Samohrana majka autističnog dječaka: Nemam podršku ostatka porodice. Meni samo treba sistem koji će me voditi kroz ovo
Konstantin Stijepić, dječak za kojim se tragalo nekoliko dana, pronađen je mrtav, a roditelji su identifikovali njegovo tijelo i potvrdili da je to njihov sin.
Tijelo je pronađeno nekoliko kilometara od njegove kuće, a načelnik općine Lopare Rado Savić izjavio je kako ljudi koji su vidjeli tijelo djeteta tvrde da je smrt nastupila istog dana kada je Konstantin nestao, 7. marta.
"Teren je veoma nepristupačan. Tijelo dječaka bilo je teško uočiti, osim iz neposredne blizine. Lokacija je strma, ima mnogo šipražja i u blizini se nalazi repetitor"
A onda, kako to obično biva kod nas, svi koji su čuli za ovaj slučaj, a malo je onih koji nisu, počeli su tražiti krivca i pitati se kako je moguće da je dječak samo nestao i ko treba da snosi krivicu za to. Za Source portal govorila je majka autističnog djeteta, koja je željela ostati anonimna - Z.Č.
''Ta djeca su jako karakteristična. Vidjela sam danas da ljudi osuđuju način na koji se dječak izgubio, no to je zaista jako teško pitanje i teška tema za govoriti. Naravno da se može desiti, jer imati dijete sa autizmom, znači ne da morate biti prisutni 24, nego 25 sati dnevno. I mogu svi o tome govoriti, no razumijeti i shvatiti tu situaciju, mogu samo ljudi koji imaju takav ili sličan problem. Stvarno, mislim da nema potrebe da se sad vode rasprave ovog tipa'', rekla je Z.Č. za Source portal.
Iako se autizam razlikuje od osobe do osobe, kao i težina te bolesti, u svakom slučaju oni uveliko utječu na djetetovu sposobnost komunikacije i interakcije s drugima.
''Zavisi sve kako ko to doživljava, ali čula sam razna tumačenja autizma. Neko kaže da je to stanje, no moj lični stav i mišljenje je da to nije stanje, nego bolest koja traje. Moj Kerim je teži slučaj, jer pored autizma ima i mentalnu retardaciju, tako da je on specifičan po svemu. U ovakvom vremenu i društvu, gdje ste neshvaćeni od okoline u svakom pogledu, zaista je teško nositi se s tim'', govori Z.Č, te nastavlja:
''Moj Kerim će sad na ljeto imati 18 godina, bit će punoljetan, to je već odrasla osoba, čovjek. Ja često citiram jednu majku, koja je rekla ''Ja ne moram biti ni pametna, ni školovana, ni obrazovana, meni samo treba sistem, koji će da me vodi kroz ovo''. I stvarno je to tako. Pa mi nemamo ni nekog dnevnog centra. A ja sam samohrana majka, od ostatka porodice imam malo ili nikako nemam podrške, niti pomoći. Ne mogu da radim neke najosnovnije i najbanalnije stvari. Ne mogu da odem ljekaru, jer njega ni u kojem slučaju ne mogu povesti. To je samo jedan obični primjer, a da ne govorim o nekom godišnjem odmoru, ili bilo kakav odmor za mene je misaona imenica'', objašnjava Z.Č.
U Bosni i Hercegovini, osim porodične, uglavnom ne postoji adekvatna institucionalizirana briga za djecu sa autizmom. Postoji nekoliko udruženja, no nisu još naišli na dovoljno podršku lokalne zajednice, ali i države, kako bi se mogle razviti i ostvariti neke značajnije pomake kada je rad sa djecom sa autizmom u pitanju. A kako to obično biva, iz državne kase za ovakve slučajeve ne izdvajaju se nikakva, ili minimalna sredstva.
''Postoji nekoliko udruženja. Udruženje 'Dajte nam šansu' je jedino po meni gdje ja mogu dijete dovesti u prvu ili drugu smjenu i da moje dijete boravi tamo po tri i po, četiri sata. I ja se u tom periodu mogu posvetiti sebi, mogu otići sjesti negdje, da malo odmorim mozak koliko je to moguće, a da ne moram misliti da li je jeo, da li će pasti, ili bilo šta. Kamo sreće da ima još više udruženja, jer već dugi niz godina sam u problemu i zapravo to udruženje mi je i jedina pomoć koju imam. Znam da su mi dosad iz nekih udruženja govorili da dođem, dovedem dijete i budem tu s njim, ali to mogu i kući, šta sam tačno time dobila?! Bilo bi super kad bi bio neki cjelodnevni boravak da dijete bude tu, uz stručni kadar, vjerujem da bi se tu i razvijale njihove sposobnosti. Zaista se mora puno poraditi na ovom pitanju, jer gdje nema ko da pomogne, ko nema podršku ostatka porodice, zaista je preteško'', zaključila je Z.Č.
(Amila Alijagić)