Nakon prodoljnog, majke se vraćaju na posao, a onda im slijedi bitna odluka u životu, njihovom, ali i njihovog djeteta. Da li dijete poslati u vrtić, ili pak se odlučiti za dadilju?! Kao uvijek, i tu su mišljenja podijeljena. Je li bolje u vrtiću gdje je dijete sa svojim vršnjacima, ili kod dadilje, koja se može posvetiti samo jednom djetetu (ili eventualno još dvoje, troje)?!

''Porodiljni dopust u BiH završava sa djetetovih navršenih 11 mjeseci. Prvobitno smo dijete upisali u vrtić, ali od mjesec dana, ona je samo šest bila prisutna, dok je ostale dane bila bolesna, imala temperaturu i pila antibiotike, uglavnom virozna sve vrijeme. Tako da nije stigla ni adaptirati se u vrtić. Zato nam je dadilja bila druga opcija, i to čuvanje djeteta u našem stanju'', kaže za Source Merima Hodžić.

Povjerenje je najbitnije

''S obzirom da ja radim kod privatnika, nisam mogla često uzimati slobodne dane, pa ga je teta čuvala radnim danima od 17 do 20 sati. Lično sam imala preporuku za dadilju, a odlučila sam da to bude starija žena, koju poznajem otprije, a u familiji je imala desetero braće i sestara, koje je sve ona odgojila, tako da imam apsolutno povjerenje u nju'', rekla je Enisa Šehbajraktarević.

Povjeriti svoje dijete bilo kome na čuvanje, bila to dadilja ili vrtić, velika je odgovornost i briga, no čini se da u posljednje vrijeme roditelji ipak počinju vjerovati dadiljama, kojim povjeravaju svoju djecu...

''Mislim da ipak mi u Bosni nismo dosegli taj nivo da vjerujemo, uslovno rečeno, nepoznatim ljudima, pa se češće odlučuju ljudi za vrtiće. Dosta mojih prijatelja su dali djecu u vrtiće, neki u državne, a većina u privatne, koji su naravno skuplji'', govori Merima.

Ehlimana Drino i Zineta Kasumović su već duže vrijeme dadilje i ističu kako nikada nisu imali nikakvih problema, te da zapravo jako vole raditi taj posao i da se s vremenom dosta zbliže s tom djecom.

''Bosanci nikome ništa ne vjeruju, ali opet sve to zavisi od individue. Sa djecom nije nimalo lako, imam dvoje svoje, pa se snalazim super. Roditelji od djevojčice koju čuvam, imaju puno povjerenje u mene. Što se tiče plaćanja, vjerujte da sam ja zadovoljno, s obzirom na to da dijete čuvaj tri dana u sedmici'', kaže Ehlimana.

 ''Četiri pune godine sam čuvala dječaka, od njegovih 11 mjeseci, a prestala sam kako bi mali mogao krenuti u vrtić. Sada opet čuvam jednu četverogodišnju djevojčicu. Mislim da Bosanci uglavnom vjeruju dadiljama, a u vrtiće ih upisuju, jer je jeftinije i jer je ponekad teže naći nekoga blizu, ko bi vam došao kući čuvati dijete, ili da ga vi vozite njemu. Tako se brzo živi, da je svaki trenutak skoro bitan'', priča  Zineta.

Što se tiče iskustava u dosadašnjem radu, Zineta ističe kako nikada nije imala nijedno negativno...

''Moja iskustva su pozitivna. U prvom slučaju roditelji su bili profesori na fakultetu, jedan roditelj je pedagog, drugi predaje bosanski jezik, pa su punu pažnju pridavali pedagoškom odgoju djeteta, a ja sam se samo pridržavala njihovih pravila odgoja, tako da ni meni, ni djetetu nije bilo teko da prihvatimo jedno drugo. Stvorila se velika ljubav između djeteta i moje porodice, tako da sada kad nije u vrtiću vikendom, rado dođe kod nas'', objašnjav aZineta za Source o dječaku kojeg je donedavno čuvala četiri godine, a o djevojčici koju sada čuva, kaže:

''I sa njom mi je divno, hiperaktivna je, živa je. Rekli su joj da kao takva ne može u vrtić, ali mene je oduševila, trenutno radimo na tome da se malo više socijalizira sa djecom''.

S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini još ne postoji  servis za podučavanje dadilja, kao što je to slučaj bilo gdje u Evropi, i kada roditelji nađu osobu od povjerenja, sljedeća briga je, koliko platiti, a da se ne potcijeni, jer smo svi svjesni koliku odgovornost to zahtijeva.

''Što se tiče plaćanja, nije to baš nešto dobro plaćeno. Opet, zavisi od mjesta do mjesta, ali i primanja roditelja'', kaže dadilja Zineta Kasumović.

 ''To bi se definitivno moralo zvati poslom, jer mislim da je jako velika odgovornost čuvati i brinuti se za tuđe dijete. Pogotovo u današnje vrijeme, kada mi roditelji pretjerujemo u svemu, kada su naša djeca u pitanju. Što se tiče plaćanja, mislim da je i to sve stvar dogovora, ali ni u kom slučaj ne bi se trebalo porediti sa cijenom vrtića, što u BiH jeste slučaj. Mislim da su premalo plaćene, jer sa čuvanjem jednog djeteta osam sati dnevno, ne može se normalno živjeti'', govori majka Merima Hodžić.

(Amila Alijagić)