U svojoj prvoj sezoni u Romi, Edin nije briljirao, a svi koji ga pratimo godinama, znali smo da je to privremeno i da ćemo već, koliko je iduće sezone, gledati Dijamanta na kojeg smo navikli, na kojeg nas je on sam navikao.

Dio 'krivice' za lošu igru, svakako je snosio i sam Edin, no onaj drugio dio, definitivno se odnosi na sistem trenera Garcije, koji mu tada nije odgovarao i u koji se nije uklopio.

Džeko je prošle sezone čak 12 sati bio bez postignutog gola, ali Spalletti je pokazao da mu vjeruje i znao je da će ovo biti njegova sezona. Tada je izjavio, da kada bi klub od njega tražio profil perfektnog napadača, to bi bio Edin Džeko. Na njegovu sreću, nije se morao brinuti oko transfera, jer Edin je već bio tu. No, 'oživjeti' Džeku nije bio nimalo jednostavan zadatak, a 'natjerati' navijače da ga vole bilo je još teže, jer oni su već odavno stvorili sliku o njemu.

A ono što je možda još više zakomplikovalo stvar, bila je situacija Romine legende Francesca Tottija. – Svaki put kada bi Džeko izašao na teren umjesto Tottija, izgledalo je kao da mu stoji na putu, kao da je baš Edin najveći razlog Tottijevog neigranja.

''Edin je sjajan i jako bitan igrač, pored svega, svoje borbe da se vrati u formu kakva priliči napadaču kao što je on, morao je prebroditi osude i kritike koje su donesene o njemu prošle sezone. Sada i on sam ponovo vjeruje da je top napadač i to je nešto što ga najviše gura naprijed. Cijeli tim sada igra bolje zbog njega. Pokazuje veliku volju i želju za napretkom iz dana u dan, jako je kulturan i fin momak. Morao je kad – tad vratiti se u tu formu. Ja sam mu rekao da mu vjerujem, nisam ga sputavao i bio sam mu podrška – mislim da je i to jako bitna stvar'', bila je izjava Spallettija.

''U Engleskoj je bilo puno manje pritiska. Ako ne igraš dobro, normalno je da će ljudi kritikovati, ali kritika je dio igre i ja to prihvatam. Roma je dosta slična Bosni: Navijači te ne kritikuju, oni te vrijeđaju. Ali navikao sam i na to. Možeš biti odličan tri puta, ali četvrti put ako promašiš, uvrede počinju opet. To izgleda kao da samo čekaju priliku da se okome na tebe'', rekao je Džeko nedavno u jednom intervjuu.

A sada, dok Roma još jednu sezonu završava isfrustrirano gledajući u leđa Staroj dami, Edin Džeko je rimska, možda i najsvijetlija tačka.

''Imam 31 godinu i moram priznati da je ovo vjerovatno moja najbolja sezona. Ne osjećam se kao da imam 31. Osjećam se apsolutno spremno, i to nije slučajnost - Radim puno i prije i poslije treninga'', izjavio je Edin.

Edin je neka druga klasa. On je kulturno iznad prosjeka

Sjećam se da sam nedavno pročitala Edinov intervju za talijanski ''Il Messaggero'', potpuno otvoren, iskren, zapravo baš 'Džeko intervju', jer on ni ne zna drugačije. No, ono što je ostavilo poseban utisak na mene je uvod u intervju. Il Messaggerov opis i viđenje Džeke, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim...

''Ljudi su govorili da je Edin, kao osoba, neka drugačija klasa, neko ko je kulturno iznad prosjeka. A nakon sat vremena provedenih s njim, možemo potvrditi da je to istina: Edin Džeko je neka druga klasa. Edin Džeko je kulturno iznad prosjeka. Čovjek sa smislom, ne samo obični glumac. On je filozofija. Jednostavan, iskren, vedar, uzvišen. On se smije čak i kad priča o svom lošem periodu, promašajima i uvredama upućenim njemu... Iznenadio se kad je sjeo i vidio nekoliko kamera i otvorenih sveski ispred sebe. Rekao je: Pa ovo nije intervju, ovo je suđenje. ''Edine, ako imaš problem, slobodno pričaj na engleskom''. Ali, Edin je odlučio da neće: On uvijek priča talijanski, kako zna i umije, a ako naiđe na 'rupu' u svom vokabularu i muči se da pronađe pravu riječ, Edin zastane, razmisli i pronađe riječ koju je tražio (ako ne uspije, jednostavno izmisli novu), a onda samo nastavi dalje, baš kao što to radi i nakon što promaši prazan gol. Edin jednostavno, stalno ide naprijed.''

Kao neko ko Edinovu karijeru prati već jako dugo, kao neko ko je pročitao vjerovatno svaku njegovu javno izgovorenu riječ, ali i silne komentare o njemu, te kako pročitah ovaj meni najdraži opis Edinove ličnosti, ne mogu a da se ne prisjetim riječi Jirija Plišeka... Jednog od rijetkih koji je tada vjerovao Edinu.

''Vidio sam ga 2003. prvi put kada sam došao u Željezničar. Imao je tada 17 godina i na moje veliko iznenađenje, njega niko nije vidio kao talentovanog igrača. Ali ja sam spoznao i vidio njegov talenat.''

Edine, jednom ćemo ti i mi Bosanci možda oprostiti sve uspjehe

Na kraju, iako na samom početku pisanja nisam planirala pisati o negativnim stvarima s kojima se Edin susretao, naprosto moram. Jer, možda i najtužnija stvar njegove karijere je, da gdje god je otišao, znali su ga cijeniti, znali prepoznati njegove kvalitete, što kao fudbalera, što i one bitnije – ljudske.  Samo je u Bosni šljivotres, kloc, levat, kreten i još nebrojeno riječi iz bogatog pljuvačkog i psovačkog rječnika Bosanca.

I to je možda priča cijele Edinove karijere. Samo 'nekoliko' ih je zaista istinski cijenilo njegovu briljantnost. Samo rijetki su cijenili čovjeka, koji je cijelu svoju karijeru svojim fanovima dokazivao da su u pravu, da se nisu bez razloga i argumenata posvađali sa jaranom, koji ga je nazvao klocem, a svakim novim golom 'poništavao sa nulom', sve one koji mu se često 'sjete familije'.

Edin Džeko se ne bori za Zlatnu kopačku zbog nas. Edin Džeko nije oborio Tottijev rekord zbog nas. Edin Džeko nije najbolji strijelac talijanske Serije A zbog nas. Edin Džeko je sve to uspio UPRKOS nama, koji ćemo jednom uspjeti smoći snage da mu oprostimo te ogromne uspjehe.

(Amila Alijagić)