Odmah po završetku sezone, Uprava FK Željezničar je izdala saopštenje da su dotadašnjem treneru plavih Slavku Petroviću dali jednoglasnu podršku, te da će on voditi ekipu i u narednom periodu, počevši od evropskih utakmica. Slična situacija je bila i u drugom sarajevskom klubu, gdje je podršku, doduše bez saopštenja, dobio i Mehmed Janjoš.

Poznavajući dosadašnji rad upravljačkih struktura oba kluba, barem kada su treneri u pitanju, ovakvo nešto smo mogli i očekivati, te nismo pretjerano iznenađeni. Jer ovo se radi - kako kaže floskula iz redovnih saopštenja - 'po već ustaljenoj proceduri'.

Tako su od 2013. – po već ustaljenoj proceduri – na Koševo dolazili i odlazili: Husref Musemić, Robert Jarni, Ljupko Petrović, Dženan Uščuplić (dva puta), Meho Kodro, Miodrag Ješić, Almir Hurtić (dva puta) i Mehmed Janjoš. Grbavicom su prodefilovali: Amar Osim, Dino Đurbuzović, Admir Adžem, Almir Memić, Milomir Odović, Vlado Čapljić, Edis Mulalić, Miloš Kostić, te Slavko Petrović. Čapljić se na klupi Željezničara zadržao tek nekoliko dana, jer eto, nije uspio ostvariti zacrtano. Malo li je sve ovo za period od nepune četiri godine!

Iako se i sada radilo sve, shvatili ste, po već ustaljenoj proceduri, ipak ovaj put su otišli i korak dalje – korak naprijed u nelogičnosti svojih djela, a korak nazad u djelovanju, ali i slici i imidžu kluba. Slavko Petrović nije dobio otkaz odmah po završetku sezone, što bi, ako već imaju u planu 'riješiti ga se', bilo sasvim logično. Naprotiv, dobio je jednoglasnu podršku, od istih ljudi koji su mjesec nakon toga, a samo dan pred prvu utakmicu nove sezone, jednoglasno odlučili da raskinu ugovor s njim – sporazumno, podrazumijeva se. Zašto tek sada? Je li možda Slavko Petrović u tih mjesec dana nije ispunio zadatke koje su mu oni zadali? Da li se očekivao prolaz protiv AIK-a, a on to nije uspio ostvariti? Šta? Kako? Zašto? ZAŠTO SADA?! Valjda nema odgovora, jer na nelogičnost ih inače nema.

Mehmed Janjoš je samo naizgled imao drugačiju sudbinu. Naime, on je sam podnio ostavku, nakon što je u prvoj prvenstvenoj utakmici zabilježio poraz protiv Zrinjskog, koji se opet ističe kao glavni kandidat za osvajanje titule – Ne zbog te jedne pobjede, nego zbog načina na koji funkcionišu i rade. Sigurna sam da popularni Čala nije dao otkaz, dobio bi ga, jer čelnici dva sarajevska kluba imaju poprilično sličan mentalni sklop, sličan 'osjećaj za biznis', sličan stil 'trčanja' i (ne)stizanja do cilja.

U svim smjenama trenera, dovođenju i odvođenju igrača (to je također posebna priča), čelnici oba kluba su se potpuno izgubili i ispustili konce iz svojih ruku, ako su ih ikada i čvrsto držali, jer sada više ništa nije jasno, niti logično, a niti vidimo da hrabro, željno, a prije svega pametno koračaju naprijed. Ono što je njima uvijek sigurno je – Sarajevo/ Željezničar ove godine napadaju titulu - a istina je kad kažu da je sve osim osvajanja trofeja neuspjeh, za klubove koji slove kao ponajbolji u kakvoj takvoj ligi i državi. No, problem je što na putu do tog cilja, oba kluba posrću i padaju na svakoj preponi. Tako se ne stiže do cilja prvi, tako se ne podižu pehari i tako nisi pobjednik!

Od jučer, odnosno od današnje utakmice, na klupi Željezničara će sjediti Admir Adžem, dosadašnji trener juniorske ekipe, koja je ove godine osvojila drugu uzastopnu titulu prvaka. Trenera Sarajeva ćemo saznati u idućih nekoliko dana. Njima dvojici, kolika god to čast bila, vjerujem da niko ne bi bio u koži, jer definitivno nije jednostavno preuzeti – htjeli to priznati ili ne – tonući brod.

A kada su upravljačke strukture oba kluba u pitanju, ne preostaje nam ništa drugo nego da po ko zna koji put optimistično i sad već krajnje blesavo ponovimo – Valjda će sada biti bolje!

(Amila Alijagić)