''Jučer se spustila brana, kažu nivo će spasti za 20 minuta. Nije spao ni za sat, kažu iznenađeni smo. U Maglaju me njihov član pita gdje se trenutno nalazimo''
Danas je okončan 15. dan nažalost i dalje neuspješne potrage za Aldinom Mulićem, koji je upao u Miljacku u noći sa 12. na 13. decembar i od tada mu se gubi svaki trag.
Tijelo Irhana Foče, koji je skočio kako bi spasio Aldina, pronađeno je nakon nešto više od 24 sata, te je on sahranjen u subotu na groblju Vlakovo.
Kako mnogi navode, ovo je najveća potraga za jednim licem ikada u Bosni i Hercegovini, a nešto više o tome danas nam je rekao Armin Numanović, rođak nastradalog Aldina.
''Dolaze ljudi i dalje. Neki ne mogu baš svaki dan doći. neko radi, neko ima obaveza raznih, ali eto, svaki dan nas ima barem 30-ak. Moram reći da nam ljudi zaista puno pomažu, svako onako kako može. Ko se ne može uključiti u potragu, donese nam hranu, neko se angažuje oko opreme, neko obezbijedi prevoz. Stanovnici mjesta kroz koja prolazimo nam izađu u susret, neki se čak i priključe. Neki dan u Visokom izašao je čovjek iz kuće, kaže: Gdje ćeš bolan tu, izlazi odatle, to je sve minirano'', priča nam Numanović.
U prethodnim izjava Armin Numanović, ali i Aldinov brat Armin Mulić često su optuživali Federalnu upravu civilne zaštite da ne rade svoj posao kako treba, te kako se pojavljuju na mjestima, samo kako bi ih se vidjelo i reklo da nešto rade. Ipak, Numanović navodi kako i tu ima nekoliko momaka koji su zaista radili svoj posao kako treba, no ističe da je to je mali broj.
''Oni su rekli da obustavljaju potragu, te da će izlaziti samo na neke intervencije, ako neko prijavi nešto, ili uoči tijelo. Uvijek su nam, od prvog dana ponavljali da ako uočimo tijelo zovemo njih. Što je bio slučaj i sa tijelom Irhana, uočio ga je stanovnik, pa je njih nazvao i oni su došli. Tako su se valjda nadali da će biti slučaj i sa Adom, ali se to nije desilo'', kaže Numanović, te govori šta će se desiti ukoliko oni pronađu Aldinovo tijelo:
''Mi da nađemo tijelo, moramo nekoga obavijestiti, najvjerovatnije policiju, a policija će onda poslati njih, to je takva procedura. U toj FUCZ ima nekoliko momaka koji su se zalagali, ali to je jako mali broj, oni ne mogu ništa sami. A većina njih tu radi samo da im prođe dan, da dobiju dnevnicu i da mogu reći da su nešto uradili. Tako da se mi nismo ni oslonili na njih nešto pretjerano. Uključili smo svoje neke veze i poznanstva da nam pomognu i olakšaju, ali eto dosad nemamo nikakvih rezultata, nadam se da ćemo imati uskoro'', navodi Numanović.
Jučer i prekjučer je na Bentbaši bila podignuta brana kako bi opao nivo vode, te je nakon jučerašnje završene akcije Miljacka isključena kao mjesto gdje bi se moglo nalaziti tijelo Aldina Mulića, a FUCZ je time i obustavila sve svoje potrage.
''To je bila naša ideja. Većinom sve što se dešava bude na našu inicijativu, jer mi to tražimo. I to što je Federalna specijalna jedinica se uključila i podigla helikopter, to je bilo također nekim našim molbama i zahtjevima, jer ovi iz FUCZ sigurno nisu očekivali da će se sve dići na ovaj nivo, pa su i oni onda nekako bili primorani da rade, tj. barem da se pojave na mjestima dešavanjima. Jučer se spustila brana, a oni nama kažu da će u roku 20 minuta spasti nivo vode. Prošlo je i sat vremena, nivo nije spao, a oni govore kao iznenađeni smo. Normalno da su iznenađeni kad nisu upućeni u svoj posao'', objašnjava Numanović.
Armin navodi kako će on i čitava porodica stradalog Aldina tražiti svaki dan, sve dokad njegovo tijelo ne bude pronađeno i to je njihov jedini cilj, a svaka pomoć im je dobrodošla.
''Niko neće tražiti kao mi, niko. Jer mi tražimo srcem, nemamo nikakvu platu. Vidjeli smo da od nadležnih institucija nema nikakve koristi, tako da nam narod pomaže najviše. Oni niti imaju obuku, niti išta. Vode pse tragače, a ne postoji na svijetu pas koji može tragati pod vodom, ne postoji, nema ga. Ali eto, oni to povedu, da bi to izgledalo kao da nešto rade. Pa evo situacija koja dovoljno govori o njima: Neki dan u Maglaju, jedan njihov član me pita: A koje je ovo mjesto gdje se sad nalazimo. Imaju svu opremu, imaju sve što im je potrebno, ali nisu sposobni za rad, ne znaju jednostavno. Ali eto treba o njima stalno pričati i aplaudirati im se za svaki pokret'', završava Numanović razgovor.
(Amila Alijagić)