I postigli su ta tri. Ne umanjujući zaslugu čitavog tima, postigao ih je čovjek koji je u dosadašnjem dijelu Lige prvaka samo jednom zatresao mrežu protivnika. Čovjek koji je i sada po ko zna koji put i od ko zna koga bio osporavan.

Cristiano Ronaldo. Čovjek kojem su 34 godine i čiji vršnjaci su već završili karijeru ili uveliko razmišljaju o kraju. Postigao je tri pogotka onda kada sportisti njegovih godina sve svoje nade polažu 'u psihu'. Ronaldo pak ima sve. Snagu, tehniku, spremnost, fizičku i psihičku. I ono najbitnije od svega. Cristiano Ronaldo je čovjek za velike utakmice. Ronaldo, možda više nego iko ikada, ima mentalitet pobjednika.

Takav se rodio. To ga je guralo naprijed i tjeralo da svaki put iznova začepi usta lajavcima. Sa onim, sad već poznatim potezom ruku – Calma, calma!

Kada je imao samo 14 godina, Cristiano je izbačen iz škole. Razlog toga je bio što je bacio stolicu na nastavnicu, koja ga je ismijavala zbog njegovog akcenta, ali i toga što joj je rekao da u životu želi biti fudbaler.

''Zaista moraš biti budala da misliš da će ti fudbal donijeti više novca nego obrazovanje. Tvrdim da ti fudbal nikada ništa neće donijeti. Nećeš imati šta jesti'', rekla mu je tada.

Kako je tog dana prije 20 godina počeo, nije prestao do dana današnjeg. Ronaldo nikada nije prestao biti najbolji. I ne bolji od Messija, od Balea, od Hazarda. To nije ni bitno, jer on nikada nije prestao biti najbolja verzija sebe. Nikada nije prestao pobjeđivati sam sebe, da bi pobijedio sve ostale.

Ako mene pitate, uvijek ću Messija staviti ispred Ronalda, ali to vam je više onako subjektivno. A uostalom to će svako odlučiti za sebe. Rekla bih da je Messi bolji fudbaler, a Ronaldo veći. Čovjek stvoren za velike utakmice. Stvoren za velike stvari. Da bude najbolji kad je najteže i kad su svi najgori.

Ipak jedina stvar oko koje ćemo se svi složiti je da možemo biti presretni što živimo u periodu ovakva dva igrača. Što možemo raspravljati i svađati se ko je bolji, šta je ko bolje od njih dvojice uradio. Ali to je neuporedivo. Različiti su. Jedan se rodio kao čudo, kad igra imamo osjećaj kao da to radi bez ikakvog napora. Doslovno, kao da se igra i zabavlja. Drugi je pak otkad zna za sebe, radio na sebi, striktno se pridržavao svih pravila sportskog života, bio gladan uspjeha. I znao da nikad nije dostigao svoj maksimum i da može još.

Mnogo je toga šta možemo naučiti od Ronalda. Zapravo, možda je najbolji ili jedini sportista trenutno kojeg bismo mogli uzeti kao 'role model' na putu ka uspjehu. I ne bismo pogriješili. No, sve dalje što se kaže o Ronaldu, preći će u patetiku, zvučat će kao preskupi kurs precijenjenog i nepotrebnog  life coacha.

Ne trebaju nam savjeti, ako želimo biti najbolja verzija sebe. Dovoljno je samo da pratimo životni put Cristiana Ronalda. Možda je Messi najbolji fudbaler ikada, ali Ronaldo je najveći, jer samo takvi postignu tri gola protiv najboljeg defanzivnog tima!

Bacanje stolice na nastavnicu, možda je ipak imalo smisla.

Calma, calma. Još nismo vidjeli sve!

(Amila Alijagić)