Tako je 2. aprila 1992. počeo Dnevnik najmlađi urednik Dnevnika u Jugoslaviji, voditelj posljednje emisije u shemi Jugoslovenske radio-televizije, simbol televizijskog novinarstva u BiH, čovjek kojeg su mnogi lomili, ali nisu slomili - Senad Hadžifejzović.

A sada, s obzirom na to da, kako kaže, taj rat još uvijek traje, velika želja mu je da ga odjavi i nada se da će to i uraditi do kraja svoje bogate novinarske karijere.

''Taj 'naš' rat se samo proširio, a po istoj matrici se odvija i u svijetu: zavadi, naoružaj, razdvoji, etnički očisti i podijeli, a onda vladaj tim plemenima... Dao Bog da ga ikada odjavim'', rekao je Hadžifejzović za Source portal.

U našoj državi možda i najnepopularnija stvar koju možete uraditi, koje god struke da ste i ko god da ste, je svakako izraziti svoje mišljenje, reći ono što vas boli, što vam smeta, što vas ljuti. ''Neka, nemoj ti, šta te briga. Radi svoj posao i šuti''. Pa se onda jako puno ljudi vodi time, šuti, radi, ne vidi, ne čuje i ne priča.

Problem nastaje kada je ta osoba novinar, kojem u opisu posla stoji da mora biti sve suprotno od gore navedenog. A onda mnogi dođu u dilemu. Da li šutjeti, saviti kičmu i biti miran, živjeti mirno, bez puno stresa, nerviranja ili gubljena živaca, ili biti neko ko će glasno, jasno i argumentovano ustajati protiv svega što je loše i što nas sistemski i sistematski uništava. 

Mnogi su se nažalost odlučili za prvu opciju, ali ne i Hadžifejzović, koji je zbog svoje istine, svog karaktera i prije svega profesionalnosti, cijeli život se susretao sa susupenzijama, otkazima, prijetnjama, pokušajima da ga se potkupi, tjeranja da priča ono što ne misli.

No, on o tome jako rijetko priča, jer smatra da je to dio njegovog posla.

''Svega je tu bilo, i opasnijeg od svega što me pitate, mnogo opasnije, ali rijetko sam o tome pričao. Jednostavno, svaki posao ima svoj rizik, pa tako i novinarstvo. Probali su svašta, kupiti, natjerati, utjecati,  i još puno gorih stvari. Ali davno su odustali od direktnog pokušaja utjecanja, a onda od osnivanja FACE-a prešli su na jednostavnu metodu - uništi mu televiziju'', govori Hadžifejzović.

U ovome poslu, Senad Hadžifejzović je ''stari vuk'', doduše više vuk, nego star. Bio je novinar i glasno iskazivao svoje mišljenje, kada to nije bilo nimalo popularno. Novinar je i sada, kada je reći svoje mišljenje, još nepopularnije. A od tada do danas, promijenilo se - SVE.

''Sve se promijenilo. I novinarstvo i poimanje zanata i politika, koja je postala gazdarica novinarima. Novinari umjesto da budu na ugodnom i povlaštenom položaju, iznad politike, oni su se stavili u njenu funkciju. Nema tu novinara 'starog kova', naš zanat ima svoja pravila, ili si novinar, ili si sluga. Do skora, a ostalo ih je sasvim malo, novinari su bili vrlo obrazovani, sveznalice, arhivari nevjerovatnih i čudnih podataka, radoznali, istraživači, hrabri, karakterni, ljudi sa stavom i mišljenjem iza kojeg stoje. Bili su nekako zdravo ambiciozni, takmičarski raspoloženi, ulazili u konkurenciju, bili su fer, solidarni i poštovali one koji su nešto veliko i važno postigli u profesiji. Bili su kritičari sa dobrom namjerom'', objasnio je Hadžifejzović.

Pored svega već navedenog, svih kvaliteta i sposobnosti ovog novinara, on je kroz svoju karijeru bio mentor velikom broju novinara u nastanku, koje je želio naučiti da to budu na pravi način. Da se ničega ne boje i da imaju slobodu, koja danas toliko nedostaje, koje se ljudi boje, a opet su je željni. Vođen time, otvorio je svoju televiziju, jer već je prošao sve što jedan novinar može proći, a takav je da uvijek teži nečem višem i većem. Takav je da nikada neće stati i odustati, takav je da isti taj entuzijazam želi prenijeti na mlade ljude. Eto, zato i baš takva FACE TV.

''Mnogi iz svih generacija kojima sam srčano i nesebično pomagao i učio ih, bili su takvi, pa su se uglavnom promijenili, ili ušutjeli, ili napustili novinarstvo. Ostalo ih je još nekoliko i nadam se da ćemo ih ''napraviti'' još nekoliko'', kazao je Senad za Source portal, te svim mladim ljudima uputio savjet kako uspjeti u ovom poslu.

''Da budu profesionalni, da nauče zanat, da ne budu potkupljivi, da budu iznad politike, interesa, stranaka, lidera i da stalno uče, čitaju, prate, analiziraju, povezuju situacije. Da budu svoji i nikako i nikada nečiji. Rekao sam već da su političari vozovi koji prolaze, ne treba se kačiti za njih, jer ko god se zakačio završio je s tim vozom na slijepom kolosjeku, ili se urušio u provaliju na kraju pruge''.

No, kakvo god da je stanje u bh. novinarstvu, možemo se pohvaliti i zaključiti da je u BiH dosta više nezavisnih medija, nego je to slučaj u zemljama regiona. Hadžifejzović na to kaže:

''Ima više nezavisnih pojedinaca. Uvijek smo u svemu imali bolje pojedince od komšija i susjeda, ali smo slabi timski igrači''

S obzirom na to da je prije nekoliko bila aktuelna ''rasprava'' između Hadžifejzovića i hrvatskog kolege mu Šprajca, pitali smo ga šta misli o hrvatskom profesoru humora.

''Ne znam ga lično, takve nisam sretao na mojim novinarskim putevima. To su krajputaši u našem poslu. Ponekad poneku najavu sam mu vidio na YouTube-u, ali tv novinarstvo nije samo najava i odjava'', kaže.

A o Kolindi i radikalizaciji...

''Bila su to tri javna pitanja u rimi: Kako može reći da neka religija postaje ili jeste radikalna, hoće li dati intervju za CD da to i još nešto pojasnimo, te pitanje da li se iza priče o radikalizaciji krije priča o federalizaciji cijele nam države. Bilo je u tim pitanjima malo sarkazma, dovoljno i dobrodošlo ''braniteljima lika i djela'' da skrenu pažnju sa ova tri ozbiljna pitanja'', pojasnio je.

Novinar: Amila Alijagić