Da smo svjetski prvaci kada nekoga treba popljuvati, staviti ga na javni linč, kada treba omalovažavati i na sve načine opstruirati rad prvenstveno javnih osoba – to smo već odavno znali, nažalost čak i navikli. Ali, da sve to i još puno gore radimo mrtvim osobama – previše je čak i za nas.
Da se ljudi kod nas dijele po vjeri i naciji, ne po tome kakav je ko čovjek, čime nas je zadužio, kakav život živi(o) – i to je također već odavno poznato. Ali da i mrtve osobe nisu pošteđene tih osuda i podjela – i to je previše čak i za nas.
ARES
Bila je za svoj Bihać i svoju raju samo Azra Kolaković, vesela, nasmijana i u najtežim trenucima pozitivna osoba. Za šire mase, za estradnu scenu i svoje fanove, bila je Donna Ares. I možda je u životu ništa nije bolje opisalo kao taj Ares – borba i njeno 'ratovanje' protiv proklete opake bolesti, a uz to sve to tako javno, da svi vide i znaju i shvate kao upozorenje, ako mene pitate, učinilo ju je heroinom i jednom od najhrabrijih žena.
Ne bih rekla, niti mi lijepo zvuči izraz – NIJE SE USPJELA IZBORITI, ili IZGUBILA JE BITKU, no znam da se to kaže kako bi zvučalo 'blaže' ili prihvatljivije javnosti. No, u svemu ovome, to nije bitno. Azra nas je napustila i, gledajući sva ova dešavanja, definitivno otišla na bolje mjesto. Ne znam kako je gore, ali ovdje je pakao, peče nas i boli.
I kad pomisliš da nam možda i nije toliki pakao, da postoje neka 'osvježavajuća' mjesta, uvijek se nađe neko da nas razuvjeri. I onda nas baš onako iz sve snage tresne i baci na zemlju.
Malo je onih koji nisu voljeli Azru, no kako sada vidimo, mnogi su očito promijenili mišljenje jer je Azrina smrtovnica bila plava, jer Azri nisu klanjali dženazu, jer hodža prisutne nije pitao 'hoće li joj halaliti'. Neki od zatupljenih i zatucanih komentara su bili jako odvratni, morbidni, jadni, degutantni, takvi da cijeli dan osjetiš neku mučninu u stomaku, nakon čitanja istih...
''Sad mi nje nije žao, a bilo mi je žao jer mislila sam da je muslimanka''
''Ateista glupača glupa. Ovakvih mi uopće nije žao koji ne vjeruju u Allaha, eto ko životinju su je zakopali''
''E za koga vi dovite, fuj Bože sačuvaj! E sad nek gori!!!''
Nakon čitanja ovih ispoljavanja debiliteta, ne možeš ostati suzdržan. I nije bitno što je ovo Bosna i Hercegovina i što si se toga već odavno nagledao i naslušao. Jer biti ovoliko jadan i odvratan, shvatili ste već do sada – previše je čak i za nas.
Svi vi samoproglašeni vjernici, neka vam je jasno, a čudi me da kao veliki vjernici to ne znate, jedino će Bog odrediti ko će gdje ići, jedino Bog ima pravo da 'kaže' ko je kakav i koliki vjernik. NE VI! Vjerovatno ste propustili taj čas vjeronauke u školi.
Azra je bila jedna divna osoba, pomalo ters, kako je često govorila za sebe. Naučila nas je kako da budemo hrabri, kako da se borimo, da budemo ratnici, naučila nas je kako da i poslije Donne Ares, ostane armija Aresa, borbenih i jakih.
Hoćeš li nam halaliti?!
I po tome treba da je pamtimo, po njenim pjesmama treba da je pamtimo, a ne po tome što joj je smrtovnica bila plava i što hodža nije pitao da joj se halali. Azra možda nije vjerovala u bogove, nije se pronašla ni u jednoj religiji i to je sasvim u redu, u svakom slučaju bolje od lažnih izjava i slika vjerskih objekata po Facebooku. U redu je, jer je ona vjerovala u nas. U nešto dobro u nama i otišla u uvjerenju da ovdje napušta nešto što valja. To joj je možda najveća greška u životu.
Jer mi smo već odavno nacija zatucanih i zatupljenih ljudi, koji samo na osnovu imena i vjerskog opredjeljenja znaju odrediti kakva je neko osoba. Koji mrze sve što je drugačije i što se razlikuje od njihovih (najčešće) vjerskih, a onda i političkih uvjerenja. I nisu to 'anamo oni', kako često volimo reći, to smo SVI. Od 'anamo onih' do nas, kako bi rekla Dubioza – Svi smo ista govna. I što reče jedan mudar čovjek: Bog nas sad gleda i plače od tuge.
Plačem i ja, treba da plačemo svi, jer iz ovakve dubine, dna i kaljuže, malo ko se vratio. Možda i ne trebamo. Kim Jong Un-e, možda je sad pravo vrijeme. Baci je!
Za kraj da pitam ove 'vjernike', kojima je zasmetala plava smrtovnica: Hoćemo li halaliti Azri - jer nam je vjerovala i otišla u uvjerenju da nismo ovoliko jadni, bijedni i odvratni, da nismo ovolika govna?!
Azra počivaj u miru, spokoju, tišini, bez bola i patnje i znaj da je tu puno bolje. Nisam bila, ali gore od ovoga ovdje ne može.
I da – HOĆEMO. Halalimo ti, ako imamo šta. Ali hoćeš li moći ti nama?!
(Amila Alijagić)