Armija fanova – od kojih su mnogi rođeni nakon njegove smrti – tretiraju ga kao božanstvo, čovjek rođen na rubovima, koji je za sobom uvijek privlačio pratnju i zainteresovanost javnosti. Čovjek za kojeg i danas mnogi teoretičari zavjere vjeruju da je živ.

Legenda Elvisa Presleya traje odavno i vjerovatno će trajati zauvijek, jer on je dio američke kulture. Siromašni dječak, koji je napravio nevjerovatne uspone u karijeri u prosperitetnim '50.-im,. U '60.-im, Presley je doživio velike neugodnosti u životu i bojao se poremećaja koji bi mu se mogli desiti. A onda se u '70.-im potpuno 'raspao' i slomio. Presley je bio preteča ere TV stvarnosti, gdje su poznate osobe igrale velike uloge u životima obožavatelja. Prije Diane, prije Michaela, prije Trumpa, prije svih, bio je ELVIS.

Presley je bio 'role model', stvarao je muziku koja je slavila slobodniji odnos prema seksu, a u isto vrijeme snimao je i gospele. Zbog toga, kao što to obično bude sa harizmatičnim likovima, kao što je izmišljeni James Bond i stvarni Presley – žene su željele biti s njim, a muškarci su samo željeli biti on.

Ipak, 1967., mnogim tinejdžerkama širom svijeta, Elvis je slomio srce, kada se oženio 21-godišnjom Priscillom Beaulieu, a ubrzo nakon toga su dobili i kćerku Lisu Marie. Taj brak nije trajao dugo, razveli su se samo šest godina poslije, a Priscilla je nedavno u jednoj emisija otkrila kako je bilo biti udata za možda najpopularniju osobu na svijetu u tom trenutku.

 ''Zapravo sam samo slijedila sve što je on radio. Živjela sam njegov život. Gledala filmove koje je on želio gledati, slušala muziku koju je on slušao, išla na mjesta na koja bi on išao. Zapravo sam izgubila svoju pravu ličnost'', objasnila je Priscilla.

''Nisam se razvela, jer ga nisam voljela – On je bio i uvijek će biti prava i istinska ljubav mog života. Ali jednostavno sam morala otići, vidjeti kako svijet i sve oko mene izgleda, što nije bilo moguće u 'balonu' u kojem smo mi živjeli. Mrzili su me kad sam se udala za njega, mrzili kada sam se razvela'', ispričala je.

Tamo negdje, na vrhu svijeta, nije bio Bing Crosby, nije ni Frank Sinatra, koji je pjevao tako intimno, tako specifično. U neko drugo vrijeme, možda bi i bili, ali ne u vrijeme 'Kralja Rock'n' Rolla. Elvis je bio drugačiji od svih. Njegov hrapavi, jedinstveni glas, njegove duboke tamne oči i nevjerovatan pogled, činilo ga je poželjnijim i popularnijim od svih pjevača tog doba. Bijelac, koji je pjevao tradicionalnu crnačku muziku, mladi izvođač, koji je mamio uzdahe sviju; Klinac sa juga, koji je postao 'Klinac cijele države'.

''Slušanje Elvisa po prvi put izgledalo mi je kao puštanje iz zatvora. Eto, takvo zadovoljstvo i ushićenost je pružalo slušanje i gledanje Kralja Rock'n'Rolla.'', rekao je jednom prilikom Bob Dylan.

Elvis je umro 16. augusta 1977. To je bio jedan od najtužnijih dana širom Amerike i svijeta. Ali, ono što je zabilježeno u Memphisu, njegovom rodnom mjestu, vjerovatno se nikada više neće ponoviti. Sa Elvisom je otišao i duh Memphisa. Sve što se tih dana moglo vidjeti tu, bilo je vrištanje, padanje u nesvijest, rijeke suza, bol. Memphisu, Elvis je bio kao predsjednik države.

Rose Phillips, osoba koja je bila jedna od prvih koja je saznala da je Kralj Rock'n'Rolla umro, nedavno je ispričala jednu zanimljivu priču o Elvisovoj nevjerovatnoj i nikad ponovljenoj slavi.

''Kada sam bila u Rimu 1977., sjedili smo ispred Katakombi i tu je bilo ljudi iz cijelog svijeta, a neki su nas čuli kako pričamo, a jedna Azijatkinja mi se obratila: Amerika?, rekla sam: Da. Iduće što je rekla, bilo je: Memphis?, potvrdila sam i to, a onda je rekla: ELVIS? Nakon toga, cijela grupa ljuidi iz Japana je počela pjevati ''The Wonder of You''. Tada sam shvatila ko je Elvis. Znala sam da Elvis nije samo naš, on je pripadao čitavom svijetu'', rekla je.

Ove godine se navršilo 40 godina od njegove smrti, a Shawn Klush će nastupati na koncertu u njegovu čast.

''Vjerujem da je Elvis i danas, 40 godina poslije, i dalje jednako popularan, a sve zbog toga kakva osoba je bio. Ljudi su ga voljeli, i ne samo zbog njegovog talenta, nego jer je bio velik, a u isto vrijeme i ponizan, ljubazan čovjek. Volio je Boga. Volio je svoje roditelje. Volio svoju zemlju. I njegova zemlja je voljela njega – zbog njegovog glasa, zbog duha i onoga nečeg posebnog što je vidjela u njemu. Za ono dobro i ono malo lošije. Voljeli su ga zbog onoga što je bio i što je trebao postati'', rekao je Klush.

(Amila Alijagić)