Odavno se za glavni grad BiH kaže da je dobar domaćin, ali to ne znači da će jedni imati privilegiju u odnosu na druge. Dok u svijetu iole poznata osoba, makar bila i starleta, ne može mirno prošetati ulicom, u Sarajevu je Angelina Jolie mogla i pijacu da obiđe. I nije jedina. Mnogo je slavnih osoba prethodnih godina dolazilo u našu zemlju i mogle su bez pratnje da šetaju sarajevskim ulicama, jer mnogi građani i čak i ne znaju ko su,  zašto su tu, niti ih je uopšte briga što je neki poznati glumac ili muzičar došao. 

Tako je i Željko Joksimović ljetos, uoči svog velikog koncerta u našem gradu, kazao da mu se dopada Sarajevo jer može biti potpuno opušten. Zato što su u tom gradu svi jednaki, Sarajevo ne priznaje 'zvijezde' i tu niko ne može 'prosipati' slavu i glumiti neku poznatu ličnost. 

"Bosna ima odnos prema 'zvijezdama' kao prema kategoriji kojoj moraš da se klanjaš. Mi jako poštujemo ljude, ali ne ulizujemo im se. Možda iz tog odnosa oni sa strane imaju stav da Sarajevo ne poštuje zvijezde. Mi poštujemo, samo nemamo podanički odnos prema nekome. Ovdje nema previše tog dodvoravanja. Pa, evo kada pričamo o 'zvijezdama', ekskluzivno, sad nam dolazi Ivan Lalić, da otvori Mixer House i jako sam sretan da jedan mega projekat dolazi u Sarajevo, a s njim dolaze i mnoge 'zvijezde'", navodi za Source glumac Emir Hadžihafizbegović. 

Sigurno je da bh. društvo ima pojedinaca koji se mogu nazvati 'zvijezdama', no mnogi od njih ne vole da se tako oslovljavaju. Tu su imena poput Dine Merlina, Halida Bešlića, Hanke Paldum, Edina Džeke, Harija Varešanovića, Enisa Bešlagića, Emira Hadžihafizbegovića. Ima tu i onih koje jedni smatraju našim, a drugi su ih otpisali, poput Zdravka Čolića, Branka Đurića Đure, Haris Džinovića, Mustafe Nadarevića. Svi su oni svojim napornim radom postali ličnosti koje se na neki način poštuju, no niko nije toliko 'veliki' da mu se sarajevsko građanstvo pokloni. 

"'Zvijezde' su na nebu, a ljudi hodaju zemljom. Ne smatram sebe 'zvijezdom', nego profesionalcem koji svoj posao radi najbolje što može. Isto kao što svoj posao radi veterinar, pekar, fizerka ili vodoinstalater. Ali, posao kojim se ja bavim ima tu javnu poziciju i zbog toga smo mi više u novinama nego ljudi koje sam nabrojao. Sebe nikad nisam smatrao 'zvijezdom', ali jesam se smatrao čovjekom koji ovaj posao radi dobro. Oni koji me gledaju u teatru i filmu, kažu da se tim umijem baviti, i to mi godi. Nije breme ako si javna ličnost. Treba da staneš i slikaš se s ljudima. Niko ti ne prilazi što te mrzi, nego što te voli. To možda jeste manjak vremena kad si u šetnji ili na odmoru, ali to je opis našeg posla kad nismo u pozorištu", kaže Hadžihafizbegović. 

Svaki stanovnik glavnog grada vidio je barem jednom Dinu Merlina dok sam, ili u manjem društvu, šeta gradskim ulicama i razgleda okolinu. Iako mu na koncert dođe i do 80 hiljada ljudi, trotoarom hoda potpuno slobodan. Ni on ne smatra da je drugačiji od ostatka građanstva samo zato što pola svijeta zna njegovo ime i njegove pjesme. 

"Ne živim pod staklenim zvonom. Svjestan sam situcije i društva i nije mi potrebno mnogo da bih sa obje noge stao na zemlju. Nezamislivo mi je da drugačije živim. Volim da šetam gradom i vozim se biciklom. Niko mi ništa nije poklonio. Sve sam stekao zahvaljujući neprestanom radu. Na početku mog puta šanse su mi bile nikakve. Radom sam pokušao da promijenim svoju sudbinu. Nemam radno vrijeme od devet do pet, ali imam posao koji zahtjeva cjelodnevnu posvećenost. Kada se svi oko mene vesele, ja radim, ali zato sam sretan kada vidim ispred sebe publiku", rekao je jednom prilikom Dino Merlin. 

I Hanka Paldum, nakon toliko pjesama, toliko koncerata i toliko godina karijere, kaže da sebe ne smatra 'zvijezdom'.

"Ja svoj umjetnički život odvajam od privatnog. Živim jednim normalnim životom kao i većina Bosanaca i Hercegovaca i zaista se ne smatram 'zvijezdom'. Imala sam trnovit, svijetao i zlatan put. Kako kad i u kom periodu života. Imala sam cilj da se dokažem sa tim talentom koji mi je Bog podario, da ga pretočim u kvalitetan rad. Ako vjeruješ u ono što radiš, onda je zagarantovan uspjeh. Put je na neki način predodređen, samo je pitanje jesmo li ga svjesni", govori Hanka Paldum za Source. 

Nikada se nije lakše dolazilo do slave i do angažmana kao sada, a da vam za to nije potrebna ni škola, a ni posebno znanje. No, na svu sreću, u ovom gradu, koliko god vrijeme išlo na ruku svijetu, još uvijek ni starlete, ni pjevaljke, niti slični njima, nisu priznati. 

"Naravno da je prije bilo mnogo teže doći do posla i angažmana. Danas se pravi virtualni sistem vrijednosti, koji je lažan. Tri su neka faktora za poziciju na kojoj sam ja zadnjih nekih petanestak godina. Prvo je talenat, dakle neki Božji dar, to je preduslov da kreneš dalje. Drugo je akademija i nastavni proces koji sam prošao, dakle obrazovanje.  Treće je ta moja strast prema ljudima sa 'margine', taj neki haustor ili asfalt odnos. Još kao mali sam volio da se družim sa Romima, sa beskućnicima, sa ljudima koji žive na selu. Često sam čuo nešto pametnije od tih ljudi, nego od nekih doktora", kaže Hadžihafizbegović. 

Da je vrijeme stvaranja karijere prije dvadeset godina bilo itekako teže nego danas, potvrđuje i Hanka Paldum, ali smatra da je to ranije bilo mnogo kvalitetnije i zato zaslužuje veći respekt.

"U moje vrijeme nismo imali prilika i mogućnosti kao ovi danas, ali ta imena koja se sada stvaraju su često  karatkog sjaja. Mi nismo imali priliku na svakom koraku da sebi stvorimo karijeru. Mada, danas je to sve kratkog daha. Trend. Većina njih bljesnu veoma kratko i onda nestanu zauvijek. Smatram da je bitno imati jak i čvrst put. Traba čovjek da živi dobro i da vodi računa da svojim karakterom i poštenim radom pravi korake, i tada je uspjeh zagrantovan", priča Hanka. 

Glumac Hadžihafizbegović smatra da je raniji period pružao sigurno više znanja, ali je i više zahtjevao od čovjeka, i da nije svako mogao baviti se čime želi, bez obzira je li za to nadaren ili ne, kao što je danas stanje. 

"Postoje dobre i loše uloge. Ja sam svoju karijeru gradio na epizodama. Imam 60 igranih filmova i samo devet glavnih uloga. Pravio sam šest, sedam epizoda, pa tek onda dobijem glavnu ulogu. To je teži put, treba biti zapamćen po epizodnoj ulozi da bi te sutra neko angažovao za glavnu ulogu. Profesionalizm, talenat i naravno faktor sreće je također bitan. Ima sjajnih mladih glumaca. Ako je neko dobar on će sigurno napraviti posao. Ne može dobar glumac biti bez posla. Treba se nametnuti. Glumci se moraju nametnuti, da ne čekaju rješenje svoje egzistencije tako što će se zaposliti u nekom teatru i imati hiljadu maraka platu. Moraju se sami nametnuti", poručuje Hadžihafizbegović. 

Poznatim članovima bh. zajednice jasno je da ljudi u ovom gradu ne pridaju veliku važnost tome što je neko veliki glumac, pjevač ili sportista. Oni nemaju probleme kao slavne ličnosti u svijetu, koje ne mogu da u miru prošetaju, popiju kafu pa čak i da sjede u vlastitom domu. I to im čak odgovara kažu.

"Pa ne znam je li breme ili prednost što sam kao poznata i slavna. Mi moramo voditi računa o svakom našem postupku, svakoj riječi koju izgovaramo. Mada je imam slobodu onoliko koliko želim. Najlakše je sebi priuštiti neke stvari koje će vas sutra odvesti u provaliju. Čovjek mora prvo biti zadovljan sa samim sobom, da je porodica zadovoljan njime i onda društvo. Mi smo takav mentalitet da ljudi ovdje ne priznaju popularnost i ja volim taj svoj ambijent, svoj grad i ljude. U konačnici svi ti ljudi su svjesni šta je pravi kvalitet, a šta nije", kaže Hanka.

Sagovornici u ovoj priči nisu mogli izdvojiti bh. imena koja bi okarakterisali 'zvijezdom', ali neke jednostavno poštuju zbog onoga što su postigli u svom životu. 

"Ne bih nikoga spominjao imenom, ima sujetnih i odmah se nađu prozvanim. Ima Bosna sjajnih ljudi koji je promoviraju u raznim segmentima. Može zvijezda biti dobar hirurg, prije nego Dino Merlin, ili dobar arhitekta prije nego ja ili Halid Bešlić. Nisu zvijezde samo u tom estradnom i kulturnom miljeu. Imamo djecu koje osvajaju prva mjesta na svijetu u matematici. To su možda zvijezde veće od nas. Ali, ne spominju se. Tu je npr. jedan Sanel Redžić, koji je prvak svijeta u gitari, a sada profesor u Beču. Ne znam da sam pročitao neki članak o njemu, ali zato stalno imamo velike članke o folk zvijezdama",  kaže Hadžihafizbegović. 

Ko su istinske bh 'zvijezde' teško je objasniti, jer mišljenja su uvijek podijeljena. No, sigurno je da su ljudi koje smo spomenuli ostavili trag u svojim sferama djelovanja i treba ih poštovati zbog toga. No, kao što Emir reče, ulizivanja nema, niti dodvoravanja, jer na kraju, svi mi radimo i stvaramo, samo što je nečiji posao malo više u izlogu. 

(Alen Avdić)