Ne bismo opravdali ni u kom slučaju incident sa Marijin Dvora, gdje je došlo do tuče četiri mladića, ali ne bismo ni postavili stvari tako da su svi mladi kriminalci, rastrojeni, izgubljeni i bez životnog plana. 

Neosporno je da ima mnogo onih koji kradu, pljačkaju, ubijaju i pale, ali se treba i zapitati, je li to bio njihov izbor. Jesu li oni baš svojom odlukom izabrali ulicu i život na ivici. 

Odmah da naglasim, ma kakvim životom živjeli i kroz kakve uslove odrastali,  ne postoji opravdanje ukoliko su ubili svog vršnjaka ili ga zlostavljali, te zapalili staricu, istukli nekog dedu. Takve postupke treba sankcionisati u svakom pogledu i ne može postojati razumijevanje za slična djela po bilo kojoj osnovi. 

Mnogo je razloga zbog kojih često imamo slučajeve, koji govore o užasnim postupcima mladih osoba. Upravo ti razlozi i pokazuju da  ne možemo  baš svu omladinu osuđivati kao nemarnu i bezobraznu. Jer, moramo se prvo zapitati kako živi ta omladina, šta im ova država pruža i koji bi povod mogao biti za veliko nezadovoljstvo koje vlada. 

Kakav osjećaj u sebi može da gaji mladić koji ne može da upiše srednju školu , jer nema uslove  za to. Koji ne može studirati ono što ga zanima. Koji unaprijed vjeruje da se uzalud obrazuje. Mladić koji je završio školu, uložio posljednja sredstva i nema posao. Onaj čiji roditelji su nezaposleni. Onaj čiji frižider je prazan. Onaj koji je posalo 20 biografija na razna radna mjesta i nije dobio nijedan odgovor. Onaj koji sa diplomom mora komšiji cjepati drva da bi prehranio porodicu. Onaj koji ne može čak ni onih obećanih 300 KM da dobije, iako ih je pošteno zaradio u nekoj pekari. Kakav osjećaj u sebi može imati mladić koji živi u zemlji, u kojoj mu oni što bi trebali da mu život boljim učine, svakog dana jasno pokazuju da mora biti lopov, prevrant, prefrigan i misliti onako kako mu oni kažu. 

Bijes i očaj, je opis stanja u kojem se nalazi omladina ove zemlje. Bijes i očaj je stanje koje i potpuno zrelu osobu može dovesti u situaciju da nerazumno postupa. I potpuno opravdano su mladi razočarani i nezadovoljni životom. Jer se sve više bore, a sve manje nade imaju. Nisu bez želja, ciljeva i planova. No, zbog onih koji vode ovu državu, svoje želje i ciljeve mogu zaboraviti i moliti se za bilo kakvu priliku za egzistenciju. 

"Konobar sam trenutno. Planirao sam na fakultet, ali nisam bio u mogućnosti, a vanredno mi je bilo preskupo. Cilj mi je da pokrenem neki svoj privatni biznis, pa da priuštim lagodniji život sebi i porodici. Volio bih biti uspješan. Ranije sam uživao u informatici, ali sad je to već malo nezahvalno. Danas svi znaju dovoljno da im ne treba neki IT stručnjak. Zanimljiv mi je marketing, ali za sada radim u kafiću. Uzor su mi samo moji roditelji, jer su imali toliko dobrog i lošeg u životu,  pa su ostali skupa poslije svega i normalno žive. I odhranili su mene i brata, i ispali smo koliko toliko dobri (smijeh). Mislim da se mladi danas često nađu u kriminalu, jer ima lopova koji svojom pričom ubijede manje pametne osobe da učine određene stvari", kaže nam 20-godišnji Alem Gračo iz Zavidovića. 

Ista je situacija u cijeloj državi. U svakom gradu imamo omladinu koja nije zadovoljna svojim životom, ali se trudi da na bilo koji način osigura opstanak. Jednostavno su prihvatili činjenicu da moraju uzeti ono što im se nudi, a uporedo s tim i imati nadu za bolje sutra i boriti za ono što vole. 

"Idem u školu za Mašinskog tehničara, završna sam godina. To mi je uvijek bila želja. Cilj mi je da prvo završim srednju, a nakon toga fakultet, da bih jednog dana bio uspješan čovjek. Za mene lijep život znači da osnujem porodicu i da imam posao od kojeg bi se moglo fino živjeti. Za početak je dobro raditi bilo šta. Evo ja, i ako se još školujem, radim sa ocem neke privatne poslove, a danas bez škole teško da se može išta postići. Radio bih sve što je pošteno, a sve ono mimo zakona ne bih. Uzor su mi moji roditelji i moj dajdža, jer su pošteni i skromni ljudi. Mislim da je najveći razlog što sve više mladih poseže za kriminalnim djelima, taj što nema posla, pa zbog toga omladina traži lakši način zarade i okrene se kriminalu", navodi 18-godišnji Enes Baručija iz Zenice.  

Dakle, imaju  izbor da se bave kriminalom ili da rade sve što im se da, kako bi mogli sebi obezbjediti osnovne životne potrebe, ili da jednostavno potraže bolji život u drugoj državi. 

"Po zanimanju sam vodoinstalater, a radim trenutno na bauštelu u Njemačkoj. Došao sam prije dva mjeseca. Nisam mogao naći posao u BiH. Volio bih baviti se ugostiteljstvom,  imati restoran ili  kafić. Mjesto gdje ja živim je puno kafića i restorana,  sve i jedan je pun. Gazde sjede u kući, a pare kapaju svaki dan. Imaju vrijeme i novac. Ne bih nikada radio ništa nezakonito za novac, te pare ne donose sreću. Uzor mi je otac moj, koji je od nule stvorio posao. Bavi se nekretninama. Stariji su mi pričali, da je za vrijeme Tite bilo mnogo fabrika, šefovi su dolazili i tražili radnike po kućama i plaćali redovno.  Nije se puno kralo, zato što nije bilo potrebe i zato što je policija bila strožija. Sada ne možes naći posao i ako ga nađes moraš platiti radno mjesto. Plata je 450, 500 maraka za običnog radnika i onda su takva razmišljanja da je bolje ukrasti nego raditi za 450 maraka, neredovnih", kaže 19- godišnji Dado Skenderović iz Bužima. 

Koliko god bili svjesni da se kriminalom brže dolazi do novca, mladići iz naše priče svjesni su i toga da taj isti novac kako dođe tako i ode. I da takva zarada ne može donijeti ni sreću ni mir. Zato nijedan od njih, kažu,  ne bi pristao da uradi bilo šta mimo zakona zarad novca. 

"Po zanimanju sam vozač motornih vozila, trenutno radim šta ima i šta stignem. Voli bih biti zdrav, da imam normalan posao i da sam sretan u tom poslu, da radim sa normalnim ljudima. Mislim da je najbolje u današnje vrijeme pokrenuti neki posao, biti sam svoj gazda. Nemam uzora, učim na iskustvu drugih, i gledam da ne pravim greške koje oni prave. Mnogim mladima su danas često uzori kriminalci, jer brzo dolaze do novca i popularni su. Svaki grad ima par kriminalaca. Drugo, uče i iz  filmova ono što ne valja, a i muzika  je danas takva da sami tekstovi mladima govore da je brza lova, skupa kola i luksuz ono što je važno.  Ja mislim ipak, da se sve može zaraditi poštenim radom i tako se vodim", kaže 20-godišnji Enver Ugarak iz Travnika. 

Iako je ovo samo nekoliko primjera, ali pokazuju da širom naše zemlje ima mladih ljudi koji žive živote kakve ne žele, ali su ipak na putu kojeg se ne stide i mirne savjesti žive svoju svakodnevnicu. I upravo zbog toga ne žele da se o mladima govori kako su  svi besposleni, nezainteresovani, kako gledaju koga će prevariti, istući i opljačkati. Oni su krivi samo zato što žive u zemlji kojom upravlja vlast koja krade, pljačka i spremna je na sve kako bi sebi život učinila luksuznim. Vlast koja svojim djelovanjem pokazuje kako mladi jedino mogu uspjeti u ovoj državi. 

(Alen Avdić)