Reći ćete da ima diktatora širom svijeta. Dijelim mišljenje. Postoje naravno države gdje nema demokratije i slobode, ali ljudi u tim državama su uglavnom zauzvrat dobili bolji životni standard. Kod nas je suprotno. Na rubu smo egzistencije i život nam ovisi o koncu, ali ne smijemo kazati ko nas je natjerao da stavimo omču oko vrata i skočimo. U nekim država vam uzmu slobodu govora, ali vam ponude posao. Ovdje nemate ni posao niti slobodu govora. 

Već više od dvadeset godina, političke strukture u našoj zemlji rade na stjecanju vlastite koristi i ugnjetavanju onih koji su im dali mogućnost da kradu nemilice. Oni su prevaranti, lažni doktori i profesori, optuženici i osuđenici, kriminalci raznih kategorija, manipulatori i šta sve ne. Za poziciju i dobru platu su spremni falsifikovati diplomu, platiti za fotelju, potući se, ucjenjivati, zlostavljati. Spremni su najboljeg prijatelja i vlastitu porodicu zloupotrijebiti kako bi se domogli ugodne kancelarije. 

I što je od svega bizarnije, oni to veoma često neće demantovati. U glavi im je 'Kad može onaj, zašto bi se meni sudilo'. Nema potrebe da se o tome govori kažu. 'Molim vas nemojte da mi postavljate pitanja o tome', poručuju. Dakle, naše je da zažmurimo. Ništa nismo vidjeli niti čuli. Jer u suprotnom će nas mrak progutati ili ćemo završiti na prosjačkom štapu. Istina je sve, ali se o njoj ne smije pričati i posebno osuđivati. Kao da je cijela država postala jedno veliko podzemlje. Ili će te prebiti ili će ti uzeti apsolutno sve, pa se usudi. 

U svom tom apsurdu u kojem živimo, mi dakle nemamo pravo pustiti jauk kada nas udari nogom u glavu ili ubode nožem. Ako želimo minimalne uvjete života, onda moramo igrati po njihovom. Za pišljivih 500 maraka plate. 

Ako želiš da si zaposlen, da imaš pun firižider, automobil, platu od koje možeš djeci platiti školarinu, dakle sve ono što svaka civilizacija nudi, to moraš debelo da platiš. 'Nisi se rodio u Bosni da bi ti bilo ugodno nego da nama služiš' mišljenja su, 'Jer ako ti se ne sviđa tako, možeš da napustiš ovu zemlju i tražiš posao negdje drugo'. Novalić je jasno kazao da uopšte nije problem što odlazite, već je važno da se rađaju novi. Lakše ih je valjda od malih nogu upućivati u političke sekte. 

Potvrda svega ovog je mišljenje onih rijetkih koji se ne plaše glasno i jasno kritikovati i iskazati potpuno opravdano nezadovoljstvo. Sinoć je glumac Enis Bešlagić kazao kako poslije kritike upućene prije godinu dana našim političarima, nije nijednu scenu snimio od tog datuma. Po izboru Večernjakovog pečata Bešlagić je bio osoba godine, a na sinoćnjoj dodijeli je tu nagradu uručio nekome drugom.

"Bio sam ovdje prošle godine i zapečatio sebi. Od Večernjakovog pečata nisam snimio ni kadra", kazao je. 

Jedan on najboljih naših glumaca, za kojeg se otima region, nama nije potreban jer javno priča o kriminalu, korupciji i lopovlucima naše vlasti. No, on kaže da ga neće niko natjerati da klima glavom na zlo. Ono što nije normalno je za osudu, po svaku cijenu. Možda neće više dobiti kadar dok je ova garnitura na funkciji, ali upravo mi se javio i kaže da je trenutno na snimanju u Hrvatskoj. Dakle, rješenje postoji. 'Miš možeš biti uvijek', poručuju i drugi sagovornici Source portala. 'Ako želiš pored svega što su ti oteli, da im daš i da ti stave traku na usta i da te vežu u podrum, pa crkni onda', kažu. 

Ekonomistica Svetlana Cenić, profesor sociolog Slavo Kukić, te pisac i glumac Josip Pejaković su mi na ovu temu kazali da su i oni zbog toga što puno govore osjetili odbačenost. 



Kada njih čujemo, Bosanac koji ne voli upotrijebiti razum,  pomislio bi 'Pa što govoriti kada je ovaj pretučen a ove svi izbjegavaju'. No, oni čak i po cijenu da izgube status koji su imali, ne vide smisao svog djelovanja i življenja u zajednici ako to podsjeća na životinje u nekom azilu, koje nemaju hranu i pravo kretanja, ali moraju trpiti i biti zadovoljne, dok ne krepaju.

Pa, što bi kazala Cenić 'Pocrkajte onda svi ne zamjerajući se'. Njima to i odgovara, da šutimo. Svojom šutnjom, i težnjom da nam  pruže sadaku, napravili smo ambijent u kojem je sve što nigdje na svijetu nije normalno i ljudski kod nas je uredu. Pa, ako vam je uredu, onda neka Fadil i ostali zapošljavaju svoju djecu na dobre poslove, a vi ljubite guzice da biste bili kojekakvi kuriri nepismenima. Ili idite u Njemačku i perite iste nekim starcima. 

(Alen Avdić)