Međutim, mi vam donosimo priču o jendom neobičnom i manje poznatom, no sigurni smo da će uskoro i oni dobiti svoj prostor na širem teritoriju od onog na kojem su sada. U Bratuncu smo pronašli porodični bend. 

"Bend je nastao sasvim slučajno, stvarno ništa nisam planirao po pitanju toga. Stariji sin Mirko (14) je jednom prilikom izrazio želju da mu kupim gitaru. U početku sam to shvatio da je u fazi kao i sva druga djeca koja hoće sve da probaju, a kako sam i sam prije osnivanja porodice svirao bas gitaru, moram da priznam da sam se onako lukavo i tiho radovao. Čim sam vidio da ima talenta, ja sam ubrzo kupio i drugu gitaru. Moj stari drug Bogdan Prodanović, gitarista u bendu Gnijev Anđela, mi je pritekao u pomoć i zauzeo se da Mirka povremeno „stručno“ uvede u prve korake gitare.Tako je Mirko počeo da vježba skale, pentatonike, i već je počeo da uživa u tome. U međuvremenu se javlja i njegov mlađi brat Đorđe (10) i insistira da mu se kupe bubnjevi. Iskreno, zaprepastio sam se, jer znam koliko košta jedan skroman set bubnjeva. Da prelomim, pomogao mi je takođe jedan prijatelj, Adel Hrustić, bubnjar iz Arka benda. Jednom je stavio Đorđa za bubanj na jednoj svirci i posle toga mi rekao „Kupuj kako znaš“. Nisam imao novac, ali sam imao rođaka-brata koji je također bubnjar, Dušan Matić- Gnijev Anđela, poklonio je svoje stare bubnjeve Đorđu.Tad sam vidio da se nešto dešava, ali nisam ni slutio da će dječaci da i mene ponovo vrate u svijet muzike, svijet Rock and Roll-a. Morao sam pristati, da ne bi svoj talenat rasipali samo oko kuće i po nekim bezveznim školskim priredbama. Zvanično smo bend napravili u januaru 2016., kad smo dokupili šta nam je falilo na bubnju. Mirko i Đorđe su djeca, kako i odakle početi, ni sam ne znam kako sam uspio da od svega toga oformim bend", kaže otac i frontmen benda Rajko Ostojić za Source.



U kući se kaže oduvjek slušao rock. Mirka su kao bebu nesvjesno uspavljivali uz Halforda.

"Djeca u glavnom vole da slušaju šta i njihovi roditelji. Đorđe je u jednom periodu krišom počeo da sluša Ramstein, mislio je da to tatu nervira što je muzika malo agresivnija. Malo je djece danas koji slušaju takvu muziku i ponekad mi je žao što nemaju sa kim da podijele zadovoljstvo kad izađe nečiji dobar album. Rock muzika neće prestati da postoji, dok god ima ljudi koji je poštuju i vole. Ja sam u nekim momentima krivio i medije koji ne ističu dovoljno tu kulturu, ali sam shvatio da su dosta štete rock muzici doprinijeli neki rock muzičari, koji pokušavaju da unesu neke bespotrebne inovacije i gluposti u rock stvralaštvu, pa to isto pretvore u smeće koje ni rokeri ne mogu da slušaju a kamoli da pridobiju nove generacije. Nadam se da moji dječaci neće biti takvi, u rock muzici nema kompromisa i nema klepanja komercijale. Ili si roker ili nisi", navodi Rajko. 

Rajkov najbolji drug Slaviša Paunović je dobio zadatak da smisli ime bendu, i on je rekao neka bude „Infuzija“. Rock sceni treba oporavak i osvježenje, a 'Infuzija' asocira na lijek koji se putem krvi dobija, tako i rock scenu treba direktno u krvotok liječiti. 

"Nemamo svu opremu, još ponešto mi fali. Kupovina opreme ide malo sporije jer je skupa. Nismo imali puno nastupa, ko nas pozove mi i sviramo. Mirko i Đorđe su itekako sposobni da iznesu svirku kakvu želite, a 'Infuzija' ima dovoljno repertoara da možemo svirati bilo gdje i koliko god. Možda se nekom čini da to što su djeca da ne mogu svirati, ali kad stanemo na binu oni nisu više djeca. Tako su ozbiljni u tom poslu, da se nekad i sam zaprepastim. Zadnji nastup smo imali na 1. Rock Festivalu u Bratuncu", kaže Rajko.



S obzirom da vježbaju u kući, u sobi od 12 kvadrata, komšije su veoma tolerantne i zahvalni su im na tome. Mnogi vole da ih slušaju dok vježbaju. 

"Snimili smo jedan mini album „Život je dar“, uz pomoć Stefana Braunovića, on je došao iz Podgorice da bi snimio naš materijal, i to je bio pečat na naš ozbiljan rad. Album ima šest pjesama. Mi pišemo tekstove i pravimo aranžman. Imamo još šest pjesama koje svakako planiramo snimiti, ne mirujemo i želimo da imamo svoje stvari, da jednog dana sviramo samo svoje pjesme. Sada čekamo 20. juli, kad ćemo nastupiti na Demofestu koji se održava u Banja Luci. Uspjeli smo ući među 50 takmičara tog festivala od prijavljenih 471 bendova iz čitave bivše SFRJ. Ponosan sam na moje dječake zbog toga. Jedna naša draga prijateljica je jednom prilikom zezala Đorđa, pitala ga je 'Gdje ćeš svirati sa 30 godina kad sa 10 sviraš na Demofestu' ", priča nam Ostojić.

Mirko završava osmi razred osnovne škole, a Đorđe četvrti. Oba su odlični učenici. 

"Meni je škola na prvom mjestu. U školi sam odličan i primjeran učenik. Školski drugovi me vole kao i ja njih, ali ne zbog toga što sviram, već zato što smo dobri. Iz svoje kuće nosim skromnost kud god da krenem. Stvarno se trudim da u školi ne ističem to što sviram gitaru i pjevam, da ne bi pomislili da se pravim važan. U školi sam samo još jedno dijete kao i svi drugi. Kad završim školske obaveze, onda dolazi na red moja omiljena stvar u kući- gitara. Vježbam, skidam pjesme, a onda ostatak vremena je druženje sa društvom. Imam vremena za sve, ali u principu dan mi je kvalitetno ispunjen. Sad ide i školski raspust, onda ide kupanje na Drini,više svirki i više druženja", kaže nam mladi Mirko.

Otac im uvijek naglašava da je škola na prvom mjestu, a da za sve što vole mogu pronaći vrijeme ako se dobro organiziraju.
 
"Često puta im ističem da moraju da uče i da postižu dobre rezultate u školi. Ukoliko bi popustili u školi, prva stvar za koju bi neko tamo u školi rekao, bilo bi da sam ja odgovoran što sam ih uvukao u svijet rocka. I sami znate da rokere niko ne smatra za ozbiljne ljude, uvjek kače neke predrasude, e mi smo tu da razbijemo predrasude ljudima. Ja nisam zaposlen, ali radim šta stignem, često to budu najteži fizički poslovi, ali to me ne spriječava da sa mojim sinovima vrijedno vježbam. Moja supruga je naša najveća podrška. Ljudi se prvo zapitaju kako podnosi buku, a ona stvarno uživa. Kad nešto radi po kući, dok mi sviramo ona đuska, pjeva i uživa. Mirko joj povremeno kupi po neku knjigu i u svakoj napiše posvetu tipa 'Za sve glasne rifove koje trpiš zbog nas'. Jednostavno zna da je kupi. Ona je zajedno sa nama u ovome, bez nje ne bih imao ovakve sinove, rodila mi je bend", kaže Rajko. 

(Alen Avdić)