Treći entitet, zabrana na izvoz mlijeka, zemlja terorista: Prijateljstva će biti tek kada nestane želja za teritorijom
Teško je izabrati najčasniju i najpošteniju zemlju i narod, kada su u ponudi zemlje regije. Jer, svaki put kada pomislimo kako su nam susjedi prijateljski nastrojeni, kako žele da zajednički radimo na boljoj budućnosti, oni nas demantuju.
Nismo ni mi zlatni, daleko od toga, ali izgleda da mi imamo najviše problema unutar zemlje, pa nemamo vremena baviti se komšijama. Bilo bi to i najpametnije. Da zaista radimo na rješavanju stanja u državi, ali ne vide se nikakvi pomaci, tako da će biti prije da smo naivni ili jednostavno u situaciji kada moramo nešto i progutati. Kasna reakcija, barem onih čija je dužnost da odgovore, na nedavne izjave predsjednice Hrvatske, da našom zemljom vladaju teroristi, pokazatelj je i jednog i drugog.
Naivni bi to objasnili kao nepromišljenu bezazlenu izjavu, tvrdeći kako se Kolinda samo nespretno izjasnila, i kako ona ustvari želi dobro BiH, iako to nijednim potezom od kada je na čelu Hrvatske nije pokazala. Ili smo mi, u tako očajnoj situaciji i želji da nam neko pruži ruku spasa, pa sliježemo ramenima svaki put kada nam neko od komšija ciljano narušava ugled, kakav god on bio.
Uvijek je bilo "uzdaj se u se i u svoje kljuse". I nije ta rečenica nikada bila daleko od istine. Nije ni to, da mi možemo znati šta je zaista u nečijoj glavi i da li nam neko iskreno želi biti prijatelj poslije svega što se dešavalo na ovim prostorima, ali sigurno je da neosnovane kritike, podmetanja, razne zabrane, ne pokazuju da neko ima volju biti prijatelj. Jer, prijatelj ne radi protiv vas.
Nekako godinama Hrvatsku su mnogi u Bosni smatrali doborćudnom, kulturnom, zemljom obrazovanih i pametnih ljudi, koja radi na svom napretku, ali i nama želi pomoći da zajednički gradimo bolju budućnost na ovim prostorima. No, ako se osvrnemo na ponašanje Hrvatske, posebno nakon ulaska u EU, vidjećemo da su oni svoj cilj ispunili, a da nama žele ostanak u jadu i bijedi. I ne može niko kazati kako Kolinda voli Bosnu i kako želi cjelovitu zemlju sa boljim standardom života, jer je na samom svom dolasku na čelo države, kazala kako podržava treći entitet u BiH, od kojeg ni danas ne odustaje čini nam se. Nedavnim izjavama, da smo država terorista, pokazala je da ciljano želi naštetiti reputaciji zemlje, da želi da turisti novac ostavljaju samo njoj. I nije jedina. Sjetimo se i Milanovića, bivšeg premijera, koji ja kazao kako smo zemlja bez reda i poretka. Da imaju posla s negativcima. Da se u Sarajevu nema s kim razgovarati. Sjetimo se i da je Hrvatska blokirala uvoz bh. mlijeka u EU, gdje je i priznala da ucjenjuje BiH. To prijatelji ne rade.
Mi za razliku, redovno nagrade dodjeljujemo ljudima iz Hrvatske, između ostalog i Kolindi, i dopuštamo da zarađuju milione u našoj zemlji uprkos stalnim ismijavanjima.
"Prijateljstvo će nastati tek onda kada nestane bilo kakva mogućnost teritorijalnih aspiracija. Kada Bosna bude našla svoje mjesto u Evropskoj uniji i NATO-u, mislim da će se onda stvari promijeniti. Do tada ćemo imati razne kalkulacije susjeda. Imate Dodika, koji svako malo kaže da Bosna neće dugo postojati, da je ona nemoguća država, da će se raspasti, i zato bih ja rekao da je regija opasnost za Bosnu. Nije Bosna opasnost regiji kako kaže Kolinda. Ove teorije koje Dodik sprovodi, su u fonu onoga što stoji u dokumentu Srpske akademije nauka i umjetnosti, da Srbi bez obzira na protok vremena i žrtve, moraju da idu putem stvaranja svoje srpske države i da im je Bosna najpogodnija. Prvo što treba uraditi je razbiti Bosnu i to bi trebalo biti za 20 godina prema tom dokumentu. Dodik izvršava tu politiku. Možda i Hrvatska u ovoj priči također vidi svoju ulogu, jer bi u takvoj razgradnji Bosne, ona lakše ostvarila svoje teritorijalne interese. Treba uvijek biti oprezan", kaže Suad Kurtčehajić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Sada bi jedni kazali kako pretjerujemo i kako su to sve nepromišljeni potezi, te kako je Hrvatska najstaloženija, ako gledamo na susjede i da Kolinda nekad jednostavno nije dorasla svojoj ulozi.
Kako bi se onda objasnio posljednji potez ove zemlje prema Sloveniji. Ambasada Hrvatske u Sloveniji poslala je bombonjeru kao novogodišnji poklon Ministarstvu vanjskih poslova i ostalim institucijama, čak i kabinetu premijera Mire Cerara i predsjednika Boruta Pahora, na čijem omotu je granica sa Slovenijom nacrtana sredinom Piranskog zaliva o kojem se spore dvije zemlje. MVP Slovenije vratilo je odmah bombonjeru sa natpisom "Pozdrav iz Hrvatske". Granica između dvije države još nije odlučena i predmet je arbitraže.
Slovenija navodno za sada ne razmišlja o reakciji, jer kako kažu ne žele dodatno zaoštravati odnose. Je li to pametniji način, ne možemo znati, jer u našem slučaju dok nije stigla reakcija, Kolinda je uporno, ko god joj je postavio mikrofon, pričala kako imamo hiljade ubica u zemlji.
Nisu oštro reagovali ni ljudi iz Srbije, kada je u istom period kada je i kritikovala našu zemlju, zabranjivala srpske čokoladice hrvatskoj djeci.
Šta se krije u tome što Hrvatska u posljedjnje vrijeme ismijava sve redom, teško je utvrditi. Zašto reakcije na ovo nisu adekvatne i pravovremenske, ni to nam nije jasno. Jedni bi kazali kako je Kolinda u službi Amerike, pa je treba ignorisati.
Ne misle nam ništa bolje ni druge zemlje kažu analitičari. Sjetimo se da Aleksandar Vučić u našoj zemlji podržava Republiku Srpsku i da je uz nju u svakom momentu.
"Kada je u pitanju Srbija, nedostaje to da kažu kako se Srbi u Bosni trebaju okrenuti Sarajevu i da kaže kako se ne može podržavati Dodik po pitanju ove politike koju vodi", kaže Kurtčehajić.
Sjetimo se da i u vlastitoj zemlji imamo one koji je ne žele cijelu i poručuju da ne žele biti prijatelji i da ih jedan dio države uopšte ne zanima.
"Kolidine izjave, za funkcionera tog ranga, su nesmotrene. Ispala je smiješna. To je nešto prosto nevjerovatno. Međutim, više smo dali pažnje tome, nego Dodiku koji govori o referendumu 2018. godine, i koji kaže da se Bosna neće održati kao država", navodi Kurtčehajić.
Kako onda da očekujemo od drugih država da nam žele napredak. Može li među zemljama u regiji biti iskrenog prijateljstva? Teško. Sve je to iz nužde i potrebe. U regiji gdje svako grabi sebi, nema prostora za podršku i iskreno prijateljstvo.
(Alen Avdić)