Pjesnik, novinar, kabaretist, dramatičar, pjevač, urednik, satiričar. A najviše od svega bio je borac – protiv nacionalizma, laži, bolesti društva, svega onoga što nam oduzima toliko potrebnu slobodu. Slobodu i potrebu da budemo ono što jesmo, što želimo da budemo, da kategorično i sa stavom odbijemo sve ono što se ne slaže sa našim pogledima na svijet.

No najprije bio je čovjek. Šta čovjek, ljudina je bio. U svijetu, prostoru i vremenu zla, bio je veći od svega toga. Veliki, ogromni vrh, ali dostižan i osvojiv i ''običnom čovjeku''. Trebalo je samo biti normalan. Trebalo je samo biti čovjek u moru nacionalizma, rasizma, šovinizma i ostalih ''–izama''. Trebalo je biti kvalitet u obilju šunda. Presley u okruženju ceca i maca. Nije bio ničiji, a svi smo ga imali.

Sjećam se da su nas oduvijek učili kako u životu ne treba da imamo idole. Učili su nas da smo jednaki i idoli ne postoje, jer valjda eto niko nije savršen. No, to je više nekako stvar perspektive. Postoje savršenstva.

Što se mene tiče, čini mi se oduvijek, imala sam dva idola – Boris Dežulović i Predrag Lucić. Iako ih nisam nikada upoznala, osjećam da su mi jedni od najvećih učitelja u životu. Naučili su me kako se ne poklekne pred tzv. većim silama. Naučili su me kako se ne prilagođava onome što neko smatra ispravnim i kako se ne igra po nečijim pravilima. Naučili su me kako da me kroz život i posao vode hrabrost, smjelost i nepokolebljivost. I najbitnije, da ne budem ničija i da nisam na prodaju.

Takvi kao što je Predrag bio možda i nisu SA ovog svijeta, a još su manje ZA ovaj svijet. Ne uklapaju se u kalupe, nego stvaraju nove. Ne pričaju puno, a kažu sve. Njihovo postojanje je dar i svjetlost, a odlazak bol i tama. Budalama je budala, a pametnim je genijalac. Svetac.

I baš je onako kako reče Dragan Ogurlić:

''Otišao je najveći među nama. Teško je reći nešto drugo što bi bilo ispravnije.''

Ništa ispravnije zapravo i ne postoji. Neki ljudi su veći od ostalih. Neki gubici nenadoknadivi. Predragu je novinarstvo bilo stil života. Bio je definicija svog posla – stav, istrajnost, nepotkupljivost, do neba ogromna profesionalnost.

Duje, možeš mirno, tiho i spokojno počivati, jer iako se tvoja profesija srozala na samo dno, postoje još one britke riječi, postoje nepotkupljivi i nepokolebljivi. Postoje oni kojima si idol.

Putuj spokojno i gledaj nas. Samo nas gledaj. Budi ljut. Budi ponosan. Budi sretan, jer sad si u svom svijetu. Ovaj je svakako bio preloš za tebe.  Mi smo preloši i nismo te zaslužili!!!

(Amila Alijagić)