Međutim, ponovo kada vidimo jasne podatke o primanjima državnih uposlenika, na ovom ionako jako toplom vremenu, malo nam fali da završimo u bolnici. 

Kako stare izreke kažu, neke je stvari bolje ne znati. Jer, bez obzira na sve, kako bi to kazao Branković, ipak je po zakonu, i tu svaka priča završava.

"Naravno da su to visoka primanja, s obzirom na kontekst u kojem deluje BiH. Znate da su plate ustavna kategorija, a ja sam jedan od onih koji se zalagao za  smanjenje plata, i dalje se zalažem. To su plate koje su vezane za izborni proces. Dakle, vi se stavljate na otvoreni prostor i pitanje je hoćete li biti birani. Za mene je važnije kako opravdavamo tu platu", kaže za Source zastupnik Martin Raguž. 

Ne spore da su im primanja visoka, ali se nijedan nije odrekao dijela novca. Kao na primjer Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, koji je otpisao pola plate. Koliko god to vama bilo populistički, meni je pozitivno. Uzeli su dakle sve na šta imaju pravo, iako u  retorici podržavaju smanjenje. 

"Ja imam redovnu platu kao poslanik. Ja smatram da su plate visoke, s obzirom na situaciju u zemlji, ali znam da ima onih koji puno više zarađuju od tendera, a bliski su političkim strankama. Jednu godišnju platu poslanika zarade na jednom tenderu. Kada biste vidjeli koliko ljudi uzimaju poslova u javnim preduzećima, onda biste znali da su neprikazana primanja puno veća do ovog što mi imamo, ali se slažem da plate jesu velike", navodi za Source zastupnik Sadik Ahmetović.

Martin Raguž prima mjesečno oko pet i po hiljada maraka, a na osnovu prvih pet mjeseci ove godine je dobio 28890.55 KM. Sadik Ahmetović ima za stotinjak maraka veća primanja od Raguža, i dobio je 29023.13 KM. Primanja Zaima Backovića su također u ovom rangu, pa je i on uzeo 28034.15 KM. Dakle, na osnovu jednog mandata postaju milioneri. 

Čime ste zaslužili?

"To je jako visoka plata, ali je nisam ja odredio. Ovi iz RS-a i Hrvati ne daju da se o tome razgovara. Uopšte ne bih imao problem da se smanji plata. U odnosu na ostale poslanike, radio sam više od 60 posto poslanika. Postoji izvještaj koji kaže da sam najaktivniji zastupnik. Ne govorim da je to zasluženo, i plata se ne određuje na taj način. Možda sam ja zaslužio i više. Ja znam šta radim i koliko sam radio. Ko je radio Zetru, Unisove nebodere, Skupštinu, Holiday In, RTV. Puno je u ovom gradu onog što sam ja radio. Ja se zalažem da se poslanici plaćaju po efektu rada, ali to nema šanse protiv ovih iz RS-a i Hrvata", kaže za Source zastupnik Zaim Backović. 

Nije mi jasno zašto bi nabrojano  trebalo biti zasluga tako visokih primanja, jer ima mnogo onih koji su ovoj državi dali više i sve od života, pa danas rade za 500 KM mjesečno, ili su beskućnici. Međutim, stanje je sada takvo do izbora, da ga jednostavno moramo prihvatiti, jer smo im mi i dali priliku da godišnje zarade ono što mi nećemo za cijelog svog života. 

"Čime sam zaslužio? Ako kažem da sam otišao u Srebrenicu pod transporterima 2000. godine zbog države BiH, za platu od 300 maraka, a poslije toga se počeo vraćati narod, pa tada nisam pitao kolika će mi biti plata. Ovu platu ja nisam sebi odredio, ali mislim da je velika. Ja radim svoj posao odgovorno. Nisam u talovima, nisam blizak ni sa kim, ne zloupotrebljavam državu. Ja bih pristao da je upolovimo", kaže nam Ahmetović.

Jedino objašnjenje je dakle, da nisu oni izabrali da primaju toliko, ali da sasvim uredno obavljaju svoj posao, samo mi ne primjećujemo da nam teče med i mlijeko. 

"Ne radi se ovdje o tome jesam li ja to zaslužio. Ne odnosi se ona na mene osobno. To su pravila koja je neko drugi utvrđivao. Ja se trudim da svoju odgovornost vršim dostojno. Moje je da budem odgovoran zastupnik. Ja mislim da se tako ponašam čitav život", kaže Raguž.

