"Medicinski brat na prijemnom odjelu pitao me je za zdravstveno stanje? Kada sam počela govoriti o tegobama ,vidjevši moju zdravstvenu knjižicu automatski me prekinuo sa pitanjem Zašto nisam otišla u matičnu ambulantu?

Na to sam odgovorila da naša ambulanta radi do 14 sati na što je on rekao kako to nije tačno te da sve ambulante rade do 20 sati. Moj suprug je rekao da je to nemoguće a ja sam upitala od kada vrijedi to novo pravilo rada, na što je on blijedo gledao u zid i rekao "ima 15-ak dana". Na to veoma mlada doktorica ,odgovara da smo se trebali obratiti u našu MATIČNU HITNU POMOĆ NA CARINI NA ONOJ STRANI i da mi neće ukazati pomoć", ističe Edina.

"Zamislite kakav pojam matična Hitna pomoć kako zanimljivo. Moji bližnji su sve provjerili i naravno ambulanta u kojoj se nalazi moj karton ne radi do 20 sati kao ni niz drugih ambulanti. A ona Hitna kojoj se mogu obratiti je meni najbliža što je i logično, ta zar u ovakvim situacijama ne trebamo što hitniju reakciju u najbližoj zdravstvenoj ustanovi.

Naglašavam da je moj suprug imao ne sve to burne rekcije kao npr. kako ih nije sramota da ljude dijele na lijevu i desnu stranu, ovu ili onu obalu. Svo to vrijeme sam se držala za pult i zamolila supruga da idemo jer nisam mogla izdržati užasne bolove i te nagone na povračanje.

Samo sam tražila pomoć, a dobila sam šamar, duševnu bol ,poniženje, jad, tugu. Tu sam mogla umrijeti, a možda i na putu do druge MATIČNE HITNE . Da li bi me neko od navedenih medicinskih radnika imao na savjesti? Ne! Osobe koje su bile u tom periodu na prijemnom nemaju humanosti, ljubavi prema poslu koji obavljaju, odnosno ljubavi i poštovanja prema ljudima.

Mladu doktoricu podsjetila bi na nekoliko rečenica iz poznate Hipokratove zakletve koja se u Savezu liječničkog društva u Ženevi od 1948 godine  primjenjuje kao Ženevska zakletva:

– svoj ću život staviti u službu humanosti
-svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno
-najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta
-poštovati ću tajne onoga ko mi se povjeri
-u vršenju dužnosti prema bolesniku na mene neće uticati nikakvi OBZIRI VJERE,NACIONALNOSTI,RASE,POLITIČKE ILI KLASNE PRIPADNOSTI-

Sve ovo što sam napisala nije radi pukog zadovoljenja moje sujete jer sam ja na sreću ostala živa, Istinski se nadam da će odgovorne osobe biti sankcionisane u skladu sa pravilnikom navedene ustanove, i da se ovakvi nemili događaji neće ponavljati u budućnosti, jer u pitanju je ipak ono najvrijednije – ljudski život.

I na kraju želim i da se zahvalim svom medicinskom osoblju ove ali i svih medicinskih ustanova koji svoj posao obavljaju na najvišem mogućem ljudskom i profesionalnom nivou, koji ulažu i posljednji atom snage u svakodnevnom spašavanju ljudskih života, za što imam mnoge potvrde poznanika i prijatelja", napisala je u svom pismu Edina Đ.

(Haber.ba)