Koliko se ljudi ikada usudilo suprotstaviti Gennaru Gattusu?! Ne baš puno, sigurno. Ili možda čak niko. Ali, nisu svi Zlatan Ibrahimović. Čovjek koji cijeli život živi po svojim pravilima i ne uklapa se u ono što mi zovemo normalni životni i društveni standardi. On doslovno radi sve što poželi i zamisli. I baš to je uradio i bivšem saigraču u Milanu, Gennaru Gattusu, koji je iz nekog razloga pomislio da će njegovo zezanje Zlatana, proći nekažnjeno.

''Jednog dana, Gattuso je čitav trening proveo zezajući Zlatana. Provocirao ga je cijelo jutro, a Zlatan je sve to prihvatao bez ijedne riječi. U biti, njegova osveta se tek spremala. Nakon treninga, Rino i Zlatan su se opet susreli u svlačionici, a Zlatan je uzeo Gattusa, okrenuo ga naglavačke i strpao ga u kantu za smeće'', ispričao je Silva.

''Bilo je ludo, svi smo se smijali. Kunem se da se cijelu sedmicu nisam mogao prestati smijati.''

Priča koja je morala biti ispričana

Sin Bosanca, koji je radio kao čuvar i Hrvatice koja je bila čistačica, odrastao je u Malmou, u ghettu Rosengard. Roditelji su mu se razveli kada je imao samo dvije godine, a njegovo svakodnevno okruženje je bilo kao borilište – Mjesto gdje je veća vjerovatnoća da će vas ubiti, nego zagrliti.

No, Zlatanu je to bila najveća motivacija. Njegova životna priča, priča njegova djetinjstva, priča iz imigrantskih zajednica, koja je jednostavno kad – tad morala biti ispričana.

Često je pričao kako je krao, baš, baš puno krao – bicikle, slatkiše, auta, sve i svašta.

''Kad nam je nešto trebalo, išli bismo u prodavnicu i krali. Imao sam dobru vezu sa biciklima'', rekao je kroz smijeh Zlatan u jednom intervjuu.

Da bi otišao na trening, Zlatan je jednog dana odlučio 'posuditi' bicikl, koji je vidio na cesti, ali nekoliko dana poslije, saznao je da taj bicikl pripada njegovom treneru.

''Prihvatio je to poprilično dobro. Mogao me je otjerati iz kluba, ali on se tome samo nasmijao'', ispričao je Ibra.

Igrao je fudbal od malena. Na malenom, prašnjavom terenu, Ibra i njegovi prijatelji izvodili su i uvježbavali razne trikove s loptom, driblanja i šuteve. Nedostatak prostora značio je da mozak i noge moraju brže da rade. Tada je saznao da je fudbal njegov životni poziv.

''Kako je jedan jadnik i bijednik iz Rosengarda uspio stići ovako daleko?! Niko nije vjerovao da ću uspjeti, pričali su sranja o meni i mislili da zbog svog jezika neću postići ništa. Mislili su da sam lud jer želim biti fudbaler. Ali ja sam imao san gdje želim da budem. I sada sam tu'', ispričao je jednom prilikom Zlatan.

''Vratimo se 15 godina unazad i sve što sam tada želio, maštao i sanjao, sada je stvarnost. Svi oni koji su pričali gadosti o meni?! – Oni su moj najveći trofej!''

 No, stići do toga, za Zlatana je bilo teško, jer je u svakom razdoblju svog života ili karijere, nailazio na neki problem. Većinu njih je stvorio sam...

''Na jednom treningu sam udario svog suigrača. Kada bih sad mogao vratiti vrijeme, rekao bih sebi 'Nemoj da si se usudio da to uradiš', ali tada sam bio ljuti mali dječak. Roditelji tog dječaka su donijeli ostalim roditeljima papir, kojim bi potpisali da mene izbace iz kluba. Radio sam glupe stvari, imao puno grešaka, ali iz svega toga sam izvukao neku pouku. I dalje pravim greške, i još učim sam iz svojih novih grešaka. Niko nije savršen. Kroz godine, imao sam puno zidova, koje sam moraju srušiti, kako bih stigao ovdje gdje jesam'', priča Ibra.

Vrijeme promjena

Ali onda, kada je imao oko 18 godina, neke stvari su se promijenile. Tada je uvidio i bio siguran da mu fudbal zaista može ponuditi budućnost, da mu je to možda i jedini izlaz i bijeg od teškog odrastanja.

Nakon svega toga, kao što se moglo i očekivati, stigle su titule i nagrade za sav trud – Juventus, Inter Milan, AC Milan, Barcelona, PSG. Kako je stalno govorio, dva trenera su ostavila nevjerovatan utisak na njegovu karijeru: tadašnji trener Juventusa Fabio Capello – 'On je u mene usadio pobjednički mentalitet' i Jose Mourinho – 'Od mačke, koja sam bio, on je od mene napravio lava, u Interu je izvukao neke stvari iz mene, kao nikad niko prije'. Također je često spominjao i Carla Ancelottija, koji mu je bio trener u PSG-u, opisivajući ga kao 'najboljeg čovjeka kojeg zna, skoro kao otac'.

Ali, njegov san da ode u Barcelonu, završio je kao potpuna katastrofa, sa apsolutnim rušenjem odnosa sa tadašnjim trenerom Blaugrane Pepom Guardiolom.

''Moj san je bio da se pridružim Barceloni, ali sada iz ovog ugla, mislim da je bolje da neki snovi, samo to i ostanu, nego da ih ostvarujemo, jer ako me je išta moglo uništiti u životu, to je bio moj boravak u Barceloni. Tada sam igrao sa možda i najboljim timom u historiji, igrali su prelijep fudbal. Kada sam se u svlačionici spremao pred utakmice, znao sam da ćemo pobijediti i prije nego što utakmica uopšte počne. Gledao sam igrače oko sebe i vidio Messija, Iniestu, Xavija, Puyola, Piquea, Dani Alvesa, Busquetsa. NEVJEROVATNO. To je bio fudbal sa druge planete, tehnički savršen'', objašnjavao je Ibrahimović, ali...

''Igrači su se ponašali kao školarci, kada je prihvatanje naredbi bilo u pitanju. Ipak, bili su jako disciplinovani. Svi su bili zvijezde, ali izgledalo mi je, možda ne kao škola, ali kao mjesto sa najvećom disciplinom što sam vidio u životu. Bili su u stanju uraditi sve što im trener kaže. Kad odete u Italiju, sve je drugačije. Imate 22 jake i moćne persone, a svaki od njih misli da je najbolji igrač na svijetu''.

Kako bi popravio svoj odnos sa Guardiolom, koji iz nekog razloga nije želio nikako komunicirati s njim, Zlatan je pokušavao na razne načine, no ništa mu nije polazilo za rukom.

''Prvih nekoliko mjeseci u Španiji mi je bilo odlično, ali onda je jednom Guardiola prestao razgovarati sa mnom. Ni sada ne znam zašto, nikad neću ni saznati. Pokušavao sam uspostaviti bilo kakav kontakt s njim, ali nije želio da priča, izbjegavao me je. Jednom sam ušao u njegovu sobu, on je pio kafu, ali kada me je vidio, ustao je i otišao i tada sam pomislio 'Ovdje problem nisam ja, nego on''',prisjećao se Zlatan loših trenutaka svoje karijere u jednom intervjuu.

A onda, jednog dana, sva ta nakupljena frustracija u njemu je jednostavno morala izaći van, a to se desilo nakon utakmice protiv Villareala.

''Derao sam se na Guardiolu, derao sam se da nema muda i da je nevjerovatno da može da ne priča sa svojim igračima. Šutnuo sam kutiju ispred njega i sve stvari pobacao na pod. Tada sam mislio da možda ako ga naljutim, počet će pričati sa mnom. Ali ništa. Pokupio je kutiju i stvari, vratio ih nazad i samo izašao iz svlačionice''.

Osim Barcelone, gdje god je igrao, Zlatan je bio heroj. Pored toga što u švedskom jeziku postoji riječ insprisana njegovim imenom, njegovoj ličnosti nisu mogli odoliti ni Francuzi – Na meniju jednog francuskog restorana, 600g burger sa lukom, slaninom i tri različite vrste sira, zove se 'Le Zlatan'.

'On je čudo prirode'

A on, iako sada povrijeđen i uspješno operisan početkom sedmice, ne prestaje da iznenađuje, zadivljuje i tjera ljude da se pitaju da li je on stvarno 'normalno ljudsko biće', jer kada su doktori u Pittsburghu otvorili njegovo koljeno, jedina njihova reakcija je bila nevjerovanje i šok.

''Doktori smatraju da je nemoguće da neko nakon 20 godina karijere ima tako snažno koljeno i ligamente. Nikakvog oštećenja, osim ligamenata, u koljenu nije bilo. Doktori su ga zamolili da, nakon što završi karijeru, dođe ponovno u Pittsburgh da dodatno prouče njegovo tijelo, a osobito koljena i zglobove. Tvrde da je on čudo prirode", rekao je Zlatanov menadžer.

A kada pričamo i pišemo o Zlatanu, prosto je nemoguće da se ne prisjetimo onoga o čemu mnogi novinari često pišu i spominju tu jednu fotografiju, koja se nalazi u hodniku njegove kuće u Malmou. Radi se o slici njegovih prljavih stopala, a on za to kaže 'To su stopala, koja su platila sve ovo'.

I zaista, to su stopala, koja su Ibrahimovića odvela iz dubina švedskog ghetta, sve do vrha fudbalskog svijeta.

Svojim karakterom i svim onim što on jeste, Zlatan stvarno mnogima može biti arogantan, nesimpatičan, odbojan, no u vrijeme kada je fudbal sve više nego fudbal, zaista je potreban jedan Ibrakadabra, koji će, onda kad niko to ne može, stvari posložiti gdje im je mjesto. Na ovaj, ili onaj način, ali zasigurno na Zlatanov način, jer on je puno više od fudbalera. On je riječ. On je način ponašanja. Zlatan Ibrahimović je stil života.

(Amila Alijagić)