Dolazak na sjednice, dizanje ruke i poneka rasprava, je po njima, odgovorno zarađena svota od pet do šest hiljada maraka. Mi ćemo probleme sami rješavati, raditi na crno za mizeriju i dizati kredite u bankama. 

No, moram naglasiti da primanja spomenutih zastupnika nisu najveća kada su u pitanju parlamentarci. Bariša Čolak ima primanja u iznosu od šest do sedam hiljada maraka. Đonlagić iz SBB-a uzima više od šest hiljada mjesečno. Tu su sa iznosom blizu i Borjana Krišto, Ognjen Tadić i tako dalje. No, vjerovatno upoznati sa objavljenim podacima, nisu nam se htjeli javiti na telefon, iako se u drugom slučaju uredno čujemo. Kao što nam je i Šemsudin Mehmedović rekao da on tu nema šta komentarisati i spustio slušalicu. Još jedan pokazatelj odgovornosti vrijedne oko sedam prosječnih mjesečnih plata. Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, prosječna isplaćena neto plata u Federaciji BiH, za 2016. godinu, iznosi 839 KM. 

Kada je u pitanju Predsjedništvo BiH, u periodu od januara do maja, najplaćeniji je bio Mladen Ivanić koji je dobio 29.299,32 KM. Na drugom mjestu je Dragan Čović sa 29.281,27 KM. Bakir Izetbegović je dobio 28.517,00 KM iz budžeta BiH. 

Mi ih plaćamo, mi im obezbjeđujemo luksuzne automobile, pratnju, vikendice, voćnjake i farme, ljetovanja na egzotičnim destinacijama. Djecu im šaljemo na studije u inostranstvo, a njihovim suprugama obezbjeđujemo direktorske pozicije. Njihovoj rodbini pružamo priliku da rade u državnim institucijama, a mi čekamo na birou, plaćamo za radno mjesto ili bježimo iz države. Sve smo im dali, a oni nam na poručuju da trebaju još. Da uzmemo kredit, jer im je zafalilo. Kažu nam da nije važno naše mišljenje, jer smo samo žiranti. Ako se pobunimo, napraviće nam pakao od života novim zakonima. Ma, ne smijemo ni da pitamo za platu. Kako se usuđujemo, kažu. To je plata poslanika, šta je tu čudno. Znate li vi šta je poslanik? Jeste li svjesni koliko ti poslanici krvi ispišaju u svom mandatu za taj milion maraka. Znate li vi šta su sve uradili za ovo vrijeme. A zamislite tek šta su postigli na primjer Džaferović, Genjac, Majkićka i drugi, koji su pola svog života proveli u poslaničkim klupama. 

Kao što rekoh na početku, sve mi ovo znamo, ali ne činimo ništa, što je najgora opcija. A vrijeme je, posebno pred izbore koji slijede, da tražimo i zahtjevamo da nam pokažu račun. Da nam objasne koliko košta njihovo telefoniranje, dopisivanje, čačkanje nosa i spavanje u toku sjednica. Da razmislimo kome dajemo priliku da zarađuje hiljade i milione preko naših leđa, dok mi u pekari ili kanalu rintamo za paket namirnica.  Ne smijemo reći kako nas ne zanima i kako je sve ovo normalno. Ne smijemo vjerovati nemogućim krupnim obećanjima, kad ni mala, moguća, nisu ispunili. Ne smijemo vjerovati u nova razmišljanja, ako su nas ti isti deset i dvadeset godina u crno zavijali. Ne smijemo svoj glas prodavati za paket prehrambenih artikala ili deset maraka, a oni će za četiri godine nerada i drskosti dobiti milion. Ne vjerujte svakom ko vam uđe avliju i rukuje se s vama. Razmislite o tome gdje je bio do sada i šta je napravio. 'Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada', nek vam je u glavi. I na kraju, ono najvažnije,  ne vodite se nacionalizmom i religijom, jer svi ti patriote i zagovarači nacionalnosti, su oni koji nas lažu godinama i ne poštuju ni državu ni religiju. Nama pune glavu, a oni se dogovoraju bez ikakvih problema oko podjele fotelja. Upotrijebite razum. Pažljivo slušajte šta govore i poručuju, izaberite sebi bolju budućnost. 

(Alen Avdić)