Nude se aktivnosti poput skijanja,  snowboard, motorne sanke, noćno skijanje, sankanje, nordijsko skijanje. Skijališta u našoj zemlji turistima nude odlične uvjete za ugodan odmor. Dakle, mnogo toga se uradilo kako bi se stanje na planinama poboljšalo. Ljudi dolaze i odlaze, i svi su zadovoljni, osim naših profesionalnih skijaša. 

"Imamo uslove za skijanje, ali gledano sa takmičarske strane ti uslovi nisu baš najbolji. Bjelašnica ima topove, ali nama skijašima, takmičarima, ne daju da treniramo, jako su skupi, ne žele da sarađuju s nama, skupi su za organizovanje takmičenja i slično. Zasad je Ravna planina najpozitivnija priča koja se skijašima i skijaškom savezu desila. Vlašić, Bjelašnica i Jahorina su određeni turistima, a ne skijašima takmičarima. Ravna planina je i mlađim i starijim reprezentativcima dosta pomogla, i to nam je sada postala nekakva baza u našoj zemlji. Treba nam više takvih skijališta, gdje su ljudi koji žele da promovišu taj sport, da pomognu takmičarima", kaže Igor Laikert, najbolji bh. alpski skijaš. 

Trenutno  je u Norveškoj na pripremama. Kaže da naši skijaši, koji se profesionalo bave ovim sportom, uglavnom dobar dio vremene provode van zemlje kako bi ostvarili dobre rezultate i uspjeli u ovom poslu. Porazno je, navodi, da imamo tako mnogo planina, takve preduslove za skijanje, a tako malo skijaša. 

(Igor Laikert)

 "Ovo je jako skup sport. Roditelji izbjegavaju upisivati djecu. Mnogo se ulaže i uvijek su potrebne finansije. Najskuplji je pripremni dio, treninzi na glečerima, koji se održavaju van BiH. Jedan skijaš provede od 120 do 150 dana van zemlje na pripremama. Putuje se, jede se, spava, skija. Skijaška karta, zatim ski oprema. To su ljetne pripreme na glečerima,  jer u BiH nemamo uslove za to. Treba dosta pari skija i svake godine treba nova oprema. Sada je savez sa jednom firmom sklopio ugovor, pa tu imamo olakšicu kada su u pitanju skije. Da bi se uspjelo treba baš dosta novca za pripreme.  Moji roditelji su na sreću imali novac da me pošalju na pripreme u Norvešku", navodi Laikert. 

Elvedina Muzaferija je šesnaestogodišnja bh. skijašica, koja je osvojila preko 100 medalja. Danas je vozila Evropa Cup spust utrku u Austriji. Napravila je kaže odlične bodove. 

"Treniram od sedme godine.  Izdvojila bih drugo i treće mjesto u Kanadi 2015. kao važne medalje. Krajem decembra sam osvojila dva druga mjesta u Italiji, zatim u Bugarskoj dva puta prvo mjesto. Ima dosta medalja na koje sam ponosna, teško je to izdvojiti", navodi ova mlada bh. skijašica. 

I ona je mišljenja kao Igor, da Jahorina, Bjelašnica i Vlašić mogu biti zaista dobre baze koje bi odgojile kvalitetne skijaše, ali ljudi loše upravljaju tim resursima. 

"Mislim da imamo dobre uslove, ali se na njima ne radi kako treba. Imamo dobre resurse ali nemamo skijaša.  Skijanje je jako skup sport i roditelji su uplašeni da dijete upišu da trenira. Najviše novca treba za ljetne pripreme i kondicione treninge, jer se trenira na glečerima van naše države. Dan treniranja van BiH košta otprilike 60 eura sa kartom i hotelom. Zimi se pak može trenirati i u BiH, na našim planinama, ali skijanje je zaista skup sport. Kada se počnete baviti na većem nivou, profesionalnije, pa krenu takmičenja,  to je još više izdataka. Upravo zbog toga imamo malo skijaša u našoj zemlji", kaže Muzaferija. 

(Elvedina Muzaferija)

 Bh. ljepotice su bile domaćin Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine. Iako danas nisu u najboljem stanju i ima mnogo posla kako bi se ski ponuda naše zemlje mogla okarakterisati odličnom, ipak, sama činjenica o Olimpijadi iz 1984. govori da BiH ima potencijal. Upravo zbog toga i jedna od najboljih svjetskih skijašica svih vremena, Janica Kostelić, svojevremeno je kazala da ne vidi razlog zašto ne bi mogla Bjelašnica imati i utrku Svjetskog kupa. 

No, kako vidimo, naše planine su trenutno namijenjene  isključivo relaksaciji, gdje je najbrže doći do novca. Svakog dana se grade hoteli i apartmani, dok se ono malo skijaša bori na sve moguće načine da opstanu u tom sportu i donesu državi poneku medalju. Ali, sve u svemu, oni ne žale svoj uloženi novac u ove svrhe.

"To je velika škola i napravite čovjekom, što je teško kupiti novcem. Što se tiče finansijskog dijela, sve se da vratiti. Ja sam sada trenutno radim kao trener u jednom norveškom skijaškom klubu  i dobio sam tu mjestu zahvaljujući svojim rezultatima i radu. Skijam i radim ovo povremeno, tako da ako si u vrhu može se živjeti lijepo od ovog sporta, ali kod nas je to nažalost malo zapušteno i jako je teško naći sponzore. Ako se izboriš, isplativo je", kaže Laikert.

I dok se navodi kako su staze vrlo lijepe i široke, i u odličnom stanju,  te da Bjelašnica ima i reflektore, da ljubitelji noćnog skijanja mogu koristiti stazu, kod naših ski reprezentativaca su uslovi veoma loši kažu. 

"U reprezentaciji je jedan trener i jedan kombi, sve je ograničeno. Nema adekvatnih uslova, a imamo sjajan A i B tim, na ženskoj strani također nije uopšte loša situacija. Prije Božića smo bili na utrkama u Bugarskoj i nas četvorica smo ušli u top deset u slalomu. Treba nam malo vremena i sponzora da bismo došli na još veći nivo. Imamo sigurno talentovane skijaše", navodi Laikert. 

Broj profesionalnih skijaša u našoj zemlji se može nabrojati skoro na prste jedne ruke. I upravo zbog toga, trebalo bi se znati, naprimjer za Emana Emrića, Marka Rudića, Marka Šljivića, Žanu Novaković. To su reprezentativci, to su olimpijci, učesnici svjetskih skijaških takmičenja. Donijeli su stotine medalja u našu zemlju, a dobili tako malo od ove države. I kao i u drugim sferama naše svakodnevnice, dok novac i sredstva odlaze na ko zna čije račune, sportisti posustaju ili odlaze gdje je bolje.

(Alen Avdić)