojaka.

"Čitao je tri knjige istovremeno, žurio je, koračao je prebrzo", kaže Zoran.

Mašinski fakultet je posthumno dodijelio spomen-diplomu; Općina Centar Plaketu sa zlatnim ljiljanima; u naselju Azići, gdje je poginuo, jednu su ulicu nazvali po njemu, a organizira se i Memorijalni teniski turnir "Jan Doršner". 

"Smrt ne smije biti uzaludna. Ostavio je poruku. Nije život toliko vrijedan da se životari. Ako ćemo živjeti, onda  treba živjeti vrijedno i pošteno", kaže na kraju Zoran.

Mlađi sin Ilja je danas profesor u Splitu. Penzionisane arhitekte Zoran i Dragica, ostali su sami, u kući punoj kaktusa, knjiga, priznanja i uspomena. 

Novinar: Alen Avdić
Kamera: Alen Alilović
Montaža: Ramiz Uzunović, Alen Alilović