Ljudi odoše!: Od pet radnika, četiri su otišla i firmu smo zatvorili. Najmanje 20 meni bliskih ljudi je napustilo zemlju
Tokom prethodnog mandata, hiljade i hiljade ljudi je napustilo našu zemlju u nadi da će sebi obezbjediti bolju budućnost negdje u inostranstvu. Statistike to pokazuju, no političari često znaju kazati da su informacije izmišljene. Da stanje nije toliko ozbiljno.
Poslije izbora 2018. o odlasku se govori više nego ikad. Razočarani rezultatima i životom, pakuju se cijele porodice. Bolji posao i veće plate su glavni razlog za polazak.
"Definitivno ljudi odlaze. Od pet naših tehničara, četiri su spakovala kofere i otišli. Ljudi su otišli jer im plata nije dovoljna. Cijena rada je srozana i za ta deficitrana zanimanja. Firma se morala ugasiti. Devet godina smo vrlo ozbiljno radili, ali propade sve. Oni koji su završili srednju nisu imali praksu i ne znaju da rade. Ljudi kada izađu s fakulteta oni ne znaju ništa. U tome je problem. Oni s fakultetom koji znaju praksu, oni neće da rade za 800 maraka, jer im je to ispod časti. Ja to i razumijem. Problem je što ljudi ne znaju da rade. Oni koji znaju otišli su da svoje znanje unovče. Država ne stoji iza firmi, spuštena je cijena rada, zato što ljudi rade u podrumima. Rade na crno. Firmama je teško naplatiti račune, a ljudi nezadovoljni platama. Sigurno je da radnici odlaze, jer mi smo se ugasili", kaže nam Igor Kremenović, radnik koji je vodio banjalučku štampariju “Europress studio”.
Medicinski radnici su bili glavna kategorija radnika za odlazak u strane zemlje, no sada odlaze i svi ostali, jer ovdje ne vide perspektivu.
"Iz mog okruženja otišli su fizioterapeuti, kuhari, čak i konobari. Najlaške je biti konobar, to se može naučiti za par dana, ali čak i to zanimanje nam nedostaje. Kako sada radim distribuciju pića, vjerujte da sada imam deset slobodnih mjesta za konobara. Nema ih. Nude se plate od 700-800 maraka do hiljadu. Nema kuhara. Moj brat je otišao u Australiju da radi kao kuhar. Najmanje 20 meni bliskih ljudi je otišlo vani. Da ne pričam kako odlaze varioci i zanatlije, koji su ovdje srozani totalno, a gore su veoma cijenjeni. Ja imam opciju da odem u Švicarsku, ali neću. Kada neko kaže da odlazi, ja ga pitam šta je ovdje uradio. Da li se nekad pobunio. Potrudio. Razumijem one koji su gladni, one koji bi stekli obrazovanje i vratili se ovdje, sve ostalo je nedovoljno dobar razlog. Malo se bunimo. Malo se borimo. U Francuskoj podignu školarinu za sto eura, njih sto hiljada izađe na ulicu i političari se povuku. Kod nas ponovo poskupi gorivo, dođe Emir Kusturica i kaže da je Banjaluka selendra,i svi se odmah bave Kusturicom. Nikog ne zanima što je poskupilo gorivo. Valjda to rade smišljeno, poskupe, pa izađe neka budaletina da zataška stvar, jer narod je željan senzacije. Razočaran sam u ljude", navodi Kremenović za Source.
Igor kaže da nam ne mora biti ovako ako se borimo. Sve dok ne shvatimo da mi sebi krojimo život i sve dok ne počnemo razmišljati o sebi i svojoj egzistenciji na taj način da one koje plaćamo stalno ispitujemo, ispravljamo, bunimo se i ne damo da nam uvode poskupljenja po svom nahođenju, neće nam biti bolje. Sve dok politiku i političare koji nam kroje svakodnevnicu ne stavimo u fokus svog razmišljanja i djelovanja, nećemo vidjeti napredak. I dok sami ne krenemo u akciju. Ne čekati na druge. Tako nam vrijeme prolazi.
"Ja sam po struci carinski tehničar. Radio sam u osiguranju, pa sam radio prodaju vozila, zatim u servisu računara, pa u štampariji, a sada radim distibuciju pića. Ima svega 30 godina. Ima posla. Možda nije dobro plaćen, ali radi i trudi se da dođeš do bolje plate. Kako sam je kao carinski tehničar mogao da radim sve ove poslove, tako mogu i ostali. Da sam čekao da budem carinik, ja ne bih sada imao jednog dana radnog staža. Bio sam turistički u stranim zemljama, obišao sam 21 zemlju, ja ne želim da me smatraju nekim jugovićem, i da me gledaju kao da sam došao iz Afrike i imam rogove. Neću da budem trećerazredno biće. Moj kum je otišao u Švicarsku i šefica mu je nacista. Dao je otkaz jer mu je šefica nacista. Taj život nije namijenjen nama. To su roboti", priča nam Igor.
(Alen Avdić)