Postoje mnoge inačice ove vještine, što dovodi do različitih pristupa. Škole za džiju-džicu (Ryū, 流) uglavnom koriste sve oblike tehnika hvatanja (bacanja, uvrtanja, poluge na zglobovima, zadržavanja, privođenja, preusmjeravanja, gušenja i udarce rukama i nogama). 

Jiu jitsu je praktična vještina sa maksimumom efikasnosti, koja ne zahtjeva fantastičnu snagu i fleksibilnost, koja se ne krije pod velom misticizma i psihologije, već se zasniva na realnosti sukoba bez ikakvog preuveličavanja.


Dvorana u kojoj se vježba džiju-džicu zove se Dojo (dođo). Prilikom ulaska u dojo potrebno je da se učenici poklone u znak poštivanja onog što se uči. Ljudi koji vježbaju džiju-džicu obično se nazivaju džiju-džicuke. Džiju-džicuke vježbaju u vrsti kimona koja se zove džudo kimono. Da biste mogli da učvrstite kimono potrebno je da imate obi (pojas), čija boja odgovara džiju-džicukinom rangu.


Treninzi su svake sedmice, a naglašeno nam je da su svi dobrodošli. Od omladine do onih nešto srarijih. Kod čovjeka koji se ovom borilačkom vještin om bavi više od 20 godina, vjerujemo da ćete uživati u rekreaciji, ako zna možda i u novoj borilačkoj vještini koju ćete upoznati.

Željko Stjepanović, majstor i trener kluba koji se nalazi u Centru za edukaciju, sport i rekreaciju "Safet Zajko". Informacije potražite OVDJE. Pozdravio nas je i poželio nam ugodan boravak u sali u koj smo snimali materijal za prilog. Sve informacije o treninzima saznajte lično u centru "Safet Zajko".

NOVINAR: Amer Mujezinović
SNIMATELJ I MONTAŽER: Kenan Ćemo