Kada odu najveći, teško je reći bilo šta što bi bilo potpuno ispravno, ipak s druge strane, teško je tim najvećim ne odati počast.

Nebojša je prvo sviju šokirao prije 10 – ak dana kada je hitno primljen u Institut za onkologiju, a mediji su pisali da je teško bolestan, te da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno. A on se ovako pozdravio sa svima, uz riječi ''Držim se''. Kako sada to zvuči mnogo teže.

Jedan od najemotivnijih oproštaja od Nebojše, napisao je glumac Vukašin Marković, koji je u seriji ''Porodično blago'', glumio Bebana, a brat mu je bio Zlatko, kojeg je utjelovio upravo Nebojša.

''Bio si jedan od heroja moje rane mladosti. Prodavao sam tvoje fore iz filmova, pitao se kako si tako hladan kao špricer, a opet svima potreban. Onda sam te sreo i upoznao, i imao čast da provedem četiri godine života sa tobom. Učio sam od tebe, prvi put uživo vidio kako neko tako je*eno cool može da puši pljugu, i da je lijep sa sivim zubima, čuo ludački smijeh i sreću cijele ekipe kada kažeš tri riječi, a ti se ni ne nasmiješ. I mlađe i starije kolege su bile lude da budu kao ti'', napisao je Vukašin, a kasnije dodao:

''Sad u trideset i drugoj imam neku ideju kako i zašto si bio tako cool. Zato što si se palio na suštinu, i pri tolikoj privrženosti istoj, njedrio je od fore, do replike. Diskretni heroj, mrzovoljnog izraza lica. Moj stariji brat i učitelj zauvijek. Umro si isti dan kad i moj otac. Sjedim na Kalemegdanu, i plačem i smijem se u isto vrijeme. Sjećam te se koliko si bio veliki i divan. Hvala ti na svemu, moj Glogi. Bio si svojevrstan kompas ukusa, mjere i istinske ljudske veličine''.

Oprostila se od njega i Crvena zvezda, klub koji je toliko volio i na čijem stadionu je želio napraviti predstavu. Ta želja mu se nije ostvarila...

''Moja ideja je da se jedna predstava Jugoslovenskog dramskog pozorišta igra na Marakani. To bi bio veliki projekat, da pored bine tu budu i video-bimovi. Eto, vidjet ćemo da li ćemo uspijeti. Da razmrdamo Zvezdu kao klub i neke dobre kontakte sa publikom ostvarimo, privučemo neke nove ljude i tako dalje. Vidjet ćemo'', govorio je nedavno Glogovac.

 "Kao neskriveni navijač Crvene zvezde, Glogovac je učestvovao u više događaja u organizaciji kluba i pružao nesebičnu podršku. Zvezdina publika je uvijek obožavala majstore, a Nebojša je bio jedan od njih. Otišao je u legendu, ali je ostao u srcima svih. FK Crvena zvezda porodici i prijateljima Nebojše Glogovca izražava iskreno saučešće. Dragi Nebojša, sada je stvarno muk", napisali su iz Crvene Zvezde.

Glumio je Shakespearovog Hamleta, a kada je upitan ko je Hamlet, kazao je da je to svako ko se usuđuje da misli.

''Ko se pita – šta se to dešava sa ovim životom, koji je njegov smisao, zašto ćutimo, zbog čega životarimo, umjesto da živimo. Zašto vrtimo točak kao hrčak u kavezu, umjesto da podignemo glas, da se bunimo, da mijenjamo svoje živote? Svako ko se usuđuje da misli o tome, on je današnji Hamlet''

Pored toga što smo ostali bez vrhunskog glumca, izgubili smo čovjeka. Onog koji je, nakon što se proslavio, kupio sebi Renaulta 4, a onda bi redovno pored puta zaustavljao se autostoperima i vozio ih na njihova odredišta. Eto, baš takvog smo ga izgubili. Onog što je zaista znao kako se postaje šampion.

Izgubili smo čovjeka. Onog koji je vjerovao u svoju zemlju, koji se nije poistovjećivao sa zločinima i onim koji su ih činili. Čovjeka, koji je želio da se svi ljudi smiju!

''Vidim je procvjetalu, čistu, ljubavnu, sa ljudima koji se smiju. Punu radosne, zdrave, razigrane djece. Vidim muškarce koji poštuju i paze svoje žene i žene koje poštuju i njeguju svoje muškarce. U toj Srbiji nema ljudi koji bi „tukli gejeve zato što su pederi”. Sela će biti čista, uredna, sa naprednom stokom i ogromnim prinosima ljudi slobodne volje koji ne mrze drugog zbog drugačijeg uvjerenja. Vidim prelijepa, jasna četiri godišnja doba, svako lijepo na svoj način. Zimi radi grijanje i nije uopšte skupo. Ljeti malo praznjikavi gradovi jer su svi na moru ili negdje gdje im je lijepo. Neki pjevaju složno i sa puno sluha. Navijači iz punog grla silovito bodre svoj tim, a ne mrze suparnički. Puni bioskopi i pozorišta. Čitaju se dobre knjige i sluša kvalitetna muzika svake vrste. Vrhunske tehnologije nadohvat ruke. Idemo u goste i gosti nam dolaze. Ljude koji vole današnji dan i raduju se sutrašnjem, jer će biti još bolji. Ljudi koji su oprostili i zaboravili i ovaj rat i onaj rat i onaj tamo i „Ravnu goru”, ako baš hoćete, jer im je vraćeno dostojanstvo i sva pravda zadovoljena. Tako ja vidim Srbiju, a da li ću je vidjeti... Ne znam''

Bez takvog njega smo ostali. Ali, tu nam je još i bit će zauvijek Kajo, Živac, Pandur... Simke nam je također ostao, jer svaki od njih, vječni je šampion.

Kada odu najveći, teško je reći bilo šta što bi bilo potpuno ispravno, ipak s druge strane, teško je tim najvećim ne odati počast. Otišao je Nebojša Glogovac, jebote Manchesta'!

Počivaj u miru gospodine!

Spustite zavjese!

(Amila Alijagić)