"Bio sam ja mislim četvrti rezred srednje tehničke škole. Tražio sam drvo za svoju prvu gitaru. Nisam znao da se tijelo radi iz više dijelova. Tražio sam široku dasku i tako otišao u Kozarac. Pronašao sam jednog čovjeka koji je imao komad osušenog drvete smješten negdje u štali. Ja sam to uzeo i 12 kilometara, kolika je bila udaljenost od Kozarca do Prijedora, gdje sam živio, vozio sam tu dasku na biciklu, zamislite. Tako je napravljena prva gitara", započinje priču Mirza Kovačević. 

Zapravo njegov hobi podrazumijeva izradu električnih gitara, a prva prava električna gitara, napravljena u njegovoj radionici u Travniku, desila se prije nekih 17 godina. 

"Moj prijatelj i ja, kao veliki ljubitelji instrumenta, smo dugo razmišljali o tome kako napraviti gitaru. Ja sam imao neko iskustvo oko zanata, a imao sam i dosta mašina, tako da sam donekle bio potkovan za samu ideju. Sjedili smo tako u nekom svom kafiću i raspravljali često može li se napraviti ili ne. Pošto je to bilo vrijeme odmah iz rata, nismo imali uzorak. S obzirom da je ovdje u Travniku bila grupa 'Veziri', otišli smo kod njih da skinemo dimenzije gitare. 15-tak dana sam radio na vratu gitare, ali mi je falila jedna dimenzija. Zamolio sam prijatelja da ponovo posjetimo tu grupu. Kada su oni vidjeli kako sam uradio vrat gitare, rekao je jedan od njih "Žao nam je bilo kada si prošli put došao. Pomislili smo da je fin i školovan čovjek od detonacije neke ratne bombe prolupao. Međutim, kada vidim ovo,  znam da nisi prolupao'. Uglavnom, ja sam gitaru završio i negdje na jesen smo održali malu promotivnu svirku i bilo ja zaista lijepo", navodi Kovačević. 



Mirza kaže da mu je zaista teško znati koji je tačan broj gitara koje su izašle iz radionice. Uglavnom ih ima svugdje u svijetu. 

"Ne vodim evidenciju stvarno. Ima ih u Americi, ima ih puno u Sjevernoj Evropi, Australiji, Kambodži. Dosta poznatih muzičara sviraju moje gitare. Nezahvalno je nabrojati ih, jer se uvijek oni zaboravljeni ljute što njih ne spominjem. Ono što bi posebno izdvojio je činjenica da je moju gitaru svirao Jan Akkerman iz Holandije. U Bugojnu je njegov prijatelj, koji je bio komandant tadašnjeg bataljona SFOR-a, slavio rođendan. Jan je tada došao i cijelo večer svirao. Ja sam bio pozvan na tu proslavu i uživao sam. Najdraži moji prijatelji, koji sviraju moje gitare, su svakako Vlatko Stefanovski, Muris Varajić, Bata Kostić, Hamo Salihbegović, Mujo Behmen, Aka Hukelić i mnogi drugi", priča nam Mirza.  



O cijenama ne bi govorio, jer je to uvijek stvar dogovora kaže. Ne radi gitare isključivo iz komercijalnih svrha. 

"Proces izrade gitare traje od 4 do 6 mjeseci. Zavisi šta ljudi hoće. Radim uglavnom sve modele električnih gitara. Po narudžbi se rade. Pravim od javora, johe, jasena, kada je u pitanju drvo sa našeg prostora. Kupujem i mahagonij, ebanovnu, sve što daje dobar razultat. Jednom sam dobio komentar čovjeka koji živi u Americi, bukvalno je ovako napisao 'Kada sam poručio gitaru iz Bosne, prijatelji su mi se smijali, sada kad sam je raspakovao i vidio, jedva čekam da ih okupim pa da im se smijem'", tvrdi Kovačević. 

Ovaj mašinski inžinjer navodi da ne živi od posla sa gitarama, to je do sada više bio njegov hobi. 

"30 i nešto godina sam radio kao mašinski inžinjer. Dvadeset godina sam bio direktor firme. Tek sada sam u fazi kada polako stvaram uslove da samo to radim i vjerovatno ću do kraja godine taj posao i službeno prijaviti. Imam jako puno posla i u situaciji sam da mogu da biram koliko ću raditi. Nisam pohlepan i već sam u 60-toj godini, kada me ne zanima neka velika zarada, nego se više radujem cijelom tom procesu nastajanja gitare", kaže na kraju Kovačević. 

Kupci do njega kaže uglavnom dolaze putem interneta i najčešće su oduševljeni gitarom koju on izradi. Kada nešto voliš, uživaš u tome, potrudit ćeš se da to bude i kvalitetno urađeno, što na kraju mora biti i nagrađeno, poručuje Kovačević. 

(Alen Avdić)