Kada su objavljivali tu nesretnu sliku Tifinu, ne znam šta im je bila namjera, ali sam sigurna da u tom trenutku nisu mislili ništa pozitivno. Sigurna sam da su Tifu željeli zavaditi sa njegovim Sarajevom. A Bosanci općenito, iako su svjetski prvaci kada nekoga treba dignuti u zvijezde, ali i s druge strane spustiti duboko u blato, ovaj put nisu posustali. Ovaj put Bosanci, prvenstveno Saralije, (naravno ne svi, ali većina) odlučila je čvrsto i hrabro, kako samo mi to znamo kada u nešto vjerujemo, stati iza Tife, biti mu leđa i štit. Jer, valjda su itekako svjesni ko je Mladen Vojičić u ovom gradu, a tek ko je na svojoj Grbavici.

Pjesma jednog, po mnogima najvećeg patriote u ovoj državi, kaže ''Gdje si bio ti kad je bilo najteže'' i ''Ja sam bio tu kad je bilo najteže'', a tužna stvar u tome je što se taj isti umjetnik sa tim stihom ne može poistovjetiti, jer nije bio tu. A znate ko je bio tu?! Bio je Mladen Vojičić. A mogao je otići kao mnogi. Mogao, ali nije. Sarajevo mu je bilo bitnije od bilo čega, pa i od njega samog i njegovog života.

''Iskreno da kažem, imao sam prilika da odem. Čak nekoliko vrlo konkretnih, ali ovdje mi je žena, ovdje su mi roditelji i ovo iskustvo ne bih dao ni za šta na svijetu. Ne postoji cifra koja mi može to kompenzovati. Ovo je svima nama škola, da naučimo prepoznavati ljude, da jednom opet ne mogu ruinirati ponovo uspostavljene kontakte i veze. Ljude moramo miriti, moramo im davati i ja i ti, ili bilo ko drugi, samo pravu istinu ako želim da idemo naprijed. Ja ovdje nisam ostao da bih profitirao, ili da bih pušio bilo kome. Sve ovo sam radio samo iz svoje žestoke potrebe, a garantujem da se sa tim idejama poistovjećivao bilo koji normalan Sarajlija. I zapravo je jedino isplativo raditi za djecu, jer oni su jedini nevini u svemu ovome'', rekao je Tifa u jednom intervjuu odmah po završetku rata.

Sarajevo je bilo pod opsadom, a Mladena ništa nije spriječavalo da radi ono što najbolje zna. Granate su padale na sve strane, a on je pjevao, snimao pjesme koje su nadživjele sva ta ratna zbivanja, a njihov kvalitet je učinio da ih i danas znamo, sjećamo ih se i s ponosom otpjevamo.

''Ja sam, čini mi se, izbjegao konkretno obraćanje pojedincima. Moje su pjesme takve da ih mogu prihvatiti, žao mi je što tako moram da govorim, ali su nas sada naučili na to, jedan Musliman, Hrvat ili Srbin, Albanac, Jevrej, bilo ko. Sem, možda, ako izuzmemo ''Ponesi zastavu Vikiću''. Bilo je tada normalno pjevati o ljudima koji su nas branili i ja sam možda jednom slučajnošću pjevao baš o Vikiću. Znači, pjevao sam pjesme s kojima se svako mogao poistovjetiti, u kojima je svako mogao sebe naći. Htio sam da pjevam o ovom mentalitet i duhu, o ovoj kulturi, jer mi samo kao hemija možemo opstati. A ako se pokaže da sam ostao da pjevam ilahije i kaside u disco ritmu, onda sam se ja zajebao, ali zajebali su se i oni, jer ja to neću pjevati, a neću svakako, ni uz gusle'', objasnio je jednom Tifa.

A svi vi koji ste iznalazili razne razloge zašto se Tifa slikao sa tri prsta, sigurno ste sve ovo zaboravili uslijed teške amnezije. Zaboravili i njegov koncert u 'Slogi' namijenjen za djecu. POD OPSADOM.

''Ja sam taj koncert uradio pod teškim okolnostima. Kada sam ga počeo pripremati, svi su govorili: Tifa je puk'o, Tifa je poludio. Onda kada su shvatili da sam uspio okupiti nekih tridesetak ljudi, koji vedre i oblače u ovom gradu i ovoj državi, tada su shvatili da ja radim jednu zaista ozbiljnu stvar. Znači, prvo potreba da uradim nešto za djecu, jer sav prihod je išao njima, a zatim i da svu tu energiju pretočim u nešto ozbiljno, nešto kvalitetno. Zna se ko se bori, a ko pjeva. Na kraju krajeva, za mene znaju milioni ljudi. Možda je nekome krivo što nisam na drugoj strani, ali to je već njihov problem. Mene ne zanimaju pojedinci, zanimaju me mase'', istakao je malo poslije rata Tifa.

Njemu je bilo bitno da Sarajevo, da Bosna opstane, a na svoj način, on je tome doprinosio i o svom Sarajevu pričao uvijek u superlativima. Zato nije zaslužio ovo što sada bezimeni pojedinci rade.

''Ja sam zbilja ponosan što sam rođen u ovom gradu i nema Boga da me ikada neko otjera iz njega. Ili neki političar, jer ja ih ni najmanje ne mirišem. Zaista, niko nam ne može ni primirisati. Jer, sve dok bude normalnih ljudi, dok budemo upirali za mir, a ja sam jedan od ljudi koji su po tom pitanju mnogo radili, dok nas bude zanimalo da vidimo fine djevojke i slušamo dobru muziku, nećeš nas moći obući ni u kakve čaršafe, ili opanke, ili bilo šta drugo. Nikada nije ovdje bilo bitno ko ''dole'' ima manje ili više kože'', kazao je tada Tifa.

Kako je jednom on sam rekao, na njemu se vidi ko je on. Ostao je, a mogao je otići. Nudili su mu velike novce da pjeva folk muziku, nije prihvatio, ostao je dosljedan sebi. Govorili su mu da pjeva na playback, nije želio, jer to nije on. Kroz život je imao bezbroj načina i prilika da se promijeni, ne bude ono što jeste, ali Tifa to nije prihvatao. Mogao je biti bilo šta, velika svjetska zvijezda, sa vilama, voznim parkovima, bazenima, hotelima i svim ostalim bezvrijednim nekretninama, ali onda to ne bi bio on. A vi, koji ste pokrenuli svu ovu bespotrebnu priču, biste ga tek tad prozivali i pljuvali, tad bi vam bio ratni profiter, izdajica i sve ono najgore.

A mogao je kao mnogi drugi. Mogao se onda i vratiti i licemjerno otpjevati ''Gdje si bio ti kad je bilo najteže'', možda bi vam onda bio heroj, ponos i najveći patriota ove države. Možda je i trebao. Zbog sebe, svoje sigurnosti.

I dok Dodik pravi referendume, Bakir mu kao brani, protivi se i plače, a zapravo zajedno s njim šuruje. Dok su svi oni složni kada treba podijeliti pare, a najveći neprijatelji kad je narod u pitanju, dok imamo osjećaj da se čitav svijet okomio na nas, VI BROJITE PRSTE. Pokušajte prebrojati koliko puta su vas ovi što ih birate zajebali, pokušajte prebrojati koliko ste prijatelja izgubili. Pokušajte prebrojati sve ono negativno što nam se dešava. Ne možete, mnogi ne znate do tog broja ni brojati, a najdalje koliko znate je tri.

Zato vam smetaju ta tri prsta, jer dalje od toga ne vidite i ne znate da vidite. A ta tri prsta Mladena Vojičića Tife su samo godine koliko ste zaista, istinski, od srca bili veseli i nasmijani.

Mladen Vojičić Tifa je bio tu kad je bilo najteže!

Novinar: Amila Alijagić