Napustio je klub bez puno buke i dizanja prašine, jer bitno je biti kapiten i kad traka nije na ruci
Sve navijače FK Željezničar jučer je, u najmanju ruku, iznenadila vijest da kapiten Plavih Aleksandar Kosorić napušta Grbavicu. Kako su rekli iz Doline ćupova, ugovor je raskinut na zahtjev Kosorića, a klub mu je izašao u susret, zbog svega onoga što je on uradio u plavom dresu.
Iako je u nekoliko navrata mijenjao sport, malo košarka, malo borilački sportovi, ipak, Aco se uvijek vraćao fudbalu. Bila mu je to oduvijek i glavna i sporedna stvar na svijetu. U svojoj karijeri je promijenio nekoliko klubova, a sve je počelo kada je imao samo šest godina u klubu Romanija sa Pala, gdje je bio u mlađim selekcijama. Nakon toga, u kadetima sa 16 godina je potpisao za Slaviju, odakle i kreće njegov seniorski put. Njegov idući klub je bio Partizan, s kojim je osvojio i duplu krunu. Igrao je još i za Rad iz Beograda, Radnički Kragujevac, Erbil Irak, te Radnički iz Niša.
A onda je u julu 2014. došao na Grbavicu, obukao plavi dres i tada ostvario svoj dječački san. Iako je igrao u mnogim klubovima i kako kaže u svakom je doživio neke predivne trenutke, ipak uvijek je isticao kako se u Željezničaru najbolje osjećao.
''Za svaki period, u svakom klubu me vežu neke lijepe uspomene, ali kažem, i nije neka patetika, zaista u Željezničaru mi je najljepši osjećaj, gdje sam došao do kapitenske trake, gdje smo pobijedili jednog Ferencvaroša i još mnogo drugih stvari, koje čine čovjeka sretnim i što ništa na svijetu ne može to zamijeniti'', izjavio je jedne prilike Aleksandar Kosorić.
Aco je od prvog dana i prve utamice sviju kupio svojom borbenošću i požrtvovanošću, te je postao veliki miljenik navijača. Zato, samo pola godine nakon njegovog dolaska u redove Plavih, klub mu je iskazao povjerenje i nakon odlaska Marijana Antolovića, na njegovu ruku ''stavio'' kapitensku traku, a on ju je s ponosom i dostojanstvom nosio sve ovo vrijeme.
''Nadam se da ću opravdati povjerenje uprave i navijača, koji u meni vide vođu tima'', kazao je tada Kosorić. Ali i svaki put iznova ponavljao i davao do znanja koliko mu znači biti kapiten najtrofejnijeg kluba u BiH.
''Osjećaj je neopisiv, nema novca kojim se može kupiti to. Svakako da je to jedna dodatna obaveza kako da se ponašam na terenu, ali i van njega, treba da predstavljam klub u najboljem svjetlu'', govorio je često Aco.
U martu ove godine u Kup utakmici protiv Borca, Kosorić je zadobio tešku povredu glave, pa je sve iduće utakmice igrao sa maskom na licu. Iako je od tada bio u nekom padu forme, malo ko mu je to zamjerao, jer i tada je Aco bio pravi kapiten, vodio svoju ekipu kroz lake i teške periode.
Uvijek skroman i dostojanstven kako i priliči jednom vođi tima, Aco je rijetko kad koristio prilike da se javno pojedinačno ističe i medijski eksponira. Tim mu je uvijek bio ispred i iznad svega. A koliko su ga igrači i navijači cijenili dokazuju i sada, nakon njegovog odlaska, kada mu se na društvenim mrežama zahvaljuju za sve što je uradio u plavom dresu...
Na početku sezone, Aco je rekao kako Željo kao najtrofeniji klub u državi uvijek ima isti cilj, a to je osvajanje duple krune.
''Cilj je jasan, to je dupla kruna. Na početku svake sezone to je cilj, a Evropa je nešto utješno što može da dođe na kraju za klub kao što je Željo. Od početka idemo u nove pobjede, idemo ka tom cilju i na kraju ako Bog da da podignemo taj pehar'', kazao je on pred početak ove sezone.
Sada je zimska pauza, Željo je na trećem mjestu, iza Zrinjskog i Sarajeva, a svega nekoliko bodova ih dijeli od podizanja tog pehara. Čak i ako ga osvoje, Aco neće biti tu da ga kapitenski podigne u zrak, ali poznavajući njega, definitivno će ga proslaviti, jer ima tu njegove zasluge i njegove zaostavštine.
Čak i u svom odlasku se ponio dostojanstveno, gospodski i bez dizanja prašine. Baš kako priliči jednom kapitenu!
Novinar:
Amila Alijagić