Nedjelja je bila. Iz Rakovice je djevojka. Vraćala se s posla. Ima ljudi koji rade i vikendom. Rakovica je naselje (da pojasnimo ministru Lukiću i Vladi), koje pripada Kantonu Sarajevo. Dio je Općine Ilidža, i udaljeno je pola sata vožnje autobusom. Naglašavamo, autobusom. Koji nije regulisan u slučaju vanrednih mjera zabrane. A stanovnici tog područja, upravo zbog udaljenosti, velikim dijelom koriste automobile kako bi zaradili hljeb, i registracijom plaćaju iznos namijenjen za okoliš, pa u ovom slučaju plaćaju još i kartu kako bi došli kući. 

Ista priča je vezana i za druga područja oko glavnog grada. Ne zna ministar Lukić, a ni premijer Konaković, koji mu je odobrio ovakve poteze, da postoje mjesta poput Hadžića, gdje se autobus u normalnim uvjetima čeka više od sat vremena. Gdje nema rasporeda vožnje, nego ako dođe i kad dođe.  Ne znaju da postoji Tarčin, Vukovići, Mokrine, Kobiljača, Ilijaš. Ne znaju da vozač autobusa za Vogošću, građanima iz kafane poručuje da će krenuti kada on odluči da je vrijeme. 

Zamislite kakvo je stanje danas bilo. Kakvo bi moglo bilo sutra. Koliko bi ljudi čekalo i treslo se od zime,  i možda ponekad izgovaralo "sve po spisku". 

I možemo li poslije svega kazati da su ljudi nestrpljivi, da ne poštuju zakon, da se ne ponašaju kao civilizovan svijet, da ne razumiju kako je "sve za naše dobro" i kako sami trebamo misliti na svoje zdravlje. 

Ne. Narod ovdje nije nestrpljiv. Narod je dobro dresiran da sluša naredbe, makar se one kosile sa zdravim razumom. Nučen je da trpi. Da poštuje sve što mu se kaže, koliko god to bilo besmisleno. Naučen je da ne smije misliti, i da ne smije pitati.

Naučen je da državom mogu upravljati ljudi čija struka uopšte nije vezana za oblasti na kojima primaju plate. Naučen je da ti isti ne mogu donositi dobro isplanirane odluke, tako da je razumljivo da ne znaju ni objasniti šta one podrazumijevaju i na koji način će se provoditi. Nučen je da mora poštovati sve što "organi" kažu, jer će biti kažnjen, bez obzira postoji li za to osnova.

"Policija provodi tu mjeru u smislu da izdaje samo upozorenja, vrlo smo tolerantni, a imamo zakonsku mogućnost da kažnjavamo. Sada se sve dovodi u negativan kontekst, odmah ljudi nemaju strpljenja,  kao da smo mi donijeli tu odluku zato što nam se donosi. Ima nešto što se zove vanredno stanje. Valjda je važno zdravlje. Postoji odluka koju je donijela skupština, da onog koji ne poštuje mjere kaznimo. Ne znam sad kako se zove odluka, ali možete kontaktirati Elviru iz mog ureda, koja će vam kazati ", kaže za Source ministar unutrašnjih poslova KS Vedran Mulabdić.

Odluka o provođenju sistema par-nepar,  uglavnom se poštuje, kažu iz policije. A zašto. Zato što Vlada može šta hoće i kako hoće. Mogu da uvedu vanredne mjere za praznik. Mogu da maltretiraju ljude koji su došli u posjetu. Mogu da dozvole vožnju onima sa skupim automobilima, bili par ili nepar. Mogu da natjeraju jedne da svoje automobile ostave na ulazu u kanton i onda stopiraju. Mogu i to, da se oni naprimjer ne voze gradskim prijevozom. Mogu da smisle dobar način kako da poprave finansijsko stanje u GRAS-u,  kako da napune budžet kaznama. Mogu apsolutno sve. Jer će narod poštovati. Šta god mu se naredi. Jer je dao dozvolu za to.

Ne znam možemo li kazati da su bezobrazani i bezobzirni. Jer, preokupirani su. Moramo razumjeti da od posla nemaju vremena ni da jedu. Toliko je projekata, da jednostavno ne mogu stići svemu se posvetiti detaljnije. Neke odluke se moraju rješavati u hodu.

"Kažite parnima da sutra ne mogu voziti", usput će hodnikom ministar Lukić.

Nije da nisu mislili na to kako će danas pijaca Markale biti prazna i kako ti ljudi koji rade za 20 maraka, danas ostaju bez dnevnice. Nije da ih nije briga, što Fatima iz Ilijaša dobija opomenu otkazom zbog kašnjenja. Nije ni to, da ih nije briga što se sve dostave kasnile i što su mnoge firme u minusu zbog ove odluke. Nije ni da ih nije briga,  što je mnogima automobil glavno sredstvo kojim prehranjuju porodice. 

Ljudi moramo razumjeti ovakve postupke. Vlast je jednostavno zauzeta.  Kraj godine, valja sve probleme riješiti. 

Došli su do zaključka da su automobili najveći zagađivači, pa ih treba skloniti sa ulice. Iako u ljetnom periodu znatno veći broj automobila je u sistemu, pa se ne gušimo kao sada. A uvijek je bilo "ako ne znaš, pitaj". 

"Prvi cilj je potpuna zabrana korištenja čvrstih goriva, posebno uglja. Dugoročno treba zamijeniti korištenje uglja sa kotištenjem plina. Naravno ne može se zabraniti ljudima da se griju na ugalj, a ne ponuditi im prihvatljivo rješenje .Treba zato subvencionirati cijene plina u tri zimska mjeseca u KS da bi bio isti ili jeftiniji od uglja. Treba stimulisati ugradnju plina u automobile, a gradski saobračaj da koristi samo plin. Treba stimulirati utopljavanje zgrada, kao poznatu mjeru u svijetu, da bi se izvršile uštede potrošnje energije goriva. Ova mjera može smanjiti potrošnju energenata i do 40%, a samim ti i smanjiti i zagađivanje zraka uz donošenje financijskih ušteda. Moramo imatu u vidu da je i London šezdesetih godina imao velikih problema sa smogom, zagađenim zrakom i rješio ga. Kako ga je riješio, tako što je zabranio loženje uglja", kaže Martin Tais, stručnjak za kvalitet zraka.

Čini se da je našu vlast sramota pitati. Narušen će im biti ego. Pomislit će narod kako "ne daj Bože" nisu dorasli funkciji. Pa je pametnije držati do svojih stavova, makar to bilo pogrešno. Bolje je ljude pustiti neka se snalaze i trpe,  nego se pravdati zbog lošeg i glupog poteza.  

"Kazat ćemo ljudima za dva dana kako je zrak čist i ukinuti zabranu", smislili su, kada su počeli dobijati poruke stručnih osoba, da je to što su uradili jedan vrlo nepromišljen korak.

I tako zaista postupiše.

"Vrijeme je da ukinemo sr*** koje smo napravili. Kažite narodu da je zabrana ukinuta", poručiše vrli nam donosioci mjera zabrane.

Građanima na kraju poručuju da izbjegavaju korištenje energenata koji doprinose zagađenju. 

(Alen Avdić)