No, svi pokazatelji govore drugačije. Nije na prvom mjestu kada su u pitanju investicije u našoj zemlji, a nije ni matica kojoj se nadamo. 

"Samo ljudi, koliko ja znam, imaju prijatelje. Države imaju partnere, s kojima dijele konkretan cilj ili sistem vrijednosti. Ili neprijatelje. Tako da ne znam kako se to što vi zovete prijateljstvo među državama može mjeriti. Ako je ipak to moguće, onda se eventualno može pitati koliko je koja država iz svog budžeta, dakle, privatnih investicija koje i kod nas i svuda u svijetu imaju samo jedan motiv, a to je profit za investitora, izdvojila i poklonila BiH. Ne mogu reći sa sigurnošću, ali je moj utisak da bi u tom slučaju najbolji prijatelj BiH bio Japan ili Austrija, a ne Turska", kaže za Source političar Predrag Kojović. 

Ta težnja političkih lidera da nam objasne kako je Turska uprkos svemu ipak naš najbolji i najvažniji prijatelj, vjerovatno je težnja za onim što Srbija i Hrvatska predstavljaju bosanskohercegovačkim Srbima i Hrvatima. No, političar Zaim Backović navodi da se niko od spomenutih ne bi trebao nadati nečemu od matica, već raditi na svom napretku u svojoj zemlji.

"Boga mi će svi sa tih matica bježati. Ni prvima, ni drugima, ni trećima to ne donosi dobro. Gledajte Agrokor, i nemojte zaboraviti da je u rukovodstvu Agrokora 90 posto hrvatsko kućanstvo. Ako se desi propadanje, oni će ostati bez posla, pa će proklinjati. Dobrobit vam daje samo onaj ko stvara višak vrijednosti i onda nek on uzima svoju dobit, jer je dobit nastala od onog što je naplaćeno negdje vani a ne od svojih građana", kaže Backović za Source.

To što se u bosanskim gradovima proslavljaju pobjede turske reprezentacije i što se na ulicama naši građani bore za neka prava Turaka, dok ništa ne čine kako bi svoj život u BiH učinili boljim, pokazuje da Bošnjacima treba oslonac. Međutim, pitanje je imamo li ga u Turskoj?

"Ljudima je kroz političku retoriku sugerisano da nemaju samo Srbi i Hrvati starijeg brata koji se dobro tuče, nego da sad i Bošnjaci imaju velikog, starijeg, brata koji ih štiti. Naravno, da je Turska po mnogo čemu nama bliska zemlja. Otomanski trag, u vjerskom, kulturnom, kulinarskom, pa i u jezičkom smislu, je neizbrisiv u našoj sveopštoj kulturi, i ja to naslijeđe osjećam i kao svoje, jer je kao i drugi uticaji koji su nas formirali sastavni dio našeg identiteta. Ali, neprihvatljivo je naivno baviti se politikom i misliti da će Turska ili bilo koja država staviti BiH interese iznad sopstvenih", kaže Kojović.

Osim što politički lideri svakodnevno naglašavaju kako trebamo biti uz Tursku i da nam je to jedini pravi prijatelj, veliki utjecaj u stvaranju mase koja će se voditi tom teorijom, ima i Islamska zajednica BiH, koja je u uskoj saradnji sa vodećom političkom strukturom u našoj zemlji kada su u pitanju Bošnjaci. Ipak, realna slika pokazuje da Turskoj mi i nismo važni koliko se to nama servira. Rijetko se kada Turska oglašava za važna pitanja u našoj zemlji i nikada nisu građani Turske izašli na ulicu da slave neku našu pobjedu ili da podrže neke proteste koji su se ovdje održavali. 

"To što naši ljudi protestuju zbog Turske je frustrirajuće. Ne radi se tu samo o Turskoj. Čemu mi dajemo podršku, ko nas išta pita i kome je stalo do našeg mišljenja. Ko nama daje podršku? To je kao da sada Merkelova iziđe na izbore i mi sada kao protestujemo nešto, e hoćemo joj pomoći, kakve ona koristi od nas ima. Niti ćemo mi učiniti šta, niti ne učiniti podržavajući nešto. Niti nas ko pita šta, niti koga interesujemo", kaže Backović.
 
Turska nije bila prva država koja je priznala nezavisnu BiH. Za vrijeme rata od 1992 do 1995 Turska je primila veoma mali broj bosanskih izbjeglica i nije pružila nikakvu vojnu pomoć našoj zemlji.Turske investicije u ekonomiju naše zemlje su takve da uglavnom oni imaju veliku korist od nas. Kada se pogledaju ove činjenice, pitamo se u čemu se ogleda to 'prijateljstvo' i ko je kome prijatelj. Sve ukazuje da je to samo odnos dvije prodice, dvije političke partije, i ništa više. 

"Iskrenost se ne ogleda kroz riječi, nego kroz djela. Iskrenost nije to što ćemo u datom trenutku uložiti sredstva u obnovu vakufa nego u ono od čega ljudi žive. To treba posmatrati. Realno ulaganje nije u trgovini, to je izvlačenje kapitala. Realno ulaganje je stvaranje mjesta gdje će ljudi stvarati kroz proizvod. Recimo tvornica Bira propada. Bekov proizvod možete kupiti na svakom ćošku, ali se stvara negdje daleko od BiH. Da se ovdje radi samo jedan dio to bi značilo mnogo. Pa na primjer, vozila Hyundai mi ovdje uvozimo iz tvornice u Turskoj. Zar ne bismo mogli makar auspuh ovdje da se pravi i montira. Treba reći šta su realne investicije.  Kad podvučeš, mi smo izvezli milion a uvezli pet miliona, bilans je dakle minus četiri miliona. Sve je jasno", navodi Backović.

Dakle, u onom što je najvažnije za našu zemlju nema Turske. Ko nam je zaista najbolji prijatelj, teško je sa siguršnoću tvrditi, ali Njemačka, Japan i Austrija sigurno ulažu više od ove koja nam se nameće kao prvi izbor. 

(Alen Avdić)