Skoro mu je 40, te se sada, logično, više nego ikada prije spominje njegov odlazak iz svijeta fudbala. I tada, kada jednom zauvijek skine svoje rukavice, molžda ćemo moći reći da smo svjedočili i gledali najboljeg golmana ikada. Ipak, to je više subjektivno pitanje i razmišljanje, a ne ono koje se može mjeriti samo brojem odigranih utakmica bez primljenog gola.

Neki stariji ljubitelji fudbala, prisjetit će se velikog Lev Yashina, crnog Spidera sa cigaretom u ustima, koji je, kako govore neki podaci, penale branio svaku petu utakmicu, a u svojoj karijeri ih je odigrao 812. Ti stariji su oni koji će se boriti na strani Petera Schmeichela, dok će mlađi zaljubljenici u fudbal, uz Buffona svrstati Ikera Casillasa i Manuela Neuera. Uostalom, čak je i sam Buffon rekao da je Neuer trenutno najbolji golman.

''Neuer ima svoju eru, najbolji je u kategoriji tzv. modernih golmana'', kazao je nedavno Buffon, a ono što znači moderni golman, ostavio je mnogima kao zanimljivu temu rasprave.

Pep Guardiola i Jurgen Klopp cijenili su koncept modernog čuvara mreže, koji doprinosi u napadu, skoro jednako učinkovito kao što čuva svoju mrežu. No, kako su otkrila oba trenera, novo i moderno ne znači nužno bolje.

Ipak, Neuer zaista ima mnogo jednostavniji zadatak od svojih vršnjaka i golmana iz njegove ere. Jer mnogo je lakše, barem u onom psihološkom smislu, izaći i stati na gol Bayerna, koji je godinama neprikosnoven u njemačkoj Bundesligi, ili pak na gol njemačke reprezentacije, koja je svjetski prvak. Ipak, njegova prisutnost na golu, nesumnjivo je jedan od razloga dominantnosti njegovih timova.

No, iako će možda pristup Guardiole i Kloppa postati uobičajena norma među budućim trenerima, ipak će mnogi i dalje težiti prema 'sigurnom golmanu', a ne onom koji je kreativan i koji sa gola doprinosi svim segmentima igre.

A u toj kategoriji, Buffon je neprikosnoven. Iako su posljednjih 10 godina trofeje i nagrade za najbolje golmane podizali Casillas i Neuer, a Petr Cech i Oliver Kahn demonstrirali svu briljantnost stajanja na golu, niko se ne može uporediti sa Buffonovom dosljednošću tokom proteklih 20 godina.

Rođeni vođa koji skoro nikada ne griješi

Specifikacija golmanskog posla se promijenila s godinama, no od debitantske utakmice 1995., Buffon se naizgled bez ikakvog napora razvijao. Njegova vladavina kao talijanskog Numera Uno, obuhvatila je možda i najviše uznemirujuće doba za golmane, koji su doslovno bili ostavljeni sami i prepušteni sami sebi.

Juventusov šef Max Allegri, kritike na račun Buffona, nazvao je blasfemijom.

''Bio je najbolji tokom cijele svoje karijere. Jednu stvar sam mu ponavljao 20 godina: Kada normalan golman pogriješi, niko ne kaže ništa, ali kada Buffon pogriješi – to je vijest. Ne možete raspravljati o Buffonu. Buffon je Buffon. Numero Uno'', izjavio je Allegri.

Težnja za savršenstvom je ono što ga je inspirisalo i natjeralo da traje toliko dugo. Umjesto da se raduje i uživa u svemu što je postigao u svojoj karijeri, često je bio pod utjecajem nekoliko stvari koje nije mogao imati.

''Godinama sam se pitao šta me još tjera da igram, a to je činjenica da još nisam osvojio Ligu prvaka. No, mislim da sam je osvojio, osjećao bih se prazno'', kazao je Gigi te spomenuo i mazohističke tendencije koje su potrebne da bi golman bio na vrhunskom nivou:

''Mazohistično i egocentrično. Mazohistično, jer kada ste na golu, znate da ćete cijeli život primati golove. A također znate da primanje golova i nije baš nešto što vas čini sretnim. Ali vi i dalje to radite. I dalje stojite na golu''.

Nosilac fudbalskih vrijednosti

Buffon je uvijek bio nošen emocijama. Bio je uvijek neko ko voli svoj posao. Gigi je osoba koji svoj klub nije napustio ni kada su bili u Seriji B. Osoba sa velikim osjećajem za moral i etiku. Onaj koji ne napušta brod koji tone.

''Tog ljeta sam mogao napustiti Juventus, mnogi svjetski klubovi su me kontaktirali, ali odlučio sam ostati u Juveu, prije svega zato što vjerujem u zahvalnost. Također sam želio dokazati i pokazati sve vrijednosti fudbala, želio sam da se to vidi i u praksi. Fudbal nije samo posao, nego i osjećaj. A ja sam to želio pokazati na svoj primjeru'', izjavo je nedavno Gigi.

U 30—im godinama mnogi golmani tek dostižu svoj vrhunac, ali ne i Buffon. U tim godinama, on je već 13 godina igrao na najvećem nivou, a osim dislokacije ramena 2005. i povrede su ga zaobilazile.

''Fizički sam se počeo brinuti za sebe tek kad sam prešao 30 –u. Potrebno je žrtvovati se da bi ostao na najvećem nivou'', ispričao je 2012. kada je otkrio svoju nepobjedivu auru, nakon što je pod vodstvom Contea Juventus osvojio prvu titulu nakon Calciopolija.

''Smiješno je kad objave tvoju sahranu, a ti im dokažeš suprotno. Sad mogu ići na moju sahranu, ali mene tamo neće biti. To je ono za šta živim, da ljude natjeram da pojedu vlastite riječi''.

I Superman je samo čovjek

U periodu od decembra 2003. do juna 2004. Gigi je prolazio kroz teško razdoblje, iz nekoliko razloga, pao je u depresiju.

''Ne znam zašto, ali nisam bio zadovoljan svojim životom i igrom. Noge bi mi se odjednom počele tresti. Tražio sam pomoć, želio sam da mi pomognu da prebrodim taj period, jer da nisam, svaki idući put kada bih nešto pogriješio, podsjetilo bi me na taj težak period i samo bih svaki put iznova upadao u nove krize i depresije'', objasnio je on nedavno.

Uprkos njegovoj nepobjedivoj auri na terenu, Buffonova životna bitka pokazuje da je i Superman samo čovjek. Ima nedostataka i strahova – posebno od osa – strah zbog kojeg jednom skoro nije izašao na teren.

I kao svaki pojedinac, pravio je greške u životu.

''Ne znam još da li ću se oprostiti nakon Svjetskog prvenstva. Svakako da imam svoje ciljeve, ali još ništa ne mogu reći sa sigurnošću. Da saznam kako se zaista osjećam i šta stvarno želim, morao bih potražiti duboko u sebi''.

A dodatni mjeseci i igra na visokom nivou, nudi mu možda još samo jednu, posljednju šansu da osvoji jedini trofej koji nije uspio, onaj koji ovu vatru još uvijek drži zapaljenom.

Jednog dana kada zauvijek kaže zbogom fudbalu, pitanje je da li će i Juve i Italija i čitav fudbalski svijet uspjeti spremiti ispraćaj kakav je ovaj Superman zaslužio.

Kakogod bilo, štagod na kraju odlučio, osvojio tu Ligu prvaka i SP, ili ne, mudar čovjek se nikada ne bi kladio protiv Supermana.

Usudi se kladiti protiv Gigija. Usudi se kritikovati i vjerovati u bilo šta drugo osim da je najveći!

(Amila Alijagić)