Nemilosrdnoj majci je dijete oduzeto i petogodišnja djevojčica se nalazi kod oca, gdje će trajno i ostati. 

Snimak zlostavljanja, koji je poslužio kao dokaz maltretiranja djeteta, je nastao u avgustu ove godine, a na njemu se vidi kako majka bez imalo milosti papučom svuda po licu i tijelu udara kćerkicu jer je poderala obuću, dok ona neprestano plače i brani se uz povike "nažuljala me je". 

Je li moguće da majka ovako udara petogodišnju kćer? Dijete koje je ona rodila i koje je tek postalo, zbog banalnog razloga. 

"Mislim da se u ovom slučaju radi o majci koja ima ozbiljne emocionalne probleme. To nije nastalo odjednom. To što je ona uradila svom djetetu ima dužu genezu i historiju. Morali bi  preispitati njenu prošlost i način na koji ja ona odgajana i sve uslove u kojima je odrasla. Smatram da je vrlo upitno mentalno stanje majke. Mislim da je uredu što joj je dijete oduzeto. Ako treba dijete spašavati od roditelja, onda je najlogičnije da ga neko spasi", kaže za Source.ba psiholog Marko Romić. 

Ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju i uglavnom je veliki dio stanovništva na strani zakona i opravdavaju oduzimanje djeteta i kažnjavanje majke. Međutim, kako nijedna priča nije jednostrana, i u ovoj ima onih koji smatraju da djecu ipak treba odgajati batinama.

"Ja nikada nisam vidio slučaj da je neko batinama napravio čovjeka. Vidio sam mnogo više slučajeva kada zbog batina djeca toliko mrze roditelje da požele da ih nema i da su mrtvi. Kod nas jeste rasprostranjeno mišljenje 'batina je izašla iz raja', no djecu treba odgajati drugačijim metodama. To znači puno strpljenja, razuma, razgovora. Imao sam primjera u komšiluku, i gledao kako neki roditelji do krvi tuku svoju djecu i uglavnom je posljedica bila da su ta djeca mrzila svoje roditelje", navodi Romić. 

Koliko kod mi raspravljali o tome da li je batina ispravna ili ne, ipak treba prvo razmisliti o kakvoj batini se radi. Ovo što se navodi u slučaju majke iz Kladuše nije batina, to je najbrutalnije zlostavljanje djeteta. Niko, ma koliko bio zagovornik šipke ili oštrijeg tona, kao metode koju je i sam prošao i na kraju izrastao u upješnog čovjeka upravo zahvaljujući toj šipci, ne bi smio opravdati ovaj slučaj. 

"Kroz historiju imamo tu priču 'Eh kada sam ja bio dijete, kako su me tukli', i svi to ponavljamo, i moj deda je, i moj otac, i ja, i vjerovatno će još dugo toga biti. No, vremena se mijenjaju i tako se mijenja odnos prema odgoju djece. Međutim, može se reći i da su djeca danas dobra kakvi su roditelji. Roditelji danas iz raznih razloga ne obavljaju dobro svoju ulogu, neki zato što ne znaju i nisu naučeni, neki su pritisnuti nedaćama ekonomskim i socijalnim", kaže Romić. 

Ako roditelji reaguju, onda su nasilni. Ako dijete napravi neki problem ili pobjegne od kuće, onda kažu da roditelji trebaju batinu upotrijebiti kao odgojnu metodu. Kako postupati s djecom koja ne poštuju autoritet ni u kući, ni u školi, niti bilo gdje? 

"Pa, postoji i to da su neka djeca, kao što stari kažu 'rođena naopaka'. Međutim, ja sam više sklon vjerovati tome da je odgoj i uticaj roditelja, sredine, vrtića presudnije. Bilo je nekoliko slučajeva gdje djeca pobjegnu od kuće. Tu treba prvo pitati se zašto su to uradili. Zašto je u njima bio toliki strah. Ja mislim da nisu se plašili i bojali nečega ne bi ni pobjegli. Mnoga djeca danas nemaju razvijeno samopoštovanje i dovoljno je da se dogode banalne stvari da oni sebe kažnjavaju, pobjegnu od kuće ili urade još neke gore stvari", navodi psiholog Romić za Source. 

Mnogi roditelji danas kažu da ne znaju šta raditi sa djecom, jer su bezobrazna i ne poštuju nijednu riječ. No, psiholozi smatraju da ako roditelj ne  zna šta će sa djetetom od tri, sedam ili 12 godina, nije problem u djetetu, već u roditelju. Sigurno je jadno, batine, posebno ovakve kakve su se mogle vidjeti u spomenutom slučaju premlaćivanja djeteta u Kladuši, zasigurno nisu nešto što se može opravdati po bilo kojoj osnovi, i svaka osoba zdravog razuma  bi trebala osuditi ovakvo ponašanje roditelja. A šta je najpametnija metoda i kako najispravnije pristupiti odgoju djeca danas, teško je znati, no razgovor pomaže u svemu kažu psiholozi. 

"Ne smije proći nijedan dan, doslovno nijedan, da se djetetu ne posveti barem 15 minuta i da ga se pita kakvi ga problemi muče, šta je radio i gdje je bio. Ne mogu samo biti kritike zašto nije umjesto četvorke dobio peticu ili slično. Dakle, razgovarati sa djecom svaki dan i pitati ih šta vole i šta ne vole, šta ih nervira ili muči. Razgovor i posvećenost djeci rješava sve probleme. Ne smijemo govoriti kako nemamo vremena, za djecu moramo pronaći vrijeme", kaže na kraju Romić.

(Alen Avdić)