Sa našim sagovornikom razgovarali smo o životu u Norveškoj, statusu naših ljudi koji odu u Norveške, o odnosu Norvežana naspram naših ljudi i da li naši ljudi zaborave odakle potiču ili se stide svog porijekla, ali i o tome da li je "odliv mozgova" iz Bosne i Hercegovine opravdana činjenica.

Na pitanje da napravi poređenje o odnosu Norveške kao  države naspram mladih, kao i Bosne i Hercegovine, naš sagovornik smatra da: "Odnos države prema mladima je skroz drugačiji u Norveškoj, nego u Bosni i Hercegovini. U Norveškoj omladina pokušava sama sebi pomoći,  ne traži se pomoć od države. Skoro svi studenti od 16 godine  pa nadalje, uzimaju poslove da bi imali za svog džeparca. Pretežno rade kao konobari/konobarice, ili kao prodavači na benzinskim pumpama, nema posla koji se potcjenjuje, svaki se posao cijeni. Mladima poručujem da se više radi na popravljanju i ispravljanju svog društva, jer misle da je rješenje napustiti BiH, jer može se doći do Norveške, ali vas niko ne čeka otvorenih ruku. Čak i kada dođete u Norvešku, niko vas neće zaposlit bez iskustva. Počinjete sa dna."

O fenomenu "odliva mozgova" mladih iz Bosne i Hercegovine i o tome da li je opravdan, za Source.ba, Lindov je izjavio da: "Nazalost, situacija je takva, dolazi do velikog "odliva mladih"  iz Bosne i Hercegovine, ali ne trebamo zanemariti činjenicu da se to dešava u svim manjim zemljama u Europi. Uzmite Litvaniju kao primjer. Tu je vise od 30% stanovništva  napustilo granice države nakon sto su ušli u EU. Iz Norveške se isto "mozgovi odlijevaju" u Ameriku ili Njemačku. Ovaj fenomen prati globalizaciju svijeta. Spriječiti "odliv mozgova" iz BiH nije toliko jednostavno, jer se najprije moraju steći uslovi za posao. To je preduslov za smanjenje, ali nažalost ne i za potpunu iskorijenjenost."
S obzirom da je vrijeme godišnjih odmora, i vrijeme povratka dijaspore u naše krajeve, često budemo svjedoci, kako naši ljudi koji su napustili našu zemlju iz različitih razloga, zaborave odakle su došli, pa čak se i stide svog porijekla. 

"Ključ uspjeha Bosanaca u integraciji u društvu je upravo to što ne idu na asimilaciju već integraciju tako da uvijek znaju ko su i šta su, što Norvežani jako poštuju. Kada vide kako se mi držimo svoje kulture i tradicije, onda znaju da nećemo zaboraviti ni ovo što smo naučili u njihovom društvu. Nije nepoznanica da ima ljudi koji se stide svog porijekla i ne žele da očuvaju identit svoje domovine, ali je to manji broj ljudi", tvrdi Lindov.

Zbog nedostatka prilika sa kojima se svakodnevno susrećemo, kao i kontinuiranoj izloženosti nepravdi i disfunkcionalnosti sistema našeg društva, većina traži izlaz u odlasku. Naravno, da je nužno imati posao, prilike za zapošljavanje, da je država dužna da nam stvori osnovne uslove za život, ali isto tako možemo posmatrati i da trebamo sami da stvaramo prilike i da sami doprinesemo najprije nešto našoj zemlji, prije nego se odlučimo da odemo